Utočište

Nema Riječi o kojoj sad visim,

nema Smisla, niti staze koja vodi

bilo kamo, prema predjelima tišim,

ili da bar morem ova lađa brodi.

Sada pobjeći ću Kristu svome,

svojoj Majci što me lako tješi

i bez sličice na brodu tome,

da mi sada te probleme riješi.

Moje strofe banalne su sve to više

što se manje u Bogu odmaram

od svih jada, boli, sunčanice, kiše,

jer mi vile ne daju da stvaram,

ne daju mi od ta dostojanstva

što ga samotnosti spremam,

čekajući zajedništva i poznanstva

što ih u životu puno nemam.

Žele da se predam, da popustim;

one lude su i bezumnice smiješne

jer ih nikada ne vodim oblacima gustim

gdje bi sakrile si halje, tako grešne.

Ja se Tebi, Kriste, divim, hvalim Ti na svemu,

i za ove vilenjake što mi kušaju svu snagu.

Ne znaju o nama mnoge činjenice, a i čemu

kad je volja Boga Oca Tebi slati dušu dragu?

U Tebe se, Gospodine, uzdam jer to znam,

jer me uvijek podučavaš baš u tome,

jer Ti žeđaš onoga što radije je sam

nego da se petlja srcem svojim blatu zlome.

28.04.2023. 22:11

 

Isusova žeđ

Mnogi žele vrijeme zadržati

kao da im život ovisi o tome,

al' ih ono istom stane satirati.

Razne prilike sve ljude grubo zgrome,

svi na kraju ostanu siromašni i goli.

S ljudima se rode, a umiru sami,

nitko nikad za tu smrt ne moli,

nitko nikada ne želi ostati u tami.

Samo Bog nas mijenja, i dobre, i zle;

nitko od nas nema zrele svijesti,

ali ima život da bi znao žeđi te

kojom Isus čezne svaku dušu sresti.

Krist nam daje karizme i osobine,

ljubav, prijatelje, obiteljski stijeg

i sve naše čežnje koje su nam osovine

za pristupanje u život il' u bijeg.

Prah smo što ga vjetar vitla,

što ga blatom čini svaka kiša

i što ga raznježi anđeoska citra,

sunce ili duga, il' ideja viša.

Sve je naše, ali dao nam je Bog.

Čak sloboda naša težak teret nosi,

odluke nam propadaju od života tog,

svaka odluka nas kao mač pokosi.

I bez obzira na život ili kraj,

pa ma kakav bio naš svršetak,

Bog nam odmah ovdje daje raj,

svaki tren u Kristu novi je početak.

28.04.2023. 17:00

 

Beethoven's "Für Elise" on One Guitar - Marcin

Paganini's Caprice no. 24 on One Guitar - Marcin Patrzalek

Marcin Patrzalek: Polish Guitarist MURDERS His Guitar! WOW! | America's ...

Vapaj zore

Nesretna se budi

ova zemlja zapuštena,

mliječnom stazom bludi

kao da je sasvim napuštena

i od mjeseca, i sunca,

i od duša rasparanih

kojih naraštaj sad bunca;

nema svjetla, ni srdaca raskajanih.

Ali, još od jučer, vape Bogu patnici

da raskrili veo skitnicama

koje, svi od reda zalutali ratnici,

gađaju u prazno svojim strelicama.

Sada, noću, i ja volim tamu

jer me jarko svijetlo tišti,

ne dižem galamu

dok i kamenje već vrišti:

„Dođi, Davidov Ti Sine,

da sljepoći vid podariš,

svjetlo Duha da ne mine,

da taj oganj svoj zapališ!”,

pa nek bliješti svjetlo Tvoje

da do Šeola im barem tinja;

smiluj im se, Kriste, Blago moje

i otpusti tamu s mora sinja,

zaista ni ne znaju što čine.

Nek završi njihovo sad skitanje

dok mi ova noć ne mine,

dok mi vapaj ne dočeka svitanje.

26.04.2023. 04:41

 

Zrela Riječ

 

Postala sam dio Raja,

imanje koje vrijedi svima

da posluži zrakom sjaja

vjernima i odanima.

