0I.
UVOD - Ideja Spasa
„Ne
stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje
svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku (Rim 1,16).”
Ideja
spasa (grč. 'sozo' i izvedenice) izražava se u hebrejskom jeziku
čitavom skupinom korijena od kojih se svi vezuju uz temeljno
iskustvo: biti spašen, to jest izbavljen iz pogibelji koja je
prijetila propašću. Taj čin je srodan sa zaštitom, oslobođenjem,
otkupom, ozdravljenjem i spasom, s pobjedom, sa životom, mirom...Bog
spašava ljude, Krist je naš Spasitelj, evanđelje donosi spas
svakomu koji uzvjeruje. Posrijedi je ključan naziv u biblijskom
jeziku; ali kraj njegovih konačnih odjeka ne smijemo zaboraviti onaj
polagani proces kojim se on razrađivao.
SZ
Glava I - Božje spasenje u povijesti i eshatologiji
Predodžba
Boga koji spašava svoje vjernike zajednička je svim religijama. U
Starom zavjetu to je vrlo obična i stara tema, kako to pokazuju
vlastitta imena složena s korijenom 'spasiti': Jošua, Izaija,
Elizej, Hošea – da navedemo samo najvažniji korijen 'jaša'. Ali
povijesno iskustvo Božjeg naroda podaje mu osebujno obojenje kojim
se djelomično razjašnjava njegova uporaba u proročkoj eshatologiji
(eshatologija je govor o posljednjim stvarima).
1.POVIJESNO
ISKUSTVO – Kad se Izrael nađe u nekom opasnom razdoblju i kad ga
Bog iz njega izbavi, bilo providonosnim stjecajem okolnosti, pa i
samim čudom, ili tako što mu pošalje ljudskog vođu koji ga vodi k
pobjedi, tada on doživljava spas Božji.
Sveti
pak povjesničari ističu mnogostruka iskustva te vrste u prošlosti.
Bog je spasio Davida (a to znači: dao mu je pobjedu) kamo je god
išao. Davidovom je rukom spasio svoj narod iz ruku njegovih
neprijatelja, kao što je već ranije spasio svoj narod Šaulovom,
Samuelovom, Samsonovom, Gideonovom, rukom svih Sudaca. A naročito je
u vrijeme Izlaska spasio Izrael, otkupljujući ga i oslobađajući
ga. A ako zađemo dublje u prošlost, u vrijeme prije tog najvažnijeg
iskustva, vidimo kako spašava sinove Jakovljeve posredstvom Josipa,
kako spašava Lotov život, kako spašava Nou u vrijeme potopa.
Shvatljivo je stoga što se u svkoj velikoj pogibli Izrael okreće
prema Jahvi 'da bi se spasio' i što se žali ako se spas na koji je
računao ne zbude. On zna da osim njegova Boga nema drugog spasitelja
i rado ga u tu svrhu zaziva. U samoj toj povijesti vidimo kako se u
mnogim slučajevima ocrtava providonostan zakon čije će se
posljedice očitovati u okviru eshatologije: u pogibeljima što ih je
izazvao ljudski grijeh samo se 'ostatak' spašava. Ostvarivanje
spasenja uvijek je popraćeno Božjim sudom i pravednici bivaju
odijeljeni od grešnika.
2.
ESHATOLOŠKA OBEĆANJA – U času velike svenarodne kušnje Izrael s
najviše pouzdanja gleda prema Bogu koji će ga spasiti (Mih 7,7).
„A
ja, prema Jahvi ja sam zagledan,
čekam na Boga koji
spašava,
Bog moj mene će uslišati (Mih 7,7).”
Njegov
naslov Spasitelja postaje mišlju vodiljom proročke eshatologije.
„Jahve,
Bog tvoj, u sredini je tvojoj,
silni spasitelj!
On će se
radovati tebi pun veselja,
obnovit će ti svoju ljubav,
kliktat
će nad tobom radosno...(Sef 3,17).”
„Jer
Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda,
Jahve je kralj naš –
on će nas spasiti (Iz 33,22).”
„Jer
ja sam Jahve, Bog tvoj,
Svetac Izraelov, tvoj spasitelj.
Za
otkupninu tvoju dajem Egipat,
mjesto tebe dajem Kuš i Šebu (Iz
43,3).”
„Doista
ti si Bog skriveni,
Bog Izraelov, Spasitelj (Iz 45,15).”
„Objavite,
iznesite svoje dokaze,
svjetujte se zajedno:
tko je to od
davnine navijestio
i od tada prorekao?
Nisam li ja,
Jahve?
Nema drugoga boga do mene;
Boga pravednoga i
Spasitelja
osim mene nema ( Iz 45,21).”
