Prozračna poema

 

Moleći te, Kriste, odlazim u dalj

gdje u molitvi te zateknem do kraja

pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,

pitam se da l' stigla sam do raja.

Znam da prijekorno me pratiš

pogledima osude i žala.

Još te slađe volim kad me vratiš

i pokažeš gdje sam pala.

Molitve su takve, nisu savršene,

a u njima savršenstvo se sakriva.

Ponašam se poput neke strane žene

s kojom radost uporno prebiva

pa i kad je čas mi ravnodušan.

Tada, štoviše, sam bolje prisebna i svjesna

koliko je svijet mi okruženja tužan,

kako mi je stara koža tijesna.

Ne, ne povlačim se na toj crti,

zakašnjeloj, ali učinkovitoga roda.

Ti ćeš, kao uvijek, svaka svata strti

komu nije dobra kršćanska sloboda.

I, na koncu, spasit ćeš poemu

kojoj nitko nikad nije predvidio

takvu krasnu i prozračnu temu,

čiji govor nikad nije stvarno vidio.

Molitveni sjaj se rasipa i širi

kad se moli neprekidno, svježe;

već u osvit nepokretno miri.

Poslije ona dobiva već riječi teže,

ali sva je laka molitva, k'o pero,

kao da na sebi još i krila ima,

visoka je kao domaće Raspelo

gdje je rjeđa ta duhovna klima.

Moleći te, Kriste, odlazim u dalj

gdje u molitvi te zateknem do kraja

pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,

pitam se da l' stigla sam do raja.

12.09.2024. 23:35

Lako breme Isusovo

 

Kažu ovako: „Zašto nam je Marija važna?”, „Što nam znače apostoli?”,

„Kada moramo misliti na Apostolske poslanice?” „Zašto pisac neke biblijske knjige ne govori jasnije, zašto ne sastavi sažeti odlomak?”, tako govorimo o knjigama, romanima, žutom tisku i novinarima, o književnim djelima i stručnoj literaturi, o pjesmaricama, o slikovnicama.

„Što je pisac htio reći?; „Što je točno mislio govornik?”.

Umjesto da otvorimo oba uha, sve osjete, osjećaje, svoje poglede, boli, žuljanja, strpljenje i nestrpljenje i usredotočimo se na sugovornika onako pozorno kako razgovaramo s dragim ljudima jer neće nam pasti takva pitanja na pamet već tada kada ne sudjelujemo svim umom svojim. Ako i kažete nekome 'što je pisac htio reći', shvatit će to kao šalu gotovo svaki vaš dragi sugovornik. Svim umom svojim sudjelujmo u razgovorima. Ne moramo biti dubokoumni, možemo biti ono što jesmo. Isus govori ono što je za nas prejednostavno, očigledno i razumljivo, shvatljivo, ako ne odmah, onda u sljedećem trenutku već smo shvatili o čemu govori, o kome i što.

Nismo navikli tako razgovarati, nepristrano, spontano. Naročito tada kad smo svjesni da je Bog Stvoritelj pred nama. Ali Isus vidi naše misli, naša srca, naše želje, naša predbacivanja i našu prljavštinu ili čistoću.

Svi koji smo navikli glumiti, to pred Gospodinom ne djeluje. Isus odgovara našem iskrenom i sakrivenom umu, razgovara s najdubljim tajnama naših duševnih života i pita razumijemo li mi sami sebe, čujemo li se što govorimo kada smo pred Bogom? Jest, Isus je čovjek, ali nema naše grijehe i zablude. Nije potrebno brinuti gdje se nalazimo, u čijem okruženju, sve je Božje. Kad molimo, tada razgovaramo s povjerljivom božanskom osobom koja nas ljubi i razumije najviše i najbolje na svijetu. Znamo li razgovarati otvoreno, otkriveno sami sa sobom kao da unaprijed znamo što ćemo reći i što ćemo učiniti tijekom dana? Ili su naši dani tako ubrzani i napunjeni susretima da ne stignemo razmišljati detaljno o bilo čemu, o riječima, o namjerama, o djelima i činima, o gestama, o životu i smrti? Zar vam se ne događa da po čitav dan razgovarate s Isusom ili Marijom te da ne morate zbog toga svakoga časa činiti znak križa na sebi ako se toga ne stignete ni sjetiti?

Nije svaki razgovor s Bogom neka službena molitva. Između redaka znamo da je Bog uz nas, u nama, s anđelom čuvarom, u Mariji i velikim i još većim ljudima za koje službeno znamo da su sveti i s onima koji su nam preminuli, i sa svima koje želimo čuti, a nisu službeno sveti ljudi Crkve. Isus će nas obavijestiti o svemu što nam je potrebno znati. Ako nas ne obavijesti, znači da nam to nije za sada ravan i pravi put; Isus nas vodi, a mi se samo moramo dati voditi, a ipak učiniti ono što želimo po svojoj volji, usklađenoj s voljom Boga.

