Duhovni hram

Radosno se k Tebi, Kriste, privijam u duši

dok Te blagujem u Tvojoj jednostavnoj riječi

što me prosvjetljuje, što mi sve okove ruši,

kojima sam zasužnjena, da ih svezati me spriječi.

Žele svezati me ti okovi svijeta kao grabežljive ptice,

sa svih strana stežu moje misli, moje tijelo;

čine farsu, laž i klopke podmeću mi potajice

koje ne bih znala da Ti nemam Tvoju riječ za jelo.

Velike su kušnje Tvoje, prozirne su tek ponekad,

ali kada nastoje me zarobiti, ja se Tebe sjećam

jer su riječi Ti u srcu mome na toj straži gdje je „Čeka”,

gdje osvijesti me te ljubavi Ti plam što ga osjećam.

I kad ne znam, spašavaš me jer se Tobom hranim

i u sebi ja već dugo svoju gradim neprobojnu kulu.

To je Tvoja ljubav za me što je u sebi pohranim

kao što se molitve poslažu kada čujem na Te hulu.

I kad su vremena dobra, još Te više slušam, Kriste,

molim one Anđele Ti da raskinu svaki lanac koji je na meni.

Svaki okov spadne da se jasno vide Tvoje riječi čiste

što ih izgovara duša i na svjetlu, i u sjeni.

Jer Ti, Kriste, dušu si mi davno pripravio

pa se navikla je da u njoj si svakim tijekom.

Tako si me, kao suho tijelo, popravio.

Poput duhovna ću hrama stasati ja vijekom.

18.08.2022. 11:26

 

Jedna suza

 

Znam da duša, sasvim slaba,

može dati izobilje sklada.

Jedan dodir nježan, u nemoći hrabar,

može biti snaga koja vlada.

Jednoj ženi dovoljna je lepršava kosa,

mada ne zna svoju čar.

Jednom cvijetu dovoljna je rosa

da očara djecu, to je Božji dar.

Sila jaka olako sve smlavi

dok se krhka sila s mukom gura,

sa strpljenjem koje sve preplavi

kada jednom bukne procedura.

Poznaješ me bolje nego itko,

Gospodine nad anđeoskim silama,

i to moje srce grubo, naglo ili britko

što se vijekom tuče s vilama.

Zato dao si mi Bezgrešnicu Djevu

da me glatko k Tebi povuče,

da me preobrazi u mekanu pljevu,

da se srce svojim prahom tada potuče

s vilama i grubostima

od kojih mi prejako zadrhti,

i sa svojim glupostima

radi kojih zatreperi ili prhti.

Jer je meka haljina joj čedna

kao najnježnije molitvene ruke,

jer je kao moja Majka vrijedna

što je samo suzom zašla u sve Tvoje muke.

14.08.2022. 22:15

Povratak siromaha

 

Za Tebe ja živim i za Tebe bdijem,

mada preslabe su koraka mi rijeke

što ih, nespretne, već odavno krijem,

Isuse i Bože, Muke strašne, ruke meke.

Kriste moga vremena i toga mjesta

gdje se nalazimo, gdje se sastajemo

kad su naši dani k'o sekunde česte,

gdje sve više prijatelji postajemo,

tako krvav si na križu Sionskome,

tako lijep si svojim uskrsnućem.

Mi smo, ljudi, svi na tronu Milosnome

kojem priđeš kao žezlu vrućem

da nas kušaš, da nas oblikuješ

i da stvoriš naša postignuća,

tu našu duhovnost koju kuješ

kao stijenu na kojoj se gradi kuća.

Od našega tijela postajemo razni,

svakojaki, držimo se mača

dok su naši domovi svi prazni;

laćamo se rata što nas jača

u svoj bezobzirnosti, duše uništava,

od srca nam čini neprobojni korpus,

a sve zato da se zgazi mlada trava,

da bi mlado biće postalo abortus.

Stoga mnoge duše same sebe poriču,

kažu nema zla, cilj se opravdava stilom;

svojih vlastitih se kvaliteta odriču,

tuđe gledaju, sve s pohlepom i silom.

Tako pun si krvi tu, na križu Lubanjskome,

tako rado život svoj i dušu nam prepuštaš.

Tko će klanjati se snijegu predlanjskome

iz kojega niče Milost kojom Duha spuštaš?

Tako lijep se očituješ kad se pokajnici poklanjaju,

kad Te srce gleda, Kriste, koje stiglo je do zida.

Tamo ogleda se ljubav svijeta što je sklanjaju

i guraju pred sobom koji odbijaju dar svog vida.

Božanstvo nam Tvoje dođe u svakoj minuti,

svakog časa rađaju se Tvoji siromasi,

i Djevica, Majka uznesena ogrne ih svojom skuti,

Tvoji izabrani koje Volja Boga spasi.

