Ispraćaj starog labuda

 

Raširena jedra u mojim su grudima

preko čitava mog beskrajna mi bića.

Ovaj život što je počeo na sprudima,

razvio je za me snagu unutarnja žića.

Prema nervima što bijahu mi sasvim stanjeni,

kao da je stari labud dijelio se, odlazio,

a za njime i moj oklop tvrdi, ali ranjeni;

kao da je preda mnom moj smrtni život prolazio.

Rađala se često trema, i leptirići u tijelu,

morala sam udaviti u plićaku svoje čežnje,

rastrzana od strahote odlučivanja na djelu

jer dozivao si moju dušu, Bože, u visove snježne.

Strašan bijaše mi, Kriste, onaj glas,

bijeli labudovi u svom letu

nisu mogli pružiti mi spas;

bijah najtužnija duša na tom svijetu.

To je bio rastanak od moje srži

i od svega što je bilo moja bit.

Nisam znala da me more drži,

da će vratiti me sprudu od valova štit.

Taj je poziv bio obraćenje moga svijeta,

da bi se zapalio mi nepoznati žar,

jači nego ikad, nježniji od ljeta,

bolji sve to više, što je više star.

I za druge ljude umrla sam kao svi,

neprimjetno za me ispraćaj se sprema.

Moja pjesma, to si, Kriste, Ti,

s Duhom u kojemu Tvoja sam poema.

16.05.2023. 18:01

Psalam 49 - Ispraznost bogatstva

Prividna sreća bezbožnikova 

Poslušajte ovo, svi narodi, *
    čujte, svi stanovnici zemlje,
vi, djeco puka, i vi, odličnici, *
    bogati i siromašni zajedno!

Moja će usta zboriti mudrost, *
    i moje srce misli razumne.
K poučnoj izreci priklonit ću uho, *
    uz citru ću izložit svoju zagonetku.

Što da se bojim u danima nesreće *
    kad me opkoli zloba spletkara
koji se u blago svoje uzdaju *
    i silnim se hvale bogatstvom?

Ta nitko sebe ne može otkupit *
    ni za se dati Bogu otkupninu:
životu je cijena previsoka, *
    i nikada je neće platiti
tko želi živjeti dovijeka *
    i ne vidjeti jamu grobnu.
Jer, i mudri umiru, †
    pogiba i luđak i bezumnik: *
    bogatstvo svoje ostavlja drugima.

Grobovi im kuće zasvagda, †
    stanovi njihovi od koljena do koljena, *
    sve ako se zemlje nazivale
    imenima njihovim.
Čovjek koji nerazumno živi *
    sličan je stoci koja ugiba.

Takav je put onih koji se ludo uzdaju,

to je konac onih koji uživaju u sreći:

Poput stada redaju se u podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.
Njihova će lika brzo nestati,
podzemlje će im biti postojbina.
 A moju će dušu Bog ugrabiti podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti.

Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.

Ako se u životu držao sretnim
– »Govorit će se da ti je dobro bilo!« –
i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.

Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Oblaci Duha

 

Želiš uvijek mi ponavljati

da si Bog moj svakog dana,

noćima me pozdravljati

riječima sa svoga dlana.

Sad je vrijeme milosti i spasa,

danas i večeras, noćas i do jutra.

Hvalit ću Te, Kriste, svakog časa,

danas ili sada, sada ili sutra.

Sad je vrijeme noćne straže,

nisam okasnila, nego bdijem,

moji prsti svoje ime traže

na Tvom dlanu iz kojega pijem

dobre vode i sa Stola slatka vina.

Nema takve utjehe kao što si Ti,

nema ta života da ne potječe od Sina;

uvijek iznova srce ćeš mi puniti.

Na oblaku Duha i duhovna grada

Tvoj sam kamen, čestica Ti zdanja

što u Tvojoj volji silazi i pada

gdje god potrebno mi Tvoga znanja.

Kako ne bih znala gdje Te sresti?

Naše mjesto uvijek je Kalvarija,

sav od Krvi kamen gdje ću sjesti

da promatram uskrsnuće kao Marija.

Bez nje ne bih Tebe zadobila,

Ti si križ moj i po mojoj mjeri

kojim naša Mati me je odrobila

čim sam rodila se katoličkoj vjeri.

Tad još nisi pečat onaj postavio,

još je bila kušnja teška

da bi moju dušu sobom ostvario

i da ne bi sudila mi smrtna greška.

Već u noći kao rana zora blijedim,

naše sunce moždane mi pali.

Tako bolje ćutim koliko Ti vrijedim,

više nego kad smo mlado cvijeće brali.

A Ti, Bože, sipaš svoje riječi

i u sjeni svoga dlana mene skrivaš

gdje me hraniš svojom srčikom i mliječi,

kao Zaručnik me noćima dozivaš.

