Dok svijeće mi gore,
tiho se čuje „Ave Maria”;
moje se pohvale ore
u duši što ljubavlju klija.
Mnoga mi sjećanja venu,
preda mnom samo nebeski log
čije si lati srce zadjenu
kako bi zadivljen ostao Bog
kada se k meni osvrne.
O, kada bi samo otkrio žeđ
koja se javi kad dani pocrne
i kada sutonom bliješti kosa mi sjeđ.
Trebam li utjehu, tu je On;
ako je mračno, javlja se snom;
ako sam sama, moj Njegov je tron,
ako Ga žeđam, odgovara dušom svom.
Kiše padaju i vani gromovi
sjete me tuge, nevolja mnogih;
nisu sretni svi vjernički domovi,
nemaju znakova duša ubogih,
a samo takve Isus uvijek pohodi
kako bi donio svoju riječ i Duha,
kako bi žeđi koja se rodi
darivao vina, meda, mlijeka i kruha.
Kao što daždi na oknima kiša,
tako se mir na kapke slijeva
i svaku žeđ odmah utiša,
a duša tad Bogu hvalu pjeva.
No comments:
Post a Comment
just do it