Pred Tobom se prostirem u predanosti,

mada oslabile sve su moje snage

što ih guram prema Tebi kao žive kosti

koje Uskrsnuću nose svoje prazne krčage.

Tko je žedan, neka zahvati te vode,

besplatno nek primi tu Ljubav života.

Neka spozna kako med i mlijeko gode

kad se uzimaju s božanskih divota.

13.08.2022. 21:53

Molitva za blagoslov

 

Pozvat će me Marija u svoje krilo

i pod okriljem će svetim Kruha dati

da mi ništa ne bi teško bilo

kada Krist otpočne anđele mi slati.

Pitat ću Ga zar si zvao mene,

moje ruke, usne moje, moje lađe

sada, kad su otkucaji ove duše snene

primakli se kraju od zemaljske građe?

Zar ta duga cesta velikoga svijeta

što me vodila kroz tjesnace i sve širine,

što se uspinjala smjerom duhovnoga leta,

tako brzo, tako konačno se k Tebi vine?

Reći će mi Majka Marija o svemu,

da je putovanje bilo tijesno,

da je život donio mi snažnu tremu,

ali da je okrilje mi njeno sada za me utješno.

Odvjetnice moja kojoj duša se utječe,

prihvati mi slabosti i mane

pa iznesi sve pred Sina da poteče

iz Njegova Srca struja vječne Hrane.

12.08.2022. 23:17

Vrijeme je Posljednjeg suda

 

„Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.” Lk 13,24

Sveti su ljudi, živi i pokojni, ljubitelji i blagoslivljatelji svojih mrzitelja i svoji progonitelja.

Majka i Kraljica sviju takvih svetih ljudi, Blažena Djevica Marija, jedno je tijelo sa svima njima. To je Katolička Crkva. To je sakramentalni život svih svetih u Mariji, u Katoličkoj Crkvi. To je Katolička Crkva u Mariji. To je Marija u Katoličkoj Crkvi.

Tu je Duh Božji, Duh Slave. Tu je slava mučenika poradi Krista, tu je slava siromaha, slava običnih kršćana koji uvijek bijahu svjesni svoje malenosti i grešnosti, svojega nesavršenstva.

A Slava je ono što se po kvaliteti čuje nadaleko, do nebesa. Nije slava zemaljska koja putuje od usta do usta kao pokvareni telefon ili koja se oglašava jednom u medijima i poslije nikad više. To je Slava u vječnome, nebeskome području, u vječnome životu. Ta slava se skuplja u duši, ne skuplja se u riznicama i bankama ovoga svijeta. Ta slava se čuva u Kristovom Križu, a ne čuva se pod jastucima, u ladicama ovoga svijeta gdje se odlažu dragocjeni dokumenti. To je slava koja se nosi u srcu, a ne slava koja se postavlja na police da je svatko može vidjeti.

To je slava koja ima unutarnje vječno svjetlo, a ne slava koja bliješti svima i svakome u oči.

To je slava dobrih, svetih djela koju dobivaju dobri, sveti ljudi. Jako dobra djela, jako dobri ljudi.

Je li dobro djelo načiniti bilo kakav filmski spektakl, pun gluposti i ispunjen ratovima?

Ili je dobro djelo načiniti dokumentarni film o dobrim ljudima koji čine dobra djela?

Je li dobro djelo pisati o nesretnicima koji gladuju i puno trpe ili je dobro djelo poduzeti sve što je moguće, s puno nade protiv svake nade, da se birokratima stane na kraj, onima koji bacaju hranu, zlato i piće dok odlučuju o osvajačkim pohodima?

Je li dobro djelo stvarati i sklepavati nekakvu ekonomiju koja živi od potrošača ili je dobro djelo pustiti ljude, obitelji i narode da normalno žive, ne sa svoji deset Eura na dan već da svojim sposobnostima ostvaruju stotine Eura koji im se neće oduzeti?

Je li dobro djelo osnivati ogromne države i unije država koje donose mnoge suvišne troškove ili je dobro djelo čuvati svoju malu državu upravo sa svojim vrijednim i slobodnim ljudima, obiteljima i narodima koji privređuju dovoljno za pristojan opstanak?

Je li dobro djelo davati milostinju od jedan posto svoga profita ili je dobro djelo dati barem polovicu svoga slobodno stečenoga imanja ( jer u svakom dobrom djelu čovjek nikada nije sam nego uvijek ima dobre prijatelje i dobre suradnike)?

Je li dobro djelo praviti se mudrim i pametnjakovićem koji je zaslužio uspeti se na vladajući položaj i sebično živjeti u blagostanju ili je dobro djelo pustiti onoga tko se u dobrim djelima i mudrim postupcima dokazao?