Reci Isusu neka kaže tvome neprijatelju da mu želiš da ga blagoslovi Gospodin i da ga čuva, da ga licem svojim obasja, milostiv neka mu bude. I dalje: Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese.

Ne moraš ništa drugo reći, ne moraš osjetiti ljubav, samo nastoj biti svjestan što si mu rekao. Isus će poslati tvoju poruku i želje na pravo mjesto. Više ne moraš brinuti. Ako te briga opet obuzme, opet izreci Isusu riječ blagoslova dok misliš na svoga neprijatelja i progonitelja, na nekog zločinca, na onoga tko je ovisnik ili preljubnik, na nekoga tko pripovijeda oduševljeno o rodnoj ideologiji. Svejedno. Isus će učiniti velika čuda s tvojim blagoslovima.

Ako si čuo nekoga da se pita koja je Božja volja za njega, eto, to je.

Hvala ti, Isuse, za sve što mi daješ i za sva dobročinstva tvoja, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova, Amen. Marijo, Majko milosrđa, moli za nas. Sveti Josipe, moli za nas. Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas od Zloga. Protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka bi mu zapovijedio Bog, ponizno molimo, ti, Vojvodo vojske nebeske, božanskom krepošću svojom i anđeoskom čistoćom Sotonu i sve duhove zlobne, koji obilaze svijetom na propast duša, u pakao strovali.

Ne moramo strahovati na dlanu Isusovu, u srcu Majke. Ta, toliko se zalažu za nas i oko nas. Neka se nikada ne dogodi da Isus mora ostaviti sve druge ovčice da bi pronašao nas i otkrio gdje smo se izgubili kako bi nas doveo nazad u svoje stado i na svoje ognjište. Ostanimo uvijek blizu svoga Dobroga Pastira. Nikada ne moramo iz njega izlaziti. Slobodni smo kao ptice na grani i sigurni smo, ništa drugo ne može nas zadesiti osim kušnji koje nam neće Bog dati preko svake mjere i snage naše jer i tako već nosimo križeve, i svoj, i Isusu pomažemo vjernošću i posluhom, a nosimo i po neki tuđi križ. 12.09.2024. 18:47

Blagoslovljeno presveto Ime Isusovo.

Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke.

Dobro jutro

 

Iz oblaka zapadna jutros kiša sipi,

a s istočne strane sunce je rumeni.

Kakva ljepota da jesen zakipi

i zaživi konačno dah u meni,

poslije duga, iscrpljujuća ljeta

kad sam živjela k'o gušter u tmini,

sakrivajući se od užarena svijeta.

Sada, brate sunce, sada mi sini

dok hlade me kišne isparine

da punim plućima udišem

nebesku svježinu okamine

i o krošnjama Bogu pišem

da mu zahvalim za još jedan dan

moga života, ljetna, preživljena.

Duh je Sveti s borovima bio mi san

da neću sad mrijeti kao zapostavljena.

Dobro jutro dobro mi započelo

i što još više mi kao čovjeku treba

da uđem u život u punini i smjelo

sada, kad imam blagoslov neba?

12.09.2024. 07:00

Homilija

 

Um je hladan, srce u grudima gori,

ne izgara nikada i nema hlada.

Neću stići za života, to me mori,

upoznati Pisma moga, Krista mlada.

Pijem vino Duha, gutam slova,

kao da se sjećam iz djetinjstva svoga

svih tih prispodoba, sluha ova,

kao da mi zbori anđeo od Boga.

Razderani zastor kao prelomljeni Kruh,

kao slana Hostija u mome tijelu,

to je živi, rekla bih ti, od materije sav Duh,

to je život opipljivi na mom dlanu bijelu.

Ime tvoje izgovaram u nekomu tonu

što je ispunjen mi svetošću, dubinom;

kao da si tu, jače neg' u tešku zvonu

i u mome glasu, obloženu tom nutrinom

odakle mi dolazi sasvim otvoreni stil

od života i od postojanja raznolika,

svijetla kao sunce, porozna k'o til.

Moram slušati ti glasa mnogolika.

Inače ja ne postojim, nigdje nisam

jer sam navikla na to što zboriš,

Kriste, Sine Majke što mi te opisa,

što mi čita sve što nam govoriš.

11.09. 2024. 19:09

Kad bih ti pisala

 

o praznim klijetkama srca moga,

ti bi napunio životom moje vene.