Netko nosi moje sroke,

moje misli koje k Nebu lete

da produži svoje kroke,

da se druge duše toga sjete.

Sve što treba Božjem Gradu

nebeska je iskra na tom svijetu

u kojemu ima duša, sklonih radu,

koje ponizne su Duhu Svetu.

To je Crkva, ona posjeduje

sve to dobro, lijepo, istinito

i prisvaja, i prosljeđuje

da svim vjernima ne bude skrito,

da ih nosi lađa apostolska svjetla

kao Mariju nam, Majku što nas voli

kao što je Marko zavolio Petra,

kao što i Krist nas ljubi da ne boli

i kao što danas uvijek nosi sutra.

To je Isusova Zaručnica sjajna

koja uvijek bdije sve do jutra

kao straža beskrajna i trajna,

još od pamtivijeka, Abrahama,

još od Sare, Rebeke, Rahele

molitelju da ne stigne tama

nego riječ od Riječi zrele.

25.04.2023. 11:41

Hlap svete Krvi

 

Preporod je ova kontroverzna svijeta

kao porinuti mlinski žrvanj,

kao galeb na početku svoga leta,

kao mlada travka što je pušta panj.

Ne boj se, samo vjeruj, samo kušaj

kako uman je i dobar Krist Gospodar;

svoje srce, svoju savjest slušaj

i usudi se raširiti svoj dlan za dar.

Kad pogledaš Uskrsnuće sveg od mrtvih

i kad stigneš pred ugasnule i mračne sjene,

pronaći ćeš čitav život svoj u Kristovoj žrtvi

i na križu svoje duše pronaći ćeš mnoge mijene.

To su obraćenja, povratci gdje bilo ti je teško

i gdje nastade od tebe nova, snažna osoba i lik;

svoje posvećenje spoznat ćeš sa smiješkom

jer će nastati od tebe pravi mudar povratnik.

Kao što su mnoge ljudske žrtve pale,

samljevene, probodene, razapete,

tako će i tvoje nježne usne male

primiti u sebe Krista sve do pete;

tako će i zemlji ovoj divnoj osvanuti

spoznaja od jakosti, čvrstine i ljepote

jer će neredi i ratovi je prožvakati

da se budi usred svoje vlastite divote.

Ne boj se, tada nećeš nastradati

kada držiš Boga svoga kao vode kap

da ga ne dotakne niti rosa s vlati;

tako ćeš preživjeti kao svete Krvi hlap.

24.04.2023. 23:34

Vječna tajna

 

Želim ispjevati najslađu poemu

koja bi te kao rosa milovala,

praznila bi moć i snagu svakome totemu

pod kojim bi crnu zemlju izrovala

do dubina, sve do središta i cilja

što se nađe gdje se duša rađa

od božanskog sveopćega milja

i od pjene koja prati putovanje lađa.

Ta bi oda bila prozračna i čvrsta,

sigurna u svemu što se ovdje stvara,

ali laka i prenosiva bi bila poput prsta

koji nosi pečatnjak od Duhovnoga dara.

Taj bi pečat bio zauvijek svojina,

sve do onih dana od kojih bi bila načinjena

pjesma moja kao božanska milina,

kao anđeoska halja što je Duhom sačinjena,

poput čipke krasne, tanke i još bolje:

bila bi nam simbol, popudbina sjajna,

okrunjena mednim velom dobre volje

i za sve toteme ostala bi vječna tajna.

24.04.2023. 12:03

Savjet

Silna žetva

 

Sigurno u zrelosti ja znam

da će podići se duša moja,

da će uskrsnuti tijelo, bitak sam

i moj život u milijun boja.

Razlog moje nade sav se krije

i nevidljiv je za tuđe oči,

i u nutarnjoj se suzi sije

gdje se duša ova svijeta koči.

Neopisivo će silna biti moja žetva

jer je Krist milostiv, dobar Bog

čak i onom kome nije dobra sjetva

pa mu prašta puhanje u prazan rog.

Reci sada, Isuse i Stijeno, Srce medeno,

kome vode Tvoje potrebno je više

nego duši kojoj drhti srce ledeno,

kojoj ostarjeli život jedva diše

u toj kaljuži od oskudice i od praha

gdje su ljudi nesvjesni i tvrdi,

poput kamenja ne dolaze do daha

dok im srce svakoga na svijetu grdi

i dok plivaju zemaljskim si imanjem

kao da su mladi, bogati zauvijek;

dok se krase ohološću, a ne znanjem

i dok misle da je besmrtan im takav tijek?