Je li dobro djelo laskati nekoj budali da je mudar i da mora postati slavan upravitelj ili je dobro djelo birati pouzdanu osobu koja je dokazala mudrost pravilnim upravljanjem?

Na nebesima su slavne one duše koje se ne stide zbog silnih pogrda koje ih prate jer se pred Bogom ne mogu i ne moraju stidjeti, već znaju da su, kao i Krist, dionici svete božanske naravi.

Zar nisu Krista pogrdili?

Zar Ga nisu progonili?

Zar Ga nisu razapeli?

„12Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično!

13Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.

14Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva.

15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac;

16ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena.

17Ta vrijeme je da započne Sud — od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju? 

18I ako se pravednik jedva spašava,
opak i grešnik gdje da se pojavi? 

19Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju.” 1 Pt 4, 12-19

Vrijeme je Posljednjeg suda koji je započeo s Kristom na križu. Kršćani znaju da su na Posljednjem sudu, da taj Sud kao prvo postoji zbog svih svetih i dobrih ljudi, onih koji u svojoj poniznosti mole Boga za sve druge ljude, onih koji zagovaraju svoje progonitelje, one koji ništa o tom Sudu ne znaju. 11.08.2022. 23:11

„Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.” Lk 13,24

Trule grane

 

Uskoro mi srest ćemo se, uskoro,

nebesa bit će i kazna, i nagrada

za to življenje zemaljsko, oporo,

za tu sudbinu što počinje već sada.

Kada bijasmo mi dobri, pitat će nas,

kada ljubili smo i jaka, i slaba.

Čitav ovaj život pratiti će nas

kao uspomena koja se razglaba.

Uskoro mi stići ćemo na te cilje

što u sebi nose smisao nam svega.

Sve će biti jasno, ali ništa kao milje

nova neba i te nove zemlje sprega.

Sada samo u obrisu znamo,

zahvaljujući milosti nam vjere;

njenim svjetlom se otkidamo .

To je svjetlo dobre, pune mjere.

Punit će se vinogradi, polja,

a svi ćemo stati na to malo mjesta,

na taj beskraj što ga gradi dobra volja.

Široka će postati nam svaka cesta.

Molit ćemo za sve duše sviju ljudi,

plamene će biti i noći, i zore

jer nam srce sada svakoga osudi,

jer nam smetaju svi nabori i bore.

Bit će kasno da se pouzdamo

Ocu što nas rodi da bi sretni bili.

Bit će malo sretnih duša tamo

jer smo uporno se svemu krili,

nikad zadovoljni uvjetima postojanja.

Ne znamo se, ljudi, i ne znamo Boga

koji oprašta nam velika ta odstojanja,

koji čezne da se među nama nađe sloga.

„Ne znaju što čine”, tiho On će reći:

„ali uvijek vele da sve dobro vide”.

Mnoga duša tada će na drugo prijeći,

a mnogi se već i sada toga stide.

Neće suditi tu brojni siromasi,

neće tražiti ni zadovoljštinu;

Isus Krist će doći da svakoga spasi,

ali prilika nam takva već na zemlji minu.

09.08.2022. 20:42

Junak Marijine Stijene

 

Ti si blizu, ne mogu ti doći,

osjećam se tako umornom.

Kao nikad sred božanske noći

sada vjerujem tom nebu tmurnom.

Sada nekako i znam da ti si moj

na neki način nalik zemaljskome prahu.

Jesam li završila trnoviti boj,

da li ovo znak je umiranja teškom dahu?

Možda tek je ovo prva stuba

po kojoj se krećem svijetlom raju;

nizat će se još vremena gruba

što ponekad nekog spašavaju.

Sanjat ću te jer si jedini na svijetu

kome ne moram se vraćati bez snage,

kome ne moram se klanjati u letu,

koji teži voditi me u te sfere blage.

Nikada ti nisam mogla dati

sve što dobivaš od običnih bića.

Nikada ja ovdje neću znati

što je to što čini u normali žića.

Ne znaju svi tajne te jedinstvenosti,

nitko ne zna, mi smo Isusova djeca.

I te rajske sile, i te nevinosti

koja raduje se dok još jeca.

Ali, što će s tobom biti,

ti ne mariš ako nema mene?

Zato želim samo tebe sniti,

ti si junak Marijine Stijene.

Neka bude tako u daljini,

neka bude beznadežno to svanuće.

Prije ćemo naći sebe toj manjini

što je sigurna u sveto Uskrsnuće

jer okusili smo mnogo slatka ploda,

jer smo jedno na Drvu života.

Divan drug si bio pustinjskoga roda,

godinama hranila me ta medna Golgota.

08.08.2022. 21:33