Vazmeni hvalospjev

Trajni sjaj

S ljubavlju nas srce tvoje čeka,

sa strpljenjem dugih zemaljskih života

koji nose ljude kao uzburkana rijeka,

a tek ponekada vide trajni sjaj divota.

Čovjek se sve više gubi i sve manje zna,

trajne vrijednosti postale su pojam nepoznati;

oko vječnosti sad zbunjena je duša sva,

odnose nas struje, a ti nas ne prestaješ sve zvati.

Ništa nije tako čvrsto kao ljubav tvoja, Bože,

tvoje neupitno, vječno, trajno povjerenje

u sve ljude što se tvojom voljom uvijek množe

da dožive tvoje božansko strpljenje.

To su križevi nas, čovječanstva,

ono ne može tu gledati te razapeta.

Ne može ni pobjeći od proročanstva:

ne silazi nikad s križa duša speta

kao što i ti si izdržao, Kriste,

da bi svima nama dao lijeka,

ljubeći nas sve do svoje smrti čiste,

makar odnosi nas grešna rijeka.

16.04.2025. 00:02 

Predanje križu

Kišo slatka, siđi

kao najfiniji med,

još nam bliže priđi,

makar bila kao led.

Ništa ne može nam sada

mlado proljeće pokvariti

koje jače se prikrada,

otvorene dlanove prekaliti

što su ispruženi vjekovima,

makar cigle padale nam odozgora.

Sve to Bog naš za nas ima

jer se s Kristom jedno biti mora

odmah sada, jednog dana

ili neka druga trena;

bilo kada nailazi zora rana,

a duša će biti djeveruša njena.

Ipak ima onaj dan i svanuće

u kojemu svi te ugledamo,

tvoje, Kriste, uskrsnuće:

kada križu zajedno se predamo.

15.04.2025. 08:52 

Skrovište

 

Nestani u praskozorje

ako ne voli te čudno biće.

Pusti neka pomiče se gorje,

tebi nek u Kristu jutro sviće.

I probudi mi se, dušo, iz te tuge,

iz te tužne, svjetovne ti egzistencije.

Bog tvoj živi za te i sve druge,

predaje se on toj čari vlastite esencije.

Sudit će ti svaka spodoba i car,

al' te neće dotaći u srži.

Ti provjeri da ne ugasne ti žar,

da se tvoja svijeća ravno drži.

Jer ne pita Sudac sa nebesa

tko je tebe mrzio il' volio

nego gleda podalje od stresa

tko za tebe ljubav je izmolio.

Tako znaš da nisi ti od ovoga svijeta,

taj zemaljac koji samo sreću traži

već si nebesnica božanskoga leta,

poslana da ljubav moli i da tugu blaži.

14.04.2025. 15:02

Tunel plavetnosti

 

Priđoh tamo gdje se širi Maslinski tvoj vrt,

prestale tjeskobe mi i bol, a rana suha.

Ožiljci ti znak da te nije oplijenila smrt,

da u njima vidim utjehu mi tvoga Duha.

Slabost duga kao čitav ljetni dan

hvatala me za ramena, mlaka, umorna

i strovali me u neki mrtav san

kao da je bila ona zmija uporna.

A ne želim popustiti tvome teškom jadu

što se kao razvalina nizbrdice spusti.

Ne ovisim ni o snu, ni o svome radu,

srce prođe kroz taj kraj magloviti i gusti

koji ide u nebesa, tako otvoreno plava,

samo treba proći križ, tu kritičnu kotu.

Klone tijelo, sabire se srce, glava

da izusti, kao uvijek, povjerljivu notu

jer je način to na koji razgovara

i sa svojom dušom, i sa svojim Kristom

gdje mi duša protiv svega prigovara,

gdje me Isus čeka s ljubavlju svom čistom.

Tvoje tijelo, bol i umor vode prema svjetlosti

i uz puste želje, uvjerenja, padanja.

Plavetnost mi zrači u tom tvom tunelu svetosti,

ona nazire se i polako rađa kao cvijet svih nadanja.

11.04.2025. 13:20

Barjak pravde

 

Ti si ona moja rana kolijevka,

tvrda zemljo tvrdih šaka.

Trudna sva si, nespretna si popijevka,

nikad nisi blaga ili laka,

makar izgledaš mi kao med

kad se jutrom obalama budiš

podno stijenja što ih kupa led,

snena pod nebesima ti bludiš.

Razvijaš u meni meku ćut

i osjetljivost za krasne prizore

što nailaze na svaki put

na koji se penjem svake zore

pa ja mislim da te zbog ljepote volim.

Ali ne, ti me vežeš dubljom obavezom

kao da sam ono Dijete što ga noću molim

da me drži za te kao lađu svojim vezom,

da mi spasi djecu, ratnike i žene

koji svi su kolijevkom odavde,

razasuti slobodno i poput pjene

da potraže za te barjak pravde.

Pjevaj, samo pjevaj, trči i ne bježi

od svih izazova koji ti na stazi stoje.

Ostani zauvijek kao nebo koje teži

dati ploda, kiše i ljubavi svoje.

09.04.2025. 11:30

Zagrljaj Križa

 

Moji vrtovi su neki maslinski,

kapljama su krvi zasipani.

Kruna slična kao trn je raslinski

mom šeširu koji sav je odrpani.

Puno prosim kao žedan pića,

k'o siromah ispred bijela kruha.

Ispred mene nalazi se Križ svih bića

s kojim razgovaram dok je noć još gluha

jer ne ljubim strasno takva rana jutra

koja bičuju i pale kao jezici zli,

licemjerno obećavaju mi bolje sutra

dok mi uskrsnuće poput slanih suza zri.

Ja te volim, Bože, za to sve što dade,

učini od mene nježnu ovisnicu

koja satkana je od nebeske nade

s kojom nosi te k'o svoju ukosnicu.

Ne razabiru me koji zbore zgodno,

ali ti me znaš po opipu i osjećaju

i po slutnji koja rodi voće plodno;

ti me poznaješ u mnogom susretaju

i povlačiš me sve više k sebi, tamo gore

gdje te uzdigoše kao svoj sveopći lijek

za kojega zaista se nikad ne izbore

kao da je prazan čitav ljudski vijek.

Prikovana ljubavlju za tebe, moja misao se gubi

jer ne tražim ništa osim zagrljaja Križa

dok me drži ljepljiva ta daska što je ljubim

jer izvlači me iz nemira, ratova i kriza.

08.04.2025. 20:57