Bijeli prsten

Pustit ću se da mi veliš

ako ima nešto sjajno

ili neugledno kao rosa.

Zanima me da li dijeliš

sa mnom oružje mi tajno

kad po travi stupam bosa.

Znam da znaš o čemu zborim,

ne znam jesam li te dotaknula

ili samo obaveza tvoga srca

hoće mene, čak i da govorim.

Koja god te sudba potaknula,

ona meni stvara povijest grča.

Stoga priznaj kao da je neka dama

sad umakla udvaraču da ti gleda

oči i da sluša ranjenu ti dušu

jer ja oduvijek sam kao sama.

Da l' te Srce Isusovo meni preda

da odagnam tmu i tmušu?

Zar mi ne vjeruješ, diko moja,

da zbog tebe suze lijem,

sve iznutra da te, žedna, očekujem

jer si stara bitka moja

što je od života krijem,

a sveđ ponornicam' odjekujem?

Čini mi se, sve je to u stvari jedno,

sva ta ljubav, sav taj trud.

Lakše mi je, draže mi je

biti biće zaštićeno, bijedno

kao neki prosjak lud,

nego da mi tamna prošlost sije.

16.07.2023. 00:32

 

Pravda nije slijepa

 

Danas nemam s kime sadila bih repu,

a tikve raznolike me ne zanimaju.

Nemam niti opravdanja, pravdu slijepu,

jer ja nisam ona koju rado imaju.

Jer mi Pravda nije sasvim slijepa, ona vidi,

vidi jako dobro, bolje nego orao s visoka

što se odmara na vječnoj oceanskoj hridi,

kojemu je svaka zvijezda u zjenici oka.

Zbog toga bih sama sebe iščašila,

slomila bih svoje krivo srasle kosti.

Već odavno tintu ja bih istrošila,

samo kad bih ugledala srce Nevinosti.

Ne razumiješ i to ti je greška,

to je tvoja negativna sudbina i kob.

Nije vrijedno niti mala smiješka

ono zbog čega si čitav život rob.

A ti koji znaš, koji žeđ mi piješ,

ti si predaleko od sva ova svijeta

gdje me kao nevjernicu griješ

jer sam predodređena za usamljena ljeta.

Jer ti misliš da je sve u redu,

a ja pišem pjesme radi stiha

što mi dotiče i tebe u mom slijedu;

moja smrt je neugledna, sasvim tiha.

Zato ljubim Krista, Boga svoga,

ljubim zjenicu Mu oka što me ne da.

Zato ne znaš ni ti križa moga,

ni u kakvu bitku Krist me za se preda.

15.07.2023. 21:37

Kotlinske noći

Koga briga za duboku noć

i za siluete krošnji što se njišu?

Vjetar hladi i na počinak mi poć,

uspomene noćas sve sparine brišu.

Kotlina i kotlinske mi klime

ne smetaju kao nekad prije.

Opraštam se i od zime

što je dugo bilo nije.

Dosta mi je tih životnih mana,

ali ipak volim svaki tren i čas.

Kotlina mi nikad neće biti strana,

pogled na nju često mi je bio spas.

Mnoge ispovijedi nastale su tu,

lijek za dušu, hlad za tijelo.

Noćima sam disala ljepotu

sve dok ne bi puklo jutro bijelo.

Suze moje ovamo mi stigle nisu,

upijala ih sveđ je ta dubina

poput oblaka na nekom klisu

s kojega se vidi moja kotlina.

Nebo modro, a drveće mračno

privlače me, Duhom opčinjenu,

jer mi srce stoga nije mlačno,

a Bog sluša dušu opijenu.

Jer sam svaku riječ Mu progutala,

jer Mu slijedim zakone i proročanstva.

I jer nisam od Njega odlutala

već sam pratila Mu stazu svjedočanstva.

15.07.2023. 00:09

 

Javna tajna

 

Odat ću ti dio javne tajne

da se oko mene nikada ne vrte

prazni snovi noći sjajne

već da samo obećanja prte

Boga naša koji u snu daje,

koji prati svaki trzaj moga lica,

koji kao plutajuće drvo traje

da ni uzdah ne bude mi besmislica.

Majka naša, Gospa skromna

prelijepa je u svom žiću

za ta moja putovanja pomna,

uvijek ravna posvećenu piću.

Znam da želiš, znam da tražiš

utjehu za moje nevolje i jade.