I kako u samoći ne znam riječi svoga Boga,

ti bi mi dao noći zvjezdane i snene.

Danima bih blaženo te gledala na moru

kako hodaš površinom, stišavaš oluje,

molila bih kruha u tom tvome dvoru,

ti bi bio jedini što moje prošnje čuje.

Rekao bi da sam tako malovjerna

i da ne bojim se nego da koračam,

a tada bi ponio mi duha smjerna,

pružio bi desnicu mi da ne gacam.

Sve do neba, sve do sebe bi me uzdigao,

privukao bi me k'o sve druge ljude,

ozdravio bi mi srce jer bi ga ti prepoznao,

vidio bi da sve praštam i da nemam predrasude.

Vremenite posljedice starih grijeha

kao prašina su što se zemljom širi

koju ne može očistiti ni od klasja lijeha

jer se nikad nitko ni s kime ne miri.

Tajno sakrivaju tvoje Tijelo i božanstvo

kao da se ne vidi to sveto blještavilo;

vjeruju u tajnosti i ne vide prostranstvo

što se samo tvojom Krvlju na tron postavilo,

ne da sudi ljudska bića nego da nas spasi.

Tužitelj će svu tu prašinu progutati, jesti,

misleć' da je pobjednik i da tužba djelo krasi.

Ti ćeš tada, Milosrđe, na Prijestolje sjesti.

10.09.2024. 15:21

Zamračeni prozori

I, dok bijah u toj tami sama,

prođe sjena ispred mene,

psihu moju poremeti izvjesna Dama

da izrecitiram sve molitve njene.

Dah me leda na toj stazi zaustavi,

sjetila me svega što je bilo nekoć

kad sam dopustila da me gnjavi

guba koja imala je tajnu moć.

Bijah kao dijete koje teret ne zna

i da ostalima život lakše kreće;

ne viđah tu djecu na terenu zla,

za me nigdje nije bilo tame veće.

Mati gledala me, pazila na moju ćud,

kao tada, nisam mogla van.

Strpljivo sam čekala na vihor lud

da otvori škure, uđe mi u stan.

Reče mi da Bog me za sebe je htio

i na dlanovima da mu piše

moje ime što mi ga je krio

da bih snage upila još više.

To je bilo na dan uskrsnuća,

ledena samoća postala mi sjaj

što ga nema zvijezda umiruća

s koje bliješti unutarnji kraj.

Ostala sam kao mlada kćerka,

emotivno dijete iza gube

da me život samo mjerka,

da ne vidi kako anđeli se ljube.

08.09.2024. 12:51

 

Nebeska i zemaljska Majka

 

Nitko se Bogu našemu, Marijo, na takve načine ne divi kao što se vjerni dive tebi. I, mada sve dolazi od Oca nebeskoga koji nam je darovao tebe od prvoga dana tvoga rođenja kako bi Sin vaš postao čovjekom i utjelovio se opet sa svakim tko u njega vjeruje i sluša ga, sve nam to dolazi po tebi i preko tebe, u tebi i u tvome životu koji je prisutan u ljudima čak i tada kada ne vjeruju, Ti, kraljice obraćenja ljudskih srdaca, ti si bezgrešno majčinstvo čitavome čovječanstvu.

Od Boga čujemo što je pravo i u tebi molimo njegovo milosrđe.

Tvoj dan rođenja, dan kada si došla na ovaj svijet, početak je svih otajstava naše vjere: u tebi je Abraham, otac vjere, spremnost na žrtvu; u tebi je Mojsije, izravni vršitelj i podučavatelj Zakona, svetac koji je slušao Boga izravno, kao i ti, i apostoli; u tebi su svi proroci vidjeli vječno djevičanstvo, nazivali te svetim ostatkom naroda; u tebi je kralj David, mladi pastir, pralik tvoga Sina, Kralja kraljeva; u tebi je Jakov, početnik Izabranog naroda; u tebi su sva plemena koja su se raštrkala po svijetu da bi se u tebi sjedinila u jedan vjeran Božji narod.

U tebi je Sin tvoj, Sin Boga koji postade naš, u svima nama da nam izvadi srce kameno, da nam dade Duha i da nam izravno govori svakome ponaosob, a to se događa po tebi, Marijo.

Ti si najvjernija slika Boga među ostalim slikama.

Osima toga si mu Majka kao i svima nama i našim zemaljskim majkama.

Ti si zaručnica Duha Svetoga po kojemu ćeš začeti Boga u našim srcima da bismo zadobili vječnost blaženu kao što si ti vječno blažena.

Ti si najizvrsnija učiteljica čovječnosti u svojoj bezuvjetnoj ljubavi prema nama. 08.09.2024. 03:13