Čim na dvore moja stopa tebi kroči,
odlazi iz mene anksioznost.
Ljubav, Kriste, tvoja me optoči,
uzima mi vjeru i pozornost.
Jaki Bože, svet i presvet Bože naš,
koliko je samo tvoga Sveta Duha
potrebno za jedan ovaj težak čas
kad ugledaš me bez svadbenoga ruha!
Ustegne se srce tako alarmantno,
duša pukne poput niska smilja
kad ga zgaze nonšalantno
kao da su pogodili usred cilja.
A još uvijek o tebi razmatram,
mada znam da zakon možda ne da,
možda pogrešno i uzaludno smatram
da me neće zapast koš od gorka meda;
no, ne pati samo radi toga
i ne tuguj o tom jer pobjeći neću
da u nekom trnju tražim Boga;
razne pčele uvijek donose mi sreću.
05.01.2024. 20:29
No comments:
Post a Comment
just do it