Oblaci Duha

 

Želiš uvijek mi ponavljati

da si Bog moj svakog dana,

noćima me pozdravljati

riječima sa svoga dlana.

Sad je vrijeme milosti i spasa,

danas i večeras, noćas i do jutra.

Hvalit ću Te, Kriste, svakog časa,

danas ili sada, sada ili sutra.

Sad je vrijeme noćne straže,

nisam okasnila, nego bdijem,

moji prsti svoje ime traže

na Tvom dlanu iz kojega pijem

dobre vode i sa Stola slatka vina.

Nema takve utjehe kao što si Ti,

nema ta života da ne potječe od Sina;

uvijek iznova srce ćeš mi puniti.

Na oblaku Duha i duhovna grada

Tvoj sam kamen, čestica Ti zdanja

što u Tvojoj volji silazi i pada

gdje god potrebno mi Tvoga znanja.

Kako ne bih znala gdje Te sresti?

Naše mjesto uvijek je Kalvarija,

sav od Krvi kamen gdje ću sjesti

da promatram uskrsnuće kao Marija.

Bez nje ne bih Tebe zadobila,

Ti si križ moj i po mojoj mjeri

kojim naša Mati me je odrobila

čim sam rodila se katoličkoj vjeri.

Tad još nisi pečat onaj postavio,

još je bila kušnja teška

da bi moju dušu sobom ostvario

i da ne bi sudila mi smrtna greška.

Već u noći kao rana zora blijedim,

naše sunce moždane mi pali.

Tako bolje ćutim koliko Ti vrijedim,

više nego kad smo mlado cvijeće brali.

A Ti, Bože, sipaš svoje riječi

i u sjeni svoga dlana mene skrivaš

gdje me hraniš svojom srčikom i mliječi,

kao Zaručnik me noćima dozivaš.

14.05.2023. 23:11

Prijestolje spasa

 

Naš je Bog daleko,

daleki su Njegovi nam puti,

misli su Mu tamo, prijeko

gdje se žarom sjaje svi nebeski skuti.

Naše misli Njegovi su plodi,

Njegove su naše svijetle staze

jer zauvijek jednom Bog nas rodi

da nas nevolje i pakao ne zgaze.

Zemlja naša, naše tlo

Njegovo su prijestolje za spas

naše krvi koja čini i dobro, i zlo;

nikada On neće ostaviti nas.

Pravednika ne spoznamo,

potlačena uništimo

i do ropstva sebe dotjeramo;

stari Zakon poništimo.

Tek se poslije naše smrti vidi

što je bilo, što će biti s nama.

Iznad svijeta i najveće hridi

vlada Istina nad istinama.

On stoluje nad zborovima ljudi

i svega stvorenja koje sebi stvori.

Bog nas ljubi, odgaja i kudi

da nam srce svako svojom vjerom gori

koja svjetiljka je u dan sivi

kada blatne duše postaju nam čiste.

Naš je Bog i među nama živi

da Ga pozovemo: „Ljubljeni nam Kriste!”.

14.05.2023. 14:36

Lamento

Želim odgovoriti i javiti se Kristu,

anđelima koji su čuvari

uvijek bili za tu ljubav čistu;

malo tko za njih sad mari.

Izvan sebe, mada praštam

ili možda baš zbog toga,

o budućnosti ne maštam,

slušam savjet Boga svoga.

Kao luk i strijela napete su vene,

ali kroz njih kola Krv božanska

što se kao rijeka uklapa u stijene

kao natopljena moja krv građanska.

Tu je Majka što sigurnost daje,

Posuda od meda i od mlijeka

kojima me hrani, bez prestanka traje

kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.

Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;

veća mi je Milost ova moga tijela

koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi

i da ostane mi poput Krista bijela.

Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,

komplicirane i loše uređene,

već mi samo treba jednostavnosti,

izravne i čvrsto određene.

Zavist. Gora još od pohlepe,

sakrivena kao brod u magli.

Gazi, ruši sve, a duše slijepe.

I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.

Kriste, u tim tugama si tako lijep,

svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.

Plačeš uvijek kad je čovjek slijep

jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.

Samo je u Bogu mir duše moje

koji stvorio me i odredio

da ponesem snažan križ od hvoje

da bi srce moje njime odledio.

12.05.2023. 23:13

 

Rubovima sna

Hladan vjetar na obrazu mome

kao da me razbuditi želi

sada, kad već počela je noć.

