Nisam te primijetila na vratima,
često mislim da sam sama,
a ti dolaziš sa svetim svatima
i razgoni se večerašnja tama.
Od bljutave vode činio si piće
dok sam zadubljeno rezignirala,
tek sad vidim da mi život sviće;
već sam samu sebe iritirala.
Predivan si, Kriste prozračni,
Kriste nježni kao sirupasti lijek;
sav si stigao u prostor mračni,
duša mi je odmah okrenula tijek.
Oduševljavaš me neviđenom silom,
braniš me tjeskobi, poraznim mi sjetom.
Odijevaš me lanom i plavkastim tilom
kao da je mjesečina svojim pokretom.
Hvala, Isuse, za sve što si mi priuštio,
ne bih znala sve moguće ponore
da ti nisi samo jednu riječ izustio,
otjerao zloduhe od svakodnevne more.
Ostani još ovdje sa mnom i ne žuri,
tebe ima posvuda i svjetlo oko mene,
mada ne znam kad sam dopustila buri
da zahvati moju dušu kao vile snene.
Ostani po Duhu što ga obavezah
svojim slabostima da za njih uzdahne
kad se dragovoljnim ropstvom svezah;
da mi pustiš sretnu dušu da udahne.
18.01.2024. 17:38
No comments:
Post a Comment
just do it