Isusovo očišćenje gubavca

Dva pitanja se postavljaju u današnjem Evanđelju; zašto je gubavac naglasio Isusu da ga može Isus ozdraviti ako hoće?

„Ako hoćeš, možeš me očistiti”.

Zar nije sve volja Božja? Nije, naravno, zlo nije volja Božja, ali ozdravljenje jest. No, Isus naglašava svakome tko se pred njim izjasni i zamoli izlječenje, da ga je vjera bolesnika spasila (ne samo izliječila nego i spasila od vječne smrti). Prema tome, naš Gospodin, koji želi da se svi ljudi spase, želi izliječiti gubavca ukoliko je to dobro za spasenje gubavca.

No, i kada je dobro za spasenje, izlječenje se ne mora dogoditi ako bolesnik nema vjere u Isusa da je Božji Sin, Gospodin Bog.

Dakle, ako gubavac zna i vjeruje da je Isus Mesija, Isus ga može izliječiti.

Ali Isus uvijek pita: što hoćeš da ti učinim? Moguće je da Isus vidi puno više problema kod bolesnika pa ne zna što bolesnik želi, odnosno što mu je potrebno od Boga. Što je to što samo Bog može dati bolesniku?

Otpuštenje od grijeha.

Bolesnik očituje svoju vjeru u Isusa jer je po vjeri vidio da je Isus Bog svemogući i pravedan. I tako prilazi Isusu i odmah traži ono što mu je potrebno i što želi, a to je izlječenje od gube, mada je ta želja pomiješana s potrebom da se izvuče iz izolacije u kakvoj su morali živjeti gubavci.

Možda je gubavac u svojoj odbačenosti spoznao da samo Bog može urediti stvari među ljudima, međuljudske odnose, odnos prema ugroženima i potrebitima. Jer gubavac nije rekao „pomozi moju nevjeru”, nije rekao „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se (ovaj je vjerojatno tražio oproštenje grijeha i izlječenje) i nije rekao: „Isuse, spasi me” ili „kći mi umire” ili „sluga mi je bolestan” i slično.

Rekao je „Ako hoćeš, možeš me očistiti”.

Priznao je božanstvo Isusovo, kleknuo pred njega, očitovao je svoju vjeru i točno rekao što želi. Isus se smilovao, ali nije gubavcu rekao da ga je vjera spasila već da ne razglašava ljudima da ga je Isus očistio.

No, Isus ga je vjerojatno spasio i od grijeha, i od vječne smrti kao i sve one kojima je izlječenjem donio novi život, vjeru i kraljevstvo nebesko.

Drugo pitanje se opet odnosi na ponašanje raznih ljudi koje je Isus spasio. Mada je želio ostati diskretan, spašenici to nisu poštivali pa su razglasili po svoj okolici da ih je izliječio Isus i da je on Prorok i Bog. Čak i Svećenik čija je zadaća posvećenje, ali i liječenje.

Mnogi su spoznali da će Isus pasti kao žrtva, da će prinijeti sam sebe kao žrtvu za spas bolesnika i svih ljudi.

Isus je znao da će ga vodeći farizejski stalež progoniti i osuditi na strašnu smrt zbog toga što je opraštao grijehe ljudima i spašavao ih, a i zbog svoje zavisti i straha za sebe, a također i zbog nevjere njihove i nerazumijevanja kada je bilo jasno da je on Božji Sin.

Tako je Isus morao pobjeći u osamu, ali su ga bolesnici tamo također pronašli.

Tako je Isus liječio, izgonio zloduhe i činio čuda, ali njegov se čas Muke neumitno približavao. 11.01.2024. 12:57

„Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga (Iv 10,17-18).”