Kad su bile noći mračne,
nije bilo dobro stanje
i kada su dveri sve oblačne,
kao da mi propada imanje,
život ovaj što se bliži kraju.
Sve sam potrebno ja poduzela,
sretna što ću gledati u raju,
nije ništa ostalo mi da se strijelja.
Bolje mi je uvijek bilo
kada bi me ostavili spokoju
uz prozorsko krilo
gdje se čita knjigu bilo koju.
Sada već su ta vremena
koja nisam znala da ću dočekati,
plan mi propao je kao mijena
kojoj želim iznova ja dotrčati.
Život ide svojim tokovima,
a kod mene opet nešto ne valja.
Ipak svatko šeće s okovima,
takav dolazi pred naša Kralja.
Tako su i meni stigli moji časi
kad sam prestala već strahovati
da ću promašiti da me netko spasi
jer se sama bolje ne znam zakovati
da bi svijetu sve po volji bilo.
Laktovi mi nisu probitačni,
ali sve je dobro, veselo i čilo,
makar sada već i dani jesu mračni.
09.01.2024. 20:47
No comments:
Post a Comment
just do it