Želim stvarati, moj Kriste,
kao kad smo sami ti i ja.
Jedino se tako misli čiste,
a i dobra je terapija,
bilo da je stvaranje u nekom radu,
bilo da je izlječenje psihe.
Kao da sam kamen u svetome Gradu,
makar nosim samo stihe,
ali oni blagoslov su tvoj.
Nema ljudske riječi bolje
nego što je za duh moj
uhvatiti mrežom dobre volje
slutnju koja izaći će van
iz tog srca što se ne koleba.
Rado ulovit ću svaki san
ako dovede mi pjesmice do neba.
Ali to su ipak samo moje riječi
u koje ne stane niti jedan glas
što upućuješ ga da me liječi
taj divote od ljubavi kras.
Znaš da snažno vjeruje ti srce ovo
što je bilo rastavljeno kao mrlja
od koje si načinio moje stanje novo;
znaš da uvijek samo prema tebi srlja.
Mogla bih i dovijeka loviti te sroke,
samo jednu pomisao što je šalješ,
da ne iskažem ni mrvu Duše ti duboke.
Nikad nema kraja svemu što mi daješ.
10.01.2024. 12:40
No comments:
Post a Comment
just do it