14.05.2023. 23:11

Prijestolje spasa

 

Naš je Bog daleko,

daleki su Njegovi nam puti,

misli su Mu tamo, prijeko

gdje se žarom sjaje svi nebeski skuti.

Naše misli Njegovi su plodi,

Njegove su naše svijetle staze

jer zauvijek jednom Bog nas rodi

da nas nevolje i pakao ne zgaze.

Zemlja naša, naše tlo

Njegovo su prijestolje za spas

naše krvi koja čini i dobro, i zlo;

nikada On neće ostaviti nas.

Pravednika ne spoznamo,

potlačena uništimo

i do ropstva sebe dotjeramo;

stari Zakon poništimo.

Tek se poslije naše smrti vidi

što je bilo, što će biti s nama.

Iznad svijeta i najveće hridi

vlada Istina nad istinama.

On stoluje nad zborovima ljudi

i svega stvorenja koje sebi stvori.

Bog nas ljubi, odgaja i kudi

da nam srce svako svojom vjerom gori

koja svjetiljka je u dan sivi

kada blatne duše postaju nam čiste.

Naš je Bog i među nama živi

da Ga pozovemo: „Ljubljeni nam Kriste!”.

14.05.2023. 14:36

Lamento

Želim odgovoriti i javiti se Kristu,

anđelima koji su čuvari

uvijek bili za tu ljubav čistu;

malo tko za njih sad mari.

Izvan sebe, mada praštam

ili možda baš zbog toga,

o budućnosti ne maštam,

slušam savjet Boga svoga.

Kao luk i strijela napete su vene,

ali kroz njih kola Krv božanska

što se kao rijeka uklapa u stijene

kao natopljena moja krv građanska.

Tu je Majka što sigurnost daje,

Posuda od meda i od mlijeka

kojima me hrani, bez prestanka traje

kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.

Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;

veća mi je Milost ova moga tijela

koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi

i da ostane mi poput Krista bijela.

Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,

komplicirane i loše uređene,

već mi samo treba jednostavnosti,

izravne i čvrsto određene.

Zavist. Gora još od pohlepe,

sakrivena kao brod u magli.

Gazi, ruši sve, a duše slijepe.

I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.

Kriste, u tim tugama si tako lijep,

svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.

Plačeš uvijek kad je čovjek slijep

jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.

Samo je u Bogu mir duše moje

koji stvorio me i odredio

da ponesem snažan križ od hvoje

da bi srce moje njime odledio.

12.05.2023. 23:13

 

Rubovima sna

Hladan vjetar na obrazu mome

kao da me razbuditi želi

sada, kad već počela je noć.

Treperave zrake od svijeće se lome,

dopiru do lica, tako smjele

kao da će od njih moje bore dobiti moć.

Smaknuli su moju revnost,

moja bdjenja, moju strast

kojom u sebi ja nosim Krista

s kojim dijelim dušu svakodnevno,

čiji dobro slušam, čujem glas

da mi duša živi bolje, više čista.

Život može biti tako plodan

ako onu svijeću srca ima cesta

što se prije jutra ugasiti neće

jer naš Bog je tako blagorodan

da za svaku dušu ima mjesta,

svakom srcu prilazi sa cvijećem.

Mir dolazi iz dubina

gdje te čeka Otac neba

kao važan dio tijela

koje služi kao popudbina

pa Ga poslušati treba

da se spozna motiv svakog djela.

Smaknuli su krila koja nemam

kao da bi bolio me takav nedostatak,

kao da bi budile se krive čežnje.

Veliko imanje svoje ja pospremam

u nevidljiv život kratak

gdje me na tim dlanovima nose ruke nježne.

11.05.2023. 04:00

 

Djeca Duha

Duge noći noćas prolaze,

dodaju mi nova, svježa zraka

za kojime čeznu moji dani.

Zvijezde bliže krovu prilaze,

a pod strehom izobilje mraka

jer već nestao je mjesec rani.

Gledam Zapad i on gleda mene

kao da smo izdigli se iz ta tijela

koje ne dopušta nam duhovnost,

ali kada Duh nas Sveti preokrene,

tada znamo: samo život istina je cijela.

Ipak molimo za tu sposobnost

da očuvamo se od svih zala,

da sačuvamo taj život rijedak.

Zvijezde pobjegle od svjetlosna onečišćenja,

niti jedna nije pokraj okna moga stala

da mi pomogne napisati bar jedan redak,

ali uvijek reći ću im do viđenja.

Sada lakše vidim Zvijezdu mora,

Svjetiljku što obasjava nevjernike,

Majku, Djevicu i voditeljicu.

Njeno svjetlo, kao uvijek, zateći će zora

koja čeka mlade vjerenike

da im još pokaže Roditeljicu

prije nego što se bijeli dan pojavi.

Ona im je ljubav dopustila

jer su poželjeli biti djeca Duha;

zato tu je da ih radosno pozdravi.

Zato sve je zvjezdice otpustila

zato dobili su i dar sluha. 

09.05.2023. 23:48