Jedinstveno zajedničko svjetlo Boga i čovjeka

 

1. Uvod

Naravni ljudski razum obdaren je po Gospodinu duhom koji može vrlo lako i često odlutati.

Lutanja razumnog ljudskog duha mogu često i lako odvesti čovjeka na terene koji nisu niti sigurni, niti testirani, niti iskušani jer čovjekov razumni duh je često u toj zabludi da je slobodan i da za njega zakonitosti razuma ne vrijede.

Ali sve je to jedan te isti čovjek.

To je osoba koja može biti u zabludi ako kod nje prevladava neznanje ili ako se nalazi u okolini gdje prevladavaju slične zablude.

I duši, i duhu, i razumu, i tijelu, i osjećajnom i osjetilnom životu, i promišljanju, i općenito kompletnom čovještvu kod ljudske osobe potrebno je naći i dobiti odgovarajuće podatke kako čovjek ne bi bio u neznanju oko jako važnih pitanja koja se tiču života i smrti, egzistencije i politike, i slično.

Budući da je Gospodinu stalo do toga da se nađe s čovjekom u predivnom susretu, objavio se čovječanstvu i ponudio sebe, svoga Sina, svoga Duha Svetoga kako bi čovjek mogao doći do korisnih podataka, a također bi i Bog mogao udijeliti čovjeku Milost prosvjetljenja.

Jer ljepše je ljubiti i darivati ljubav nego primati ili bilo što drugo činiti.

Milost je Boga u tome da nudi ljudima svoju mudrost i sve svoje onako kako je svakom pojedincu potrebno. To je moguće u daru vjere i povjerenja.

Prema tome, vjera obogaćuje ljudski razum jer Duh Sveti prebiva u kompletnom čovjeku, a naročito je važno napomenuti da pomaže ljudskoj inteligenciji u prepoznavanju zabluda i ljudskih grijeha koji donose smrt. Ljudi moraju znati da te grijehe predaju Gospodinu te da ih sam Bog odriješuje od toga tereta, opraštajući čovjeku.

Jedinstveno svjetlo Boga i čovjeka nalazi se u njihovom kompletnom zajedništvu.

2. Bilješke:

Literatura: Katekizam Katoličke Crkve, Dokumenti II vatikanskog sabora

Izvor: Sveto pismo

- Vjera je čovjekov odgovor Bogu, koji mu se objavljuje i dariva, pružajući istodobno čovjeku preobilno svjetlo u traženju zadnjeg smisla života (KKC 26).

- Naš duhovni život i dogme organski su povezani.

Dogme su svjetla na putu naše vjere, one ga osvjetljuju i čine sigurnim. (KKC 89).

Čovjek u ispravnom moralnom životu prihvaća svjetlo vjerskih dogmi.

- Vjera donosi sigurnost, ona je sigurna jer se temelji na samoj Riječi Boga, koji je sama istina, Sveti Toma Akvinski kaže: „Sigurnost koju daje božansko svjetlo veća je od sigurnosti što je daje svjetlo naravnog razuma” (KKC 157) jer kršćanska vjera jest nadnaravna stvarnost.

- Jer svi vjernici sudjeluju u razumijevanju i prenošenju objavljene od Boga istine te su još i primili pomazanje Duha Svetoga koji ih poučava u svemu (KKC 91) i uvodi ih u svu istinu. Ukupnost vjernika očituje svojstvo nadnaravnog osjećaja vjere i pokazuje opće slaganje u pitanjima vjere i morala (KKC 92).

Sav Božji narod na osnovu svog nadnaravnog osjećaja vjere neprestano prima dar božanske objave, u nj sve dublje prodire i potpunije po njemu živi (KKC 99).

- Bog, koji stvara „iz ničega”, može po Duhu Svetom grešnicima dati duhovni život, stvarajući u njima čisto srce (KKC 298). Budući da je mogao svojom Riječju učiniti da iz tame zasje svjetlo, može dati i svjetlo vjere onima koji ga ne poznaju:

„Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu (2 Kor 4,6).”