Zlodjela se čuju glasno, na daleko,

i, u mlakosti, empatija im fali,

samo hlepe, traže med i mlijeko,

sebe nikad ne bi sasvim dali.

Nitko Tebe, Boga sad ne traži,

niti djela ljubavi ne pozna.

Samo Tvoja ljubav dušu snaži,

daje uvijek da si pravednosti spozna.

Hvala Tebi, Bože, za sve što mi dade,

za tu bol i žalost što na srcu sjedi.

Vidjeh zloduha gdje iz visina pade,

vidjeh život svoj koji vječnosti mi vrijedi.

22.04.2023. 11:34

Odmah sada

 

Vratile se lastavice,

vrijeme dođe cvrkuta i stiha,

sreće staraca i starica;

lijepa, sasvim nova slika.

Ipak proljeće dolazi

nakon tužnih dana kiše

koja nikako ne prolazi

dok oluja krošnje njiše.

Tko zna, možda će i ljeto,

možda prestanu ratovi

da bi se pojavilo nam Nebo sveto

tu, gdje sanjaju se još i snovi.

Ali znamo, Riječ je Boga

koja uskrsava, ona svijetla Danica

i posljednja i prva smrt za zloga.

Ostat će tu samo nekoliko ptica.

Tko zna, možda još za dana,

možda već i ove noći

duša mnoga već je razvrstana

da bi mogla k Bogu doći.

Pratit će ih anđeoske trube

u visine, u dubine

dok svi drugi polomit će zube,

plakati do beskrajne punine.

Voljet ću Te, Kriste moj,

mada me prizemljiš cesti

kao križnom putu u dom Tvoj

da te odmah sada mogu sresti.

20.04.2023. 21:12

Isusova Svijeća

 

Jedna kratka nota

kao dah za grudi

i kapljica pota

da život zarudi.

Jedna je Lanterna,

velika i bajna,

svoga svjetla vjerna,

iznad svega sjajna.

Samo jedna zajednica

koja lomi kruh,

jedna svijeća zavjetnica

što je grije Duh,

gori vječnim svjetlom.

Sve druge će nestati,

s kišama i vjetrom,

tinjati i prestati.

Samo jedna Riječ,

Bog naš, Spasitelj,

sami med i mliječ,

jedini naš Pazitelj.

Raduje se čitav puk,

zablistalo sjeme

i pšenice struk

da pobijedi vrijeme.

Stari stvorovi,

prastara stvorenja

sad su slavni orlovi,

Uskrsnuća ostvarenja.

18.04.2023. 19:15

Posvećenje svemira i praha

 

Prekomorski valovi,

struja zračna omotača

i kopneni žalovi,

nebo slavno, zemlja najjača.

Bijaše mi kolijevka to kasna,

i spoznanje nemoguće vrste

jer u knjizi samo duša živi časna,

ali vidjeh da su to i oni što se krste.

Po djelima se znaju nadnaravnim

koja nisu iz materije prašne

već se krase nadahnućem slavnim

i životom duhovnosti strasne,

revnitelji za svog Krista i za mir

što je u spirali mliječne staze

isti kao dubok duše vir

kakvu mnogi nit ne traže.

Opraštanje nude u Tebi svi, Gospode,

za sve one koji upoznali nisu

anđeoske čedne, medne ode

što se čuju u tišini i u visu;

za sve koji ne znaju što čine

i ne vide djela svoja neprilična.

Istom tada kad se srce gore vine,

slijedi ljubav što je Tebi, Kriste, slična.

Pepeo i prah te na toj zemlji slavi,

živeći u prevelikoj nadi otkupljenja

i od obećanja što ga duši Ti ostavi

kada ode dati život radi tinjajuća stijenja,

radi trske prelomljene što se gubi

sva u proždirućem jezeru od vatre,

da pokažeš kako se božanski ljubi

i kako se zlo pod ljubavlju tom satre.

17.04.2023. 19: