Djevičina moć

Divim ti se, Kriste, u čistoći duša

koje si sačuvao u milosti svojoj.

Zlostavljačima ih tvoja ljubav kuša,

vidim po toj izranjenoj duši mojoj.

Kakva razlika je na tom svijetu!

Zlodusi su tako sposobni za boli

što ih nanose i nježnome cvijetu,

dok čistoća duše još za njih i moli.

Nevinosti snažna, sva si nepobjediva,

poput Djevičina srca koje muke zna,

ali osta kao kći i majka nepovrediva,

zauvijek je čedna i u tome prelijepa.

Vilenjaci znaju, lukavi su vođe,

pretvore se za čas svi u zvijer.

Kao Zavodnik po zemlji prođe

i uništi duše, promijeni im smjer.

Najteže ih rani pan za mentalna stanja,

nepopravljivo je poslije dozivati pomoć,

liječiti se mudrošću i bogatstvom znanja;

uzalud je pretvarati dane kad je ponoć.

Ali ti sve, Kriste, vidiš, čuješ i osjetiš,

znaš da molitvu ćeš uslišiti svaku.

I na kraju, kad se svetošću osvetiš,

zlo će poprimiti samo pamet mlaku.

Ranjena će duša Bogu svom se klanjati,

vile neće vjerovati u tu snagu porođenu

u tim razlikama što ih ne možeš ni sanjati;

ti ćeš, Kriste, dati smrt joj odgođenu.

23.01.2024. 08:30