Bitka protiv našeg posesivnog i gospodujućeg „ja” jest u BUDNOSTI i u TRIJEZNOSTI SRCA. Kad Isus zahtijeva budnost, ona se uvijek odnosi na njega, na njegov dolazak u posljednji dan i svaki dan: „danas”

(KKC 2730). Zaručnik dolazi o ponoći, svjetlo koje se ne smije ugasiti jest svjetlo vjere:

„Moje mi srce govori: ,Traži lice njegovo' (Ps 27,8)”.

- Ljudski razum može naći neki odgovor na pitanje o počecima i postanku svijeta, usprkos raznim nestvarnim teorijama; čovjek u svom zdravom razmatranju može zaključiti po svemu stvorenome da postoji i neki stvoritelj svega toga, svijeta i čovjeka, pa čak i upravitelj povijesti i svega drugoga. Tu kršćanska vjera pridolazi učvrstiti i prosvijetliti um da pravilno razumije istinu i produbi spoznaju u svjetlu vjere sa svom razboritošću:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju (Post 1,1).” 

„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih (Post 1,27).”

„Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga (Heb 11,3).”

Metodičko istraživanje u svim strukama neće se protiviti vjeri jer profane i vjerske stvari imaju isti početak u Bogu Stvoritelju.

No, postoji preduvjet da se istraživanja vrše doista znanstveno i po moralnim načelima što je danas već neka rijetkost (usporedi: GS 36).

Jedino kršćanstvo može podučiti o moralnim pitanjima jer se njegova teološka i filozofska znanost i struka temelji na objavljenoj istini od Boga kojemu je do etike i morala posebno stalo, stalo mu je do uređenog moralnog života među ljudima i od samoga stvaranja Adama i Eve Gospodin nastoji odgajati ljude koji su pripadnici vjerujućeg Izabranog naroda, to jest, Crkve, te očekuje da će oni proširiti dobar život i ćudoređe po čitavom svijetu. Jer, nisu svi ljudi svjesni da su grešnici.

- KKC 156 Razlog vjerovanja nije u tome što objavljene istine izgledaju istinite i razumljive u svjetlu našeg naravnog razuma, već mi vjerujemo zbog autoriteta samoga Boga objavitelja koji ne može prevariti, niti prevaren biti. Ipak, da bi poslušnost naše vjere bila u skladu s naravnim razumom, htio je Gospodin Bog da se unutarnjim pomoćima Duha Svetoga pridruže vanjski dokazi njegove Objave. DS 3009

„Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist (Mt 16,20).”

„Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? 

Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji (Heb 2,1-4).”

Tako su čudesa Kristova i svetih, proroštva, širenje i svetost Crkve, njezina plodnost i trajnost najsigurniji znaci božanske Objave, prilagođeni spoznaji svih ljudi, razlozi vjerodostojnosti koji pokazuju da pristanak na vjerovanje nije nipošto samo neki slijep pokret duha. DS 3008 - 3010

(RAZUM I VJERA SU DVA REDA SPOZNAJE GS 59)

Ograničeni ljudski razum (OT 15) kao RAZUM MOŽE dostići inteligibilnu stvarnost, pomračuje se grijehom, usavršuje se mudrošću koja uključuje istinu i dobro i koja čovjeka vodi po vidljivim stvarima do nevidljivih stvari. Od mudrosti sve postaje humanije. Darom Duha Svetoga čovjek po vjeri dolazi do promatranja i suživljavanja s misterijem Božje volje (KKC 156). 26.01. 2024. 15:02

Zaključak:

Knjiga Mudrosti, glava 13, redak 1-9

1 

Štovanje zvijezda i prirodnih sila

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga,
oni koji iz vidljivih ljepotâ ne mogu spoznati onoga koji jest –
nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;
2 nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju
oganj ili vjetar ili hitri zrak,
zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.
3 Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom,
uzeli smatrati bogovima,
morali su spoznati
koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar
jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.
4 Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga,
morali su iz toga zaključiti
koliko je tek silniji njihov stvoritelj.
5 Jer prema veličini i ljepoti stvorova
možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu.
6 Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor,
jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći;
7 živeći među djelima njegovim,
nastoje ih shvatiti,
a zavodi ih samo naličje stvari
jer vide toliko ljepote.
8 Pa ipak, oprostiti im ne treba:
9 jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje
da mogu svemir istraživati,
koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!