„Zato
što si bio ostavljen,
omražen, izbjegavan,
učinit ću te
vječnim ponosom,
radošću od koljena do koljena.
Ti ćeš
sisati mlijeko naroda,
sisat ćeš grudi kraljeva.
I znat
ćeš da sam ja, Jahve, spasitelj tvoj,
Silni Jakovljev, tvoj
otkupitelj (Iz 60,15-16).”
„Jer
u Vječnog se uzdam,
on će vas spasiti;
od Svetoga
očekujem radost:
uskoro na vas će se smilovati,
Vječni,
spasitelj vaš (Bar 4,22).”
Proročanstva
o 'svršetku vremena' pod raznim vidovima opisuju konačni spas
Izraela. Jahve će, kaže Jeremija, spasiti svoj narod vraćajući ga
u svoju zemlju i šaljući mu Kralja – Mesiju /Jr 23,6).
Jahve
će, kaže Ezekiel, spasiti svoje ovce vratćajući ih na dobru pašu
(Ez 34,22); spasit će svoj narod od svih njegovih ljaga, darom svoga
Duha. Poruka utjehe i srodna književnost stalno dozivaju u pamet
Boga koji dolazi spasiti svoj narod i, osim Izraela, svu zemlju (Iz
45,22). Spas je bitan čin njegove pobjedonosne pravednosti; da taj
čin ostavri, poslat će svoga Slugu. Tako par 'pravednost i spas'
sve više postaje tehničkom oznakom njegova eshatološkog djela,
obećanoga i unaprijed s oduševljenjem pozdravljenoga. Ali još više
nego u povijesti Izraela, iskustvo tog spasenja bit će pridržano
'ostatku': prije nego ono nastupi, Božji će se sud ostavriti ovdje
na zemlji.
Opisi
Dana Jahvina koji nastaju poslije izgnanstva pjevat će o radosti
spasenja, danog svima koji zazivaju ime Gospodnje, svima koji su
upisani u njegovu Knjigu. Napokon, aleksandrijska će mudrost
opisivati spasenje pravednih u posljednji dan (Mudr 5,2). Tako se
ideja spasenja od teksta do teksta obogaćivala čitavim nizom
popratnih tonova. Ona je povezana s Božjim kraljevanjem, istoznačna
je s mirom i srećom, s očišćenjem i oslobođenjem. Stoga njezin
ljudski graditelj, eshatološki Kralj, zaslužuje naslov spasitelj
(Zah 9,9 LXX) jer on će spasiti potlačene siromahe. Svi ti vidovi
proroštva izravna su priprava na Novi zavjet.
SZ
Glava II – Božji spas u molitvi Izraelovoj
Na
takvoj pozadini historijskog iskustva i proroštva, molitva Izraelova
pridaje vrlo veliki značaj temi spasenja.
1.
SIGURNOSTI VJERE – Spasenje je Božji dar: to je temeljna sigurnost
koja se može potkrijepiti pozivanjem na iskustvo osvojenja.
Beskorisno je držati se nekog preuzetnog pouzdanja u ljudske sile,
spas pravrdnih dolazi od Jahve, on je sam spasenje. To je naučavanje
potkrijepljeno mnogobrojnim iskustvima. Koliko je ljudi Bog spasio iz
pogibli kad su poviknuli k njemu! Mnoge molitve zahvaljivanja
svjedoče o takvim događajima: molitve ljudi spašenih iz pogibli,
iz kušnje,, iz prijeteće smrti. Kasne knjige rado se upuštaju u
pripovijedanje sličnih povijesti: tri mladića spašenih iz ognjene
peći (Dn 3,28 – 95) i Daniel, spašen iz lavlje špilje; Bog,
naime, uvijek spašava onoga koji se uzda u njega On to jamči
svakome od svojih slugu kao što je to obećao svom narodu i svomu
Pomazaniku (Ps 20,7). A psalmi nabrajaju sve Božje štićenike što
ih Bog obično spašava kad ga zazivaju: pravednike, siromahe,
ponizne, malene , progonjene, ljude čestita srca, klonule duhom i
općenito sve one koji se boje. U svemu tome ima dosta oslonca za
pouzdanje i poticaja na molitvu.
2.
ZAZIVI BOGU SPASITELJU – Oni koji se mole zazivaju Boga
oslovljavajući ga kao Spasitelja. On im je Spasitelj očajnih, Bog
spasenja. Njihova se molitva sažima u jednu riječ: 'Jahve, spasenje
nam daj', 'Spasi me i bit ću spašen'. Ono što slijedi općenito
podsjeća na neke konkretne okolnosti, slične onima u kojima se
svaki čovjek prije ili kasnije nađe: kušnja i tjeskoba, teška
smrtna pogibelj, progonstvo od neprijatelja. Ponekad Jahve sam
odgovara na prošnju nekim spasiteljskim proročanstvom (Ps 12,2.6).
Inače, duša Izraelca ide i dalje od individualnih molbi, ona svojim
željama zaziva eshatološki spas što su ga obećali proroci: 'Spasi
nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda!' - (Ps
106,47). Jahve se i tu odaziva proročanstvom (Ps 85). Utjecaj poruke
utjehe tako je velik da neki psalmi unaprijed pjevaju o očitovanju
spasenja što ga je ta poruka navješćivala (Psalmi 96 i 98) dok
drugi izražavaju nadu da će okusiti radost toga spasenja (Ps
51,14). U svim tim tekstovima vidimo kako se duša Izraela na pragu
Novog zavjeta ustremila prema spasu što ga Krist upravo ima donijeti
svijetu.
NZ
Glava I – Objava spasenja
1.
ISUS KRIST, Spasitelj ljudi
a)
Isus se objavljuje kao spasitelj ponajprije činima prepunim
značenja. On spašava bolesne i vraća im zdravlje, spašava Petra
koji hoda po moru i učenike zahvaćene olujom. Najvažnije je
vjerovati u njega: bolesnike spašava upravo njihova vjera i učenici
doživljavaju prijekor zato što su posumnjali. Te činjenice već
pokazuju kakva je ekonomija spasenja. Međutim, treba gledati dalje
od samo tjelesnog spasa. Isus donosi ljudima mnogo važniji spas:
grešnica je spašena zato što joj otpušta grijehe, a u kuću
raskajanog Zakeja ulazi spas. Da bismo se spasilim moramo dakle s
vjerom prigrliti evanđelje o Kraljevstvu (Lk 8,12). Što se tiče
Isusa, spasenje jest svrha njegovog života: on je došao na zemlju
da spasi što je izgubljeno; da spasi svvijet, a ne da ga osudi. Kad
govori, govori zato da spasi ljude. On je Vrata: tko kroza nj uđe,
bit će spašen.
b)
Iz tih riječi vidi se da je spas ljudi sržni problem; grijeh ih
dovodi u pogiobao da propadnu. Sotona je tu, spreman sve pokušati da
ih upropasti i spriječi da se spase. To su izgubljene ovce, ali Isus
je upravo zbog njih poslan: one neće više propasti ako uđu u
njegovo stado. Međutim, spas što ga on nudi ima i svoju suprotnost:
onome koji ne uhvati zgodu što mu se pruža za spas, tomu prijeti
skora i nepopravljiva propast. Treba na vrijeme činiti pokoru ako se
želi izbjeći propasti. Valja ući na uska vrata ako se želi
pripadati broju spašenih. Treba ustrajati na tom putu do kraja.
Obveza je odricanja takva da se učenici pitaju: 'Tko se onda može
spasiti?' Doista bi to bilo ljudima nemoguće, za to je potreban čin
Božje svemoći. Spas što ga Isus nudi pojavljuje se kao paradoks:
tko se hoće spasiti, propast će; tko pristaje da propadne, spasit
će se za vječni život. Takav je zakon, Isus mu se i sam podlaže:
on, koji je spasio druge, neće spasiti sama sebe u času križa.
Otac bi ga, dakako, mogao spasiti od smrti, ali on je upravo radi tog
časa došao na zemlju. Tko potraži spas u vjeri u Njega, morat će
ga dakle slijediti sve dotle.
2.
EVANĐELJE O SPASU
a)
Poslije uskrsnuća i Duhova poruka apostolske zajednice bavi se
spasenjem što se ostvarilo u skladu s Pismima. Po svom uskrsnuću
Isus je Bogom postavljen za 'vođu i Spasitelja'(Dj 5,31; usp.
13,23). Tu poruku potvrđuju čudesa što ih apostoli čine: ako se
bolesnici spašavaju snagom Isusova Imena, to je zato što ne postoji
nikoje drugo ima po kojem bismo se imali spasiti. Stoga se evanđelje
i definira kao „Riječ o spasenju”, upućena prvo Židovima, a
potom drugim narodima. Zauzvrat, ljudi su pozvani da vjeruju kako bi
se spasili od ovog pokvarenog naraštaja. Uvjet spasenja jest vjera u
Gospodina Isusa, zazivanje njegova Imena. Židovi i pogani u tom su
pogledu u posve istom položaju. Oni ne spašavaju sami sebe; spašava
ih milost Gospodina Isusa (Dj 15,11). A postoli, dakle donose ljudima
jedini put spasenja. Obraćenici su toliko toga svjesni da sami sebe
smatraju 'ostatkom' koji se ima spasiti (Dj 2,47).
b)
Tom važnošću teme o spasenju u prvotnom propovijedanju razjašnjava
se to što su evanđelisti Matej i Luka željeli naglasiti već od
Isusova djetinjstva njegovu buduću ulogu Spasitelja Matej to dovodi
u vezu s njegovim Imenu (Isus) koje znači „Jahve spašava” (Mt
1,21). Luka mu pridaje naslov Spasitelja Kod Luke Zaharija pozdravlja
skori osvit spasa što su ga obećavali proroci, a Šimun pozdravlja
pojavljenje spasa na zemlji iz jedne perspektive posvemašnjeg
univerzalizma. Najzad, propovijedanje Ivana Krstitelja, koje se drži
Pisama, pripravlja putove Gospodinove kako bi svaki čovjek vidio
spasenje Božje. Uspomene što su se sačuvale u nastavku Evanđelja
konkretno predočuju to očitovanje spasa koje će doseći vrhunac u
križu i uskrsnuću.
NZ
Glava II – Kršćanska teologija spasenja
Mada
se apostolski spisi u opisu otkupiteljskog Isusova djela služe
raznolikim rječnikom, može se pokušati sinteza kršćanske nauke
oko ideje spasenja.
1.
SMISAO KRISTOVA ŽIVOTA – Bog hoće da se svi ljudi spase. Upravo
zato izašilje svoga Sina kao Spasitelja svijeta. Kad se ovdje na
zemlji pojavio Bog naš Spasitelj, on koji je došao da spasi
grešnike, onda su se očitovale ljubav i milost Boga našega
Spasitelja jer Krist je svojom smrću i uskrsnućem postao za nas
uzrokom vječnoga spasenja, spasiteljem Tijela koje je Crkva. Tako
naslov Spasitelja jednako priliči i Ocu i Isusu. Upravo je zato
evanđelje, koje izvješćuje o svim tim događajima, sila Božja za
spasenje svakome vjerniku. Kad ga apostol navješćuje, on ima za
cilj samo spas ljudi, bilo da je riječ o poganima ili o Židovima,
od kojih se barem jedan ostatak spasio u očekivanju da se najzad
spasi sav Izrael.
2.
SMISAO KRŠĆANSKOG ŽIVOTA – Nakon što je apostolska riječ
ljudima predložila evanđelje, oni moraju birati, a to odlučuje
njihovom sudbinom: spasom ili propašću; životom ili smrću. Oni
koji vjeruju i ispovijedaju svoju vjeru, bivaju spašeni jer je
njihova vjera inače bila zapečaćena primitkom krsta koji
predstavalja istinsko iskustvo spsenja. Bog ih spašava iz čista
milosrđa ne gledajući na njihova djela, iz milosti dajući im Duha
Svetoga. Od tog časa kršćanin mora vjerno čuvati Riječ koja može
spasiti njegovu dušu; mora hraniti svoju vjeru spoznajom Pisama i
činiti da ona donosi plod dobrih djela, mora se sa strahom i
drhtanjem truditi da postigne svoje spasenje. To zahtijeva stalno
vršenje spasonosnih kreposti po kojima će on uzrasti za spasenje.
Nedopustiv je svaki nemar; spas se nudi u svakom trenutku života;
sad je pravo vrijeme, sad je 'Dan spasenja' (2 Kor 6,2).
3.
OČEKIVANJE KONAČNOG SPASENJA – Prema tomu, ako smo tako baštinici
spasenja i potpuno opravdani, mi smo ipak još zasad spašeni samo u
nadi, Bog nas je odredio za spasenje, ali po srijedi je baština koja
će se objaviti tek na svršetku vremena. Nadaje nam se napor
kršćanskog života jer nam svaki dan koji prođe približava taj
svršetak. Prema tome, Spas u svkom smislu riječi treba promatrati u
eshatološkoj perspektivi Dana Gospodnjega. Mi, koji smo već
pomireni s Bogom smrću njegova Sina i opravdani njegovom krvlju,
tada ćemo se po njemu spasiti od Srdžbe (Rim 5,9 sl.). Pojavit će
se Krist da nam dadne Spas. Stoga očekujemo to završno očitovanje
Spasitelja koji će dovršiti svoje djelo preobražajem našega
tijela; upravo stoga je naš spas predmet nade. Tada ćemo biti
spašeni od bolesti, patnje, smrti, zauvijek će biti dokinuta sva
ona zla od kojih su psalmisti molili da budu izbavljeni i koja je
Isus za svoga života pobjeđivao čudom. Dovršenje takva djela bit
će u najvišem smislu pobjeda Boga i Krista. Upravo u tom smislu
liturgijski uzvici Otkrivenja svjedoče:
„Spasenje
je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju, i Janjeta."
(Otk
7, 10; 12,10; 19,1).” 27.06.2024. 18:50 (Dufour, str.1229)
„Danas
vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin (Lk
2,11).”