Kršćanska
vjera u procesu stvaranja svijeta
Nadogradnja
postoji za živo ljudsko biće, biće koje se nalazi u svjetlu i
osjeća se tjeskobno kad spozna da je negdje tama jer kad jednom
okusiš život i svjetlo, tamu više ne želiš podnositi, mada si
većinom i ti sam bio u toj tami.
Život
i svjetlo je ono što raste i što se množi, to je gradnja koja je
samo jedan detalj u kompleksnom procesu stvaranja.
Bože,
Gospode, mi svi kažemo da si stvorio svijet, da si stvorio čovjeka,
a ne vidimo da ti to sve i sve nas još uvijek stvaraš. Ti stvaraš
svijet, ti stvaraš od nas i svega što je tu, stvaraš kraljevstvo
nebesko.
Opeke
nisu žive, one su stvari koje ljudi slažu i lijepe jednu na drugu.
Tako, opekama je svejedno jesu li na tlu ili su element nadogradnje
na nekim drugim opekama.
Ali
čovjek! Čovjek je remek – djelo, živ je i ispunjen svjetlom, on
je svjestan da raste i sazrijeva te da sam doprinosi svom rastu i
sazrijevanju, svojoj nadogradnji u zajedništvu.
Kakva
Milost!
Dok
ti, Bože, gradiš kraljevstvo još od početka svijeta, svijetlu
građevinu živih ljudi, mi istovremeno, u životu s tobom, gradimo
svijet i sebe, i naše zajedništvo, zajedno s tobom u suradnji, u
kojemu težimo biti jedno.
Ti
si Svjetlo, ti nam daješ da vidimo ono što ćemo biti i što
postajemo. To je naša vjera koju si nam ugradio i pomoću koje
slažemo opeke naših života i zajedništva.
Bože,
kad ne bi bilo vjere, ništa ne bismo znali, ne bismo imali život i
svjetlo, bili bismo nesvjesni poput opeka kojima netko manipulira.
Jer
ti ne želiš, Isuse, nesvjesne ljude iz tame, tama nema ulaza u
kraljevstvo nebesko.
Stoga
naše svjetlo moralo bi jačati i širi se po svojoj prirodi iznad
svakoga očekivanja jer Svjetlo si ti, a znamo da si u prvom redu
Izobilje.
Mi
ćemo rasti jer imamo izobilje života i izobilje svjetla pred nama i
u sebi, a ti ćeš nas uvijek iznenađivati sve većom količinom i
kvalitetom života. Patnja u tome kraljevstvu što ga gradimo dolazi
stoga što ljudi rastu iznad svojih očekivanja i vjerovanja, to su
ostaci staroga prebivanja u tami, to je bolno proživljavanje
nadogradnje jer što si više u svjetlu, to više boli tama kad se
dogodi, to je sazrijevanje.
„Ja
sam došao da svjedočim za istinu (Iv 18,37).”
Ipak,
svjetlo u kojemu hodamo, svjetlo vjere trenira nas, vježba nas i
podučava dok Isus moli za nas Oca nebeskoga da nas sačuva od tame.
Kršćanska
vjera, dakle, nije samo nekakva religioznost za zabavu i zavaravanje,
to je organ, važan organ čitavoga našeg organizma. Ujedinjeni smo
tom vjerom s Isusom, raspetim i uskrslim. 24.06.2024. 10:38
„Došao
sam zato da život imaju,
u
izobilju da ga imaju (Iv 10,10).”