Treperave zrake od svijeće se lome,

dopiru do lica, tako smjele

kao da će od njih moje bore dobiti moć.

Smaknuli su moju revnost,

moja bdjenja, moju strast

kojom u sebi ja nosim Krista

s kojim dijelim dušu svakodnevno,

čiji dobro slušam, čujem glas

da mi duša živi bolje, više čista.

Život može biti tako plodan

ako onu svijeću srca ima cesta

što se prije jutra ugasiti neće

jer naš Bog je tako blagorodan

da za svaku dušu ima mjesta,

svakom srcu prilazi sa cvijećem.

Mir dolazi iz dubina

gdje te čeka Otac neba

kao važan dio tijela

koje služi kao popudbina

pa Ga poslušati treba

da se spozna motiv svakog djela.

Smaknuli su krila koja nemam

kao da bi bolio me takav nedostatak,

kao da bi budile se krive čežnje.

Veliko imanje svoje ja pospremam

u nevidljiv život kratak

gdje me na tim dlanovima nose ruke nježne.

11.05.2023. 04:00

 

Djeca Duha

Duge noći noćas prolaze,

dodaju mi nova, svježa zraka

za kojime čeznu moji dani.

Zvijezde bliže krovu prilaze,

a pod strehom izobilje mraka

jer već nestao je mjesec rani.

Gledam Zapad i on gleda mene

kao da smo izdigli se iz ta tijela

koje ne dopušta nam duhovnost,

ali kada Duh nas Sveti preokrene,

tada znamo: samo život istina je cijela.

Ipak molimo za tu sposobnost

da očuvamo se od svih zala,

da sačuvamo taj život rijedak.

Zvijezde pobjegle od svjetlosna onečišćenja,

niti jedna nije pokraj okna moga stala

da mi pomogne napisati bar jedan redak,

ali uvijek reći ću im do viđenja.

Sada lakše vidim Zvijezdu mora,

Svjetiljku što obasjava nevjernike,

Majku, Djevicu i voditeljicu.

Njeno svjetlo, kao uvijek, zateći će zora

koja čeka mlade vjerenike

da im još pokaže Roditeljicu

prije nego što se bijeli dan pojavi.

Ona im je ljubav dopustila

jer su poželjeli biti djeca Duha;

zato tu je da ih radosno pozdravi.

Zato sve je zvjezdice otpustila

zato dobili su i dar sluha. 

09.05.2023. 23:48

Zakonita ljubav

 

Grubosti života napadaju slabe,

jakima ne puštaju da znaju

koliko je tužno ono što zagrabe;

i od padova nam dane, noći sastavljaju.

Blažen bio svaki slijepi pad

što nas podučava ljubavnom umijeću;

tamo gdje je nekad postojao samo jad,

svaki puta donio je bolju sreću.

Predodređena je duša koja traži, koja pita,

a ne primiče se rezignaciji mlakoj.

U slabosti nježna, a snažna da skita,

ona podiže se uvijek nevolji svakoj.

Blažen bio onaj dan kad sam promotrila

i taj svijet i život, smrt i svoje pouzdanje.

Moja vjera pronašla je svoja krila

jer sam znala da mi neće nestati imanje.

Da bi jaki mogli laktovima udarati,

mora slabi u sebi zadržati tu snagu

u kojoj se može uvijek dobro nadati

da će pronaći si sreću na nebeskom pragu.

Da me nisi, Bože Oče, nacrtao,

nikad ne bih čula tu sigurnost našu.

Ne bih prepoznala što si meni zacrtao,

da ćeš voditi me na najbolju ispašu.

Samo Ti si, Kriste, u životu tom,

samo Tebe mogu uvijek naći

i odazvati se svakom zovu Tvom

jer mi ne dopuštaš u ponore zaći.

08.05.2023. 18:30

Smisao života vječnoga

 

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.” Iv 1,1

Božja riječ je znak Smisla koji je Istina i tako se u čovjeku, grešniku i smrtniku, rađa vječni život.

„Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?«Odgovori mu Isus:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” Iv 14, 5-6

Riječ je znak za Smisao. Krajnji Smisao svega jest Ljubav, a to je Bog i Njegova ljubav i povjerenje za čovjeka.

Isus tumači smisao svoje smrti

»Duša mi je sada potresena
i što da kažem?
Oče, izbavi me iz ovoga časa?
No, zato dođoh u ovaj čas!
Oče, proslavi ime svoje!«
Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.« Iv 12, 27-30

„Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.” Iz 53,5

„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.” Iv 3,16

U početku bijaše Riječ.

Riječ bijaše Bog.

Bog je Ljubav.

Isus Krist je Riječ.

Riječ je Svjetlo.

Riječ je Ljubav.

Riječ tijelom postade.

Riječ je Život.

Riječ je Smisao.

Ljubav je Smisao.

Riječ je Put.

Riječ je Istina.

Riječ je Život.

Smisao je Istina.

Istina je Život.

Ljubav je Put.

Istina je Put.

Riječ mora biti suvisla, mora označavati nešto smisleno da bi bila riječ.

Čovjek ima obilje misli, ali ih ne može izreći ako ne postoji svijest, svjesnost i dar govora, ali niti to još nije dovoljno jer ono što govori mora imati smisla i za govornika, i za slušatelja.

„I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost.” Post 1,3 

Riječ mora biti konstruktivna i stvaralačka; ona ne može vrijediti ako nije istinita, već tada može biti štetna, može donijeti čovjeku smrt.

„Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« (Mk 5,36)”

Kad nije u zabludi i kada nije brzoplet, čovjek dobro zna razliku između istine i besmislenog blebetanja jer mu to pokazuje životno i vjersko iskustvo.

„Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše. „ Iv 1, 9-11

Postoji pogrešna upotreba riječi. Postoji omalovažavanje riječi.

Postoji ljubav prema pogrešnim, prema štetnim stvarima – ona obiluje blebetanjem i omalovažavanjem riječi.

„Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.” Mt 6, 7-8

Po tome kako i što čovjek izgovara može se zaključiti ili približno odrediti kako živi i o čemu razmišlja govornik.

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Mt 5, 14-16

Mnogi govornici pokušavaju sakriti ili prikriti svoje misli, a to se očituje kao pogrešan govor, kao ljubav prema štetnim stvarima.

Kad je čovjek iskren u govoru i izražavanju, odnosno u načinu razmišljanja, tada mu je manji grijeh u zabludama i predrasudama ili u neznanju i neiskustvu.

Bogati mladić
I gle, pristupi mu netko i reče: »Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?« A on mu reče: »Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.« Upita ga: »Koje?« A Isus reče:
»Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca i majku!
I ljubi svoga bližnjega
kao sebe samoga!«
Kaže mu mladić: »Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?« Reče mu Isus: »Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

Opasnost od bogatstva

A Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« Mt 19, 16-24

Suprotno, najteža greška koja se očituje u govoru jest oholost čovjeka; to je sebičnost, egoizam i egocentričnost. Takav govornik neprekidno blebeće i sudi s visoka tuđim riječima te poriče ispravnost tuđe riječi. Uzima samoga sebe kao mjerilo svih stvari. Usamljen je, kao mrtav. Sam na svijetu, a to ne može podnijeti. Slijep je i potrebna mu je molitva drugih ljudi i Božje milosrđe njemu je najpotrebnije.

„A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.” Iv 1, 12 -14
Smisao života je postizanje dobrog, vječnog života.

Najjednostavnije je čovjeku okrenuti se Istini gdje će naći svoju bit i Smisao svog života. Tada spoznaje da mu ništa nije besmisleno i da je važna svaka riječ, svaka pomisao, svaki pogled, svaki pokret, svaki čin i sva djela koja čini. Svaka iskrenost i Istina donose mu blaženstvo u izobilju, kvalitetan život vječni.

„ Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” Mt 10, 29-31

„Mir vam ostavljam,
mir vam svoj dajem.
Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.
Neka se ne uznemiruje vaše srce
i neka se ne straši.” Iv 14,27

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, slika smo Božjega Sina koji postade čovjek u krilu Djevice Marije koja zače Gospodina silom Duha Svetoga.

Nije Isus postao čovjek kao i mi, već mi možemo postati čovjek na sliku Isusa Krista koji je Riječ tijelom postala.

Božji Sin i Božja Riječ utjelovila se na svijetu i prebiva među nama.

Isusove riječi koje nam je govorio neće uminuti nikada.

Sva je sreća da će ljudske riječi, ove koje jesu, jednom uminuti.

Ipak, slika smo Riječi božanske.

Ovo je kontemplacija na čast i slavu Isusa Krista i naše Gospe, Majke Marije, s najljepšim željama za svaku ljudsku riječ. Neka nam bude na usnama samo hvala i slava za Boga, blagoslovi za bližnje i one daleke, dobre i zle. 08.05.2023. 00:25

„Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca
i da tako činim
kako mi je zapovjedio Otac.” Iv 14,31