Drevna Klisura

Toliko toga pamtim,

a drugo zaboravljam.

Oduvijek tiho plamtim,

svjetiljku ne zapostavljam.

Božiću još nije kraj,

nekome nikada

tko slavi Svjetlo i raj

i tko uvijek se nada,

ne misleć' na sebe, svoje,

već, moleći, za drugoga vapi.

I dok se brzi zazivi roje,

vrela Mu krv ka duši toj hlapi.

Lako je reći: „Božiću mali”,

kao kad rosa na staklo kane,

ali te obuzmu osjeti mali,

a ljubav Njegova nikad ne stane.

Vjeran do Križa, do svoga kraja,

od tvoje ti dječje dobi pa u vječitost,

uvijek će proliti sebe iz raja

srcu što ne zna za vjersku rječitost.

U pogledu tuđem vidim neznanje,

i možda tuđince ne gledam dosta;

ipak je posebno to vjersko stanje,

ali u tome času praznina mi osta.

Moji su stari tekstovi bujni,

odišu ljubavlju svetih Zaruka,

mada su nekome tako nečujni

kao da prekratka moja je ruka.

No, zato Duh je da me obrani,

da me povede u daljine

i ćutim jako jer sada su dani

kada se najdraže sjećanje vine.

Kristovo Tijelo, duša, božanstvo

odnose mene daleko u vis

da propadnem sasvim u prostranstvo

gdje ljulja me nježnošću drevna Klis.

25.12.2022. 20:11

Obnovitelj svijeta

 

Odavno Te, Kriste, za ljubav ne prosim

jer Ti me uze i dade mi veliki mir

što ga uvijek i na dnu srca nosim,

jer poznam si ime kroz vječni pir.

I novo mi ruho još netaknuto stoji

na najboljem putu da ga odjenem,

i duša mi slatke godine broji

u ovom svijetu dok ne uvenem,

dok ne postanem još malo zrela

za novi život i čovjeka nova.

Samo sam to Te molila, htjela:

kraljevstvo Tvoje za vremena ova.

Dio sam zbora, čestica zlatna

i Tebi vrijedna više no prije

jer Ti si oduvijek sa svoga platna

dozivao ono što prijetvorno nije;

Ti srce mi stavi u svetinje svoje.

Sad iznova gledam na noći davne,

na tamu i svjetlo što crne je boje,

podloga sveta za puteve ravne.

Židovski Kralju, Ti, Bože silni,

Ti svijetliš zemljom za puk taj umoran,

obnavljaš vjeru i glas Tvoj umilni

redovno doziva, kao ljubav uporan.

I opet, iznova, za mene se rodi

da vodiš me dalje na skrivenoj cesti,

da vidim Ti stope što ih pohodi

narod i svaki tko nema što jesti.

Hrano neprocjenjiva, duhovno piće,

dopusti mi hvalu svih poetesa

i svetoga puka što dijeli to iće,

čudesne čestice Tvojih nebesa.

25.12.2022. 06:05

Dodir noći

Tama cvate

i čuje se dah

u tišini.

Svjetla se klate,

zvjezdani prah

u daljini.

Budne li noći,

romansa slatka

s Tobom u misli,

ljubavne moći,

govora kratka

da svi bi svisli.

Brzo putuje

svaka riječ

u slobodnoj razmjeni;

srce Te čuje,

vječnosti mliječ

u vremenskoj mijeni.

Zemlja spava,

i mora, i rijeke,

a duhovi lebde.

Putanja prava

i staze su meke;

uvijek su negdje

između nas.

Molitva tiha,

nečujna uhu.

To prilazi spas

i romantika

na dušu gluhu

za svjetovne stvari.

Znala sam, znala

da ćeš mi prići.

Nebeski dari

što sam ih krala

brzo će stići.

Zrak od jeseni

i babljega ljeta

svježinu ima,

srce mi plijeni.

Noć je sveta,

božanska klima,

sasvim pogodna

za divljenje Tebi,

Isuse Kriste!

Prilika zgodna

što pustit' se ne bi,

a ruke čiste

i molitva strasna,

iako mir tu vlada

i nije san.

Noć je časna

i još je mlada

kao poljubac ran,

kao zagrljaj života.

Velik si, Bože,

a tako mi blizu

Tvoja ljepota.

Trnci se množe

i dušu mi grizu

kao tisuću čežnji

i, ako treba,

mrijeti bi lako

usprkos težnji

zemlje i neba

za biće svako

jer čovjek je slijep

za Tvorca svoga,

godinama spava.

A Ti si, Kriste, lijep

svetošću Boga.

Svaka Ti čast i najveća slava!

26.10.2020. 03:23  

Sjaj dubina

Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,

predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah

Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.

Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09

 

Straža na mom dlanu

Nisam uvjerena po pitanju svome

da ćeš spasiti me, Kriste,

u posljednjem času.

Jer što ako verige se moje slome,

ako se okrenu moje ruke čiste,

ako padnem vlastitome spasu?

Svakog dana molim za sve duše

da ih se spomeneš

i da ih prigrliš sve do kraja,

čak i mrzitelje što me ruše;

da ih barem opomeneš,

da ih staviš barem na margine raja.

Sada sigurna sam, kao uvijek,

al' me časak onaj straši

da za mene još se ne zna

hoće li ustrajnost popuniti ovaj tijek,

hoće li se paliti lampaši

kada moja duša nestane za sva.

Navodim to jer mi sve dokazuje,

i da pakla ima, i da ima spasa,

da se ništa ne zna u Tvom planu

koji ispunja se kao što se kazuje;

Ti si Ljubav svakog našeg časa,

Ti si, Kriste, Straža na mom dlanu.

Najveći mi dokaz Tvojega života

upravo dinamika je usred svijeta,

neizvjesnost, ali pouzdanje.

Ti si Ratnik nebeskih divota,

Ti si Mač od riječi što je razapeta,

Ti si moje duše čvrsto Zdanje.

27.11.2020. 14:00 

Dlanovi nevine snage

 

Evo, nadilazim

što su mