Friday, July 29, 2016

Na klinu nevjere



Gledam kapi pota krvavoga
za sve spase na tom svijetu
i za život srca moga
što se poti kao dah u letu

srećom blagom i lahorom mekim
jer je pot me taj otkupio,
jer me Tvoje rane načiniše nekim
kom je mač prokletstava otupio;

svaka rana Tvoja dopire do srži
pa i potnja mučna protiv moga straha
koji mene dira, Tebi dušu prži,
meni život daje od udaha do udaha.

Izabrani Sine ljudski ponad mene,
jedini si Stvoriteljev dah i kretnja
koja poništava moga straha sjene
i od koje nestaje mi svaka prijetnja.

Prva rana Tvoga tijela
nevjera je bolna, strašna, preduboka
što se lomi, klizi preko Tvoga čela
kao klin u kosti, kao krvca posred oka.

Ona uzrokuje najstrašniju patnju,
teško pada kao smrtni udar,
uzima si vječni pakao za pratnju,
od nje stradava i jak, i lud, prokleti i mudar.

Kada probada Ti kožu, meso, rebra
onaj klin o kojem Ti si htio visjeti,
ja na sebi nosim klinove od srebra,
vjeru što me na Te uvijek sjeti.

Kada stojim blizu ispod toga Drva,
dok po meni lije Tvoja krv i voda živa,
znam da vjera mora uvijek biti prva,
znam da nevjera je Muci Tvojoj kriva.
29.07.2016. 17:10


Kakva čast!


Ja na pustom otoku, okružena krokodilima
radi kojih Bog me ovdje postavio,
kao barometar služim filofilima
da bi znali zašto me je ostavio,

zašto uvijek imam nešto protiv.
Eto, zato što sam puna zala
iako je samo ljubav meni motiv,
jer sam takva ja na zemlju pala.

Odbacivanje je bilo jedino mi pravilo;
šutjela sam prepoviše dana,
a sada me ništa ne bi zaustavilo,
riječi pljušte sa svih strana,

pogrde i psovke, iživljavanje i zloba.
Iz mene izlaze samo izražaji
koji rađaju se poput onih doba
kada sazrijevaju razni opažaji,

kada olovo se pretvara u zlato.
Zato volim lijepe stihove,
ali često prodire i blato
što ga krvnicima nose stope njihove.

Pretvarati riječi, to je moja profesija,
ona ružna postane mi sjajna.
Ova pjesma moja je konfesija,
a što iza toga stoji, to je tajna

koju samo srce moje zna i Bog.
Ja sam kronična bolesnica,
ali mnogi još ne vidi jada tog
jer sam Božje Riječi službenica.

Tako mržnja postaje mi sreća,
tako mir mi nastaje od ljubomore.
To je Bogu zasluga najveća,
zbog toga me anđeoske svite dvore.

Od kada sam čula Uskrsnuće,
neprekidno pijem na tom potoku,
hvalim Ljubav, službenike njene vruće,
postala sam novi stvor na otoku.
29.07.2016. 03:16


Kakva čast


Ja na pustom otoku, okružena krokodilima
radi kojih Bog me ovdje postavio,
kao barometar služim filofilima
da bi znali zašto me je ostavio,

zašto uvijek imam nešto protiv.
Eto, zato što sam puna zala
iako je samo ljubav meni motiv,
jer sam takva ja na zemlju pala.

Odbacivanje je bilo jedino mi pravilo;
šutjela sam prepoviše dana,
a sada me ništa ne bi zaustavilo,
riječi pljušte sa svih strana,

pogrde i psovke, iživljavanje i zloba.
Iz mene izlaze samo izražaji
koji rađaju se poput onih doba
kada sazrijevaju razni opažaji,

kada olovo se pretvara u zlato.
Zato volim lijepe stihove,
ali često prodire i blato
što ga krvnicima nose stope njihove.

Pretvarati riječi, to je moja profesija,
ona ružna postane mi sjajna.
Ova pjesma moja je konfesija,
a što iza toga stoji, to je tajna

koju samo srce moje zna i Bog.
Ja sam kronična bolesnica,
ali mnogi još ne vidi jada tog
jer sam Božje Riječi službenica.

Tako mržnja postaje mi sreća,
tako mir mi nastaje od ljubomore.
To je Bogu zasluga najveća,
zbog toga me anđeoske svite dvore.

Od kada sam čula Uskrsnuće,
neprekidno pijem na tom potoku,
hvalim Ljubav, službenike njene vruće,
postala sam novi stvor na otoku.
29.07.2016. 03:16


Thursday, July 28, 2016

Posljednji sud


Pjevam da ti o čudima pišem
što ih ne zna srce pojasniti
makar neprekidno svete crte rišem,
makar čuda srce nije htjelo sniti.

Čudo je što živimo baš mi,
čudo naša vječna duša krije;
samo nije čudo što smo predodređeni
Riječju što nam u grudima bije

ritmom ujednačenim i vedrim
kao kada ptica poskakuje,
sukobljava se sa strujama i vjetrim
kada ritam sveti začuje.

Da mi znamo kako pakao je tijesan,
nikad ne bismo se rata laćali,
nikada nam dah naš ne bi bio bijesan
već bismo za druge život plaćali.

Samo onaj zna sve koji ljubi,
zna da vezan je za srca druga
i da s drugima svoj život gubi,
i da svima svijetli samo jedna duga,

samo jedna nada je u spas:
ako živi samo jedno srce malo,
život raste za sve nas,
inače je srce u pakao palo.

Brvno nalazi se samo u svom oku,
trunčice se ne čiste drugačije;
nitko drugi nije u tom toku,
nitko drugi nad paklom ne bdije

osim tebe koji tražiš rata,
koji želiš pristići u blagostanje
pa se dižeš iznad svoga brata
koji od tebe je dužan manje.

Znaš li da si kriv za sve,
sve što čuješ ili gledaš?
Vjeruješ li u te odgovore
ili srce svoje Bogu ne daš?

Sam si uzrok svega zla,
sam o zlu tom naokolo vičeš
da podijeliš svu težinu tereta
s kojim liježeš, s kojim kličeš

da je mir za tebe stvoren,
da je samo tebi pravda znana.
Tebi takvom je zatvoren
put što vodi iz bezdana.

Kad bi htio poslušati
nade svoje i svoj tihi glas,
uspio bi okušati
za sve ljude vječni spas.
28.07.2016. 20:59






Slavlje čiste duše



Sada već se borim stići žurno
na sve dužnosti svih ovih dana,
već te molim da ne živim burno,
barem ne u svjetlu stana

već u svjetlu srca svoga
koje k Tvome prijestolju se miče
gdje Te gledam Krista, čovjeka i Boga
kojem duša moja kliče.

Ti me putiš, Ti me dobro znaš
jer su jasna sva Ti moja htijenja,
koja već u sjemenu predviđaš,
kao sva raspoloženja.

Ti me opravdavaš, zagovaraš,
Ti mi daješ svu slobodu volje
od koje u meni želju stvaraš
da Te, Boga ljubim bolje

i da Ti pokažem svoju dušu.
Tu si nestrpljiviji od mene,
želiš vidjeti me kao djeverušu
koja trga svoje mrene

da bi lakše Ti pokazala
sve što znaš da otkriti je teško:
da li Te je duša ta prokazala,
da li zagrizla je srce resko

sa svom jakošću te čežnje, vjere;
da li zagrebla je površinu
koja obećava ljubavi bez mjere,
da li grijesi njeni minu.

Evo sada, moje Nebo plavo,
one zvonke molitve što zove,
koja pita da li ljubim pravo,
koju moje misli, ruke love

u dubinama tim istim
gdje susreće ponajveću Tvoju žeđ:
samo da si dušu ja očistim
i da takva budem sveđ

da Te mognem uvijek slaviti
za to malo vječnosti što kušam,
da Te uvijek mogu ja pohvaliti
jer Te ljubim, jer Te slušam.
28.07.2016. 02:43














Tuesday, July 26, 2016

Prelet na vjetru


Duga je noć,
još su duži ovi ljetni dani
kada ištem Tvoju moć
da mi dušu rasprostrani

pa da vidim bolje, više,
da pogledam jasno, jače
kroz to nebo što se njiše
i kroz ovo gusto drače.

Molim Ti se za potrebe
na tim sparnim klecalima
dok me vjetar blagi zebe
da pronikne jecajima

srce moje kao izvor
ovih molbi i zaziva,
da načini jasan izbor
prošnji stvarnih naziva.

Ne sjećam se svega,
pamtim da me tište
sparne staze bijega
pa Te srce izlaz ište.

Već se gušim,
već osjećam teret
jer sve staro rušim
i pripremam prelet

preko svake jame, blata,
preko lokve preogromne,
stvaram sebi ptičja jata;
moje pripreme su pomne.

Znam da Ti me pozva
pa Te molim snagu,
pa Te vjetar dozva
kroz tu zoru blagu

da mi budeš Pokretač,
da me držiš nad prostorom
kojega sam preletač;
da mi budeš potporom.

Vjetrovi će Tebi reći
što mi duša zaboravlja
pa pomozi srcu prijeći
sve što za sobom ostavlja.
26.07.2016. 05:00





Monday, July 25, 2016

Buka svijeta


Da li stih je to što dišem,
da li ja to pjevam Tvome veličanstvu
kada ništa ne znam, a svejedno pišem,
kad otimam srži svjetskome prostranstvu?

Da li molitva je srca moga
kada izvlačim melodiju
iz vjetra ili mira prirodnoga
ili kad mi oči sklada piju?

Nikad ne znam i uvijek zaboravljam
motriti trenutak izražavanja
u kojemu misao postavljam,
izvlačim je iz svog davanja.

Sve što leži u mojim dubinama
teško je uhvatiti u vrijeme
kao što oluja čini s dinama
koje pustinji su jedinstveno sjeme.

I gdje ljudi nema, mi smo sami,
a ja znam da me prozivaš
jer tko bi drugi rekao u tami
izljeve Ti što ih skrivaš.

Duše Sveti, Duh si moga duha,
vrh si stvaranja.
Ti si glas mojega sluha,
vatra mog izgaranja.

Tebe svijet u izobilju ima,
Ti si izvor Presvetoga Trojstva
kojeg duša moja prima,
koje donosi mi Križa svojstva.

Vjetar sipi kroz proplanke,
glasi sežu kroz svete zvonike;
svi Te traže kao strune tanke,
a Ti svima nudiš lovorike.

Kad bi buka ovog svijeta stala,
gdje stradavaju k’o jedan,
ja bih svima reći znala
koliko je svatko Tebi vrijedan.
25.07.2016. 11:18





Popular posts