Kršćanska civilizacija

 

Jeruzalem je stari grad, više puta su ga napadali na razne načine, iznova ga gradili i naseljavali.

To je grad koji je pripadao čitavoj zemlji i njezinu nebu, to je grad koji kao da je prvi grad na svijetu bio grad civilizacije života i kršćanske kulture, za mnoge veoma tajanstveno područje o kojemu se nikada ne može znati sve.

Jeruzalem je grad kraljevstva nebeskoga, grad pravednosti, mira i radosti u Duhu Svetome.

On je grad najkasnije budućnosti za svakoga, čak i za one koji nisu čuli o njemu ili za one koji će se tek roditi.

No, mnogi će reći da su ga stvorili vanzemaljci.

Ali, temelji toga grada jesu temelji kršćanstva koje još uvijek prevladava na ovome svijetu, makar mnogi misle da je kršćanstvo stara i dosadna bajka ili mit. Oni koji na taj način misle i govore također su pripadnici kršćanske kulture.

U tome je tajnovitost Jeruzalema jer se na tome gradu mogu očitati bezbrojni pokušaji da se kršćanstvo uništi. Ali, sve što je nastalo na ovome svijetu vuče svoje korijene iz kršćanske kulture, bilo da je kršćansko ili protukršćansko.

Čak i da odete na Mars, donijet ćete sa sobom svoju kršćansku genetiku.

Kada dođe punina svih vremena, pojavi se u Jeruzalemu njegov utemeljitelj da bi objavio čovječanstvu svoj silazak iz nebeske božanske naravi u ljudsku narav, utjelovljenje i ucijepljenje Boga u čovjeka i u sve ljude te da bi čovječanstvu donio prvu i jedinu radosnu vijest kroz svoju riječ i kroz svoje djelovanje, kroz stvaranje i rađanje svoje Crkve, kroz svoju Muku i smrt, kroz svoje uskrsnuće od mrtvih, kroz svoje uzašašće opet na nebo i poslanje Duha Svetoga na svoju Crkvu i sve ljude kako bi svi naučili istinu o sebi i životu, o ljudima i svijetu, o Bogu i Jeruzalemu.

Kažu neki da poznavanje literature nije kršćanstvo ili da je, drugim riječima, pravo i istinsko kršćanstvo samo nalikovanje Isusu Kristu.

Ali, sve je to što živimo Isus Krist, za njega ili protiv njega. I da nema literature, ne bismo niti znali da smo kršćani. Ne bismo znali da smo kristi.

Isus Krist je naš Vječni grad, ali to smo mi.

Također kažu da Bog ljubi i obdaruje one koji ga poznaju i da mrzi prokletnike, sinove propasti – ali to nije istina. Bog nikoga ne mrzi, ali ljudi i vole, i mrze pa samostalno odlučuju o sebi i o svome vječnome životu.

Mi smo kamenje jeruzalemskih zidina, a u svome svjetlu izgrađuje nas Bog. Misli li netko da mora biti u mraku da bi Kristovo božansko svjetlo moglo doprijeti do njega, vara se. Svaki je čovjek svjetlo, više ili manje.

02.01.2024. 04:51