Hvalospjev Izaijin - Tjeskoba umirućeg i radost iscijeljenog

 

Govorio sam: U polovici dana svojih *
    ja moram otići.
Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano *
    za ostatak mojih ljeta.
Govorio sam: Vidjet više neću Gospodina *
    na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga *
    od stanovnika ovog svijeta.

Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, *
    kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao*
    da bi me otkinuo od osnove.
Od jutra do noći skončat ćeš me, *
    vičem sve do jutra;
kao što lav mrska kosti moje, *
    od jutra do noći skončat ćeš me.
Poput laste ja pijučem, *
    zapomažem kao golubica,
uzgor mi se okreću oči, *
    zauzmi se, jamči za me.

Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, *
    za leđa si bacio sve moje grijehe.
Jer Podzemlje ne slavi tebe, *
    ne hvali te Smrt;
oni koji padnu u rupu *
    u tvoju se vjernost više ne uzdaju.
Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas, *
    otac naučava sinovima tvoju vjernost.
U pomoć mi, Gospodine, priteci, *
    i mi ćemo pjevati uz harfe
sve dane svojega života *
    pred Hramom Gospodnjim.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Iz 38,10-14. 17-20