Dušo strasna, čista i zapaljiva k'o svila,
kako ću ti reći da me muči od požara strah?
Pouzdano srce svega svoga životnoga stila,
nebesniče takve kobi kakva zemaljski je prah,
tebe zovem, meni potrebno je tvoje zlato
jer ga cijenim teškim u tom svijetu što je lijen.
Prije nego vratim se u živo i sterilno blato,
znaj, nedostaje mi taj već osvojeni plijen.
Strah moj od gubitka još me više peče
nego nedostatak pametnoga uma.
Ne dopusti da mi mačevi zazveče,
ne daj da te moja horda opije od ruma.
20.01.2024. 07:30
No comments:
Post a Comment
just do it