I ti, takav, u njoj mene snažiš

i tako mi pružaš izobilje nade.

Još je značaj naše braće

i sestara to što svi su jako živi,

a i moje srce otkucaje kraće

nit ne broji već se samo divi

svim ljepotama u ovom raju.

Zato molim za te i nemoj mi reći

da bi rado stigao ti svome kraju,

da ti ne bi bilo kraja sreći.

O tom danu ništa ne znam,

nije to toliko sada važno.

Mada sretna, tajne ne dam,

još za stih te grlim snažno.

13.07.2023. 22:59

Majka Božja Bistrička

Marija Bistrica, Nacionalno Svetište kraj Zagreba

 

Danas neću pjevati balade,

klanjat ću se svetinjama.

Onaj što mi dah života krade

neka jeca pred nebeskim zidinama.

Danas Majka toga svijeta,

crna kao od požara spas,

slavi se sred puka speta

da od nevolja obrani nas.

K'o što nije gorjela ni ona,

tako sada temelji ne gore,

tako neće sići nitko s trona

čije ruke Majci odgovore.

Gdje bi kamen žrtvom cvasti,

gdje se ponornice ruše,

neće proći oblak tmasti,

neće stići sve do njene duše.

Gdje sve šume njene gore,

dolazi i mraz, i kiša, i oluje.

Tko li se usudi, sinje more,

mačevima zaustavit njene struje?

Molim tebe, Bistrička ti kćeri,

da me opet srsi prođu

kad zapjeva u glas narod cijeli,

kada moje molitve ti dođu.

Hvali, slavi Boga mila,

dušo moja moje slatke Majke,

čija desnica te izvadila

da ti nisi samo riječ od bajke.

13.07.2023. 10:44

Isusovo svadbeno vino

Toliko puta, Isuse, Ti si intervenirao za moju sudbinu i to mogu sigurno tvrditi.

Koliko li si tek puta intervenirao i po mome anđelu čuvaru, i po ljudima, i po svojoj providnosti i određenju, a da ja to uopće ne znam.

A moj život je jedno jedino dragovoljno služenje Tvojoj volji, služenje ljudima do krajnjih granica koje Ti uporno pomičeš sve dalje i dalje, sve dublje i šire. I ne samo zato što sam ja tako odlučila ili zato što uvijek iznova tako odlučim, već zato što mi je Otac dao takvu narav i dao mi je vjeru, to jest, mene je dao Tebi, Kriste, a Ti si me sačuvao u svome imenu. Ne vladam ja sobom jer kad bi bilo po mome, ne bi me bilo u svijesti koju još uvijek imam, usprkos tim istim ljudima, a za volju volje Tvoje i Tvoga proviđenja.

Ljudi za druge nemaju puno razumijevanja i kako bi onda mogli imati empatije za druge, vremena za druge koji kao slabašne dušice trpe i autoagresiju jer ne mogu niti zamisliti da bi radili protiv ljudi, čak i kad se ljudi omalovažavajuće i podsmješljivo ponašaju prema onima koji nemaju „laktove” za grubo probijanje kroz život.

Jer što mi vrijedi uspjeh ako sam pregazio ljude koji su mi se micali s puta za moje dobro?

I što tim ljudima vrijedi osveta kad im od osvete ne može doći ljubav i razumijevanje nego samo još više podsmijeha i mržnje?

Ljubavi Kristova, znam da materijalni plodovi ne znače puno.

Duhovno blago, ono koje ne mogu izjesti moljci i koje mi nitko ne može ukrasti, čak ako i postane još više požrtvovan od mene, moji su plodovi za život svijeta oko mene, oni koje mi daješ vidjeti. I makar često ludim od brige i jada, još više mi razum u svjetlu vjere moje govori da ne slijedim svoje tako ljudske osjećaje nego Tvoje zapovijedi, Bože. A za drugo nisam ni sposobna. Moja mi vjera govori da je sve na svome mjestu. I da mi Ti ne bi dao da stradavam radi stradavanja.

Nikada nije onako kako ja pomislim da bi moglo biti i znam tada da ne mogu sprovesti u djelo opake stvari i misli. Ti načiniš čudo o kojemu ja niti ne sanjam. Ti od lošega činiš nešto vrijedno i dobro i radost mi daje Tvoja nagrada jer u Tebe se, Gospodine, uzdam.

Ti si moje duhovno blago na kraju vremena,

Ti si moje svadbeno vino koje se čuva kao nagrada za vrhunac slavlja i kao plod za svršetak i kraj svih muka. 12.07.2023. 19:01 

Kršćanska sloboda

Žeđam Te, predivni Kralju moj, žeđam Te samo duhom svojim, a duša i tijelo se u toj žeđi odmaraju.

Duhovna sloboda je nešto potpuno besplatno i ne traži neke posebne napore od čovjeka u svijetu.

Sloboda je općenito obaveza čovjeka da živi po svojoj savjesti. Budući da mnogi ljudi u grijesima zataškavaju te grijehe, savjest postaje nečujna pa ljudi traže slobodu na sve druge moguće i nemoguće načine, traže socijalno blagostanje, traže bogatstva, odlaze u političke dubioze, a ne znaju da su slobodni kada, poput ovoga naroda, posvete svoj život borbi i obrani ugroženih, bore se za druge kao da su najsretniji kad su robovi tih neprestanih političkih previranja. Za taj osjećaj slobode ništa drugo im nije potrebno, kora kruha, kap vina.

Često me opsjeda sumnja, Isuse, strah i briga za moju duhovnu slobodu i samotnost. Bojim se da ne mogu trpjeti zavist, ljubomoru i zlobu ili pohlepu kod drugih ljudi jer to isto ne toleriram kod sebe same. Imam dovoljno posla sa svojim grijesima, nisu mi potrebni tuđi grijesi na mojoj grbači.

A zašto tako razmišljam?

Zato jer sam jedva dočekala u životu ovu jedinstvenu priliku. Čim sam je naslutila, prigrabih je k sebi kao najdragocjenije blago. Neću duljiti pričama o sebi, točno znam što moram imati, a bez čega mogu živjeti. Nisu mi potrebni svi ti ljudi koji misle da sam čudakinja, zaista mi nisu potrebni.

Potreban mi je zrak, onaj koji struji, potrebna mi je voda i samoća. Nisam vezana za predmete, pokretnine i nekretnine. Vezana sam za duhan i kavu, za tipkovnicu jer pisati i čitati ne mogu niti za odgovarajućim stolom. Tipkovnica je puno jednostavnija i brža pa brže lovim nadahnuća.

I potrebne su mi neke druge pjesme, ne moje već one koje su mi svirale u životu, s ljudima koji su pjevali, s glazbenim instrumentima koji ulaze u srž ljudske duše.

Potrebni su mi ljudi koji me neće ometati u noćnom životu jer na sunce ne smijem i teško podnašam vrućine.

Lijepa slobodo, plode starosti mojih dana koji su već zašli dublje u vjerski život i koji su poprimili stil beskućništva...

Eto, na primjer, više volim biti s marginaliziranim ljudima koje nitko ne vidi i ne čuje pa su navikli na slobodno mišljenje i govor, koji su postali mudri od te duhovne slobode.

Puno više olakšavajuće od neprekidnih političkih govora intelektualaca koji se ne snalaze u novovalnoj kulturi smrti.

O, krasna slobodo koju daje naš Bog, Isus i svi sveti!

Gdje ti je blago? Gdje je ono što ti je dragocjeno? U srcu, na duši i na poslušnom i ogrubjelom tijelu.

Lijepo je manipulirati slobodno svojim umom i rukama, nogama i stopama. Jednako tako lijepo je dati se manipulirati Onome tko ti je u srcu.

Slatka, slatka slobodo gdje se nadahnuća pretječu, gdje te miluje noćni povjetarac koji se ima pretvoriti u jake vjetrove što donose guste kiše.

U miru i tišini ili sa slušalicama na ušima lijepo je živjeti ovako, praznih potreba i nikada doteklih grijeha jer grijesi gube snagu što im je daje ta ista kultura smrti, taj grobovski mentalitet, ta krvoločna zvijer koja opsjeda ljudske duše.

Ne, ne moram se socijalizirati pod svaku cijenu.

Ne moram otići među ljude koji ne dopuštaju da im se neka čudakinja tako naglo i tako duboko približi. Moram paziti na svoje psihičko zdravlje, a ova duhovna sloboda je upravo to, Isuse, lijek i zdravlje.

No, to nije sve, to nikada nije bio imperativ.

Ta sloboda je Tvoje, Gospodine, izravno posvećenje za raj.

11.07.2023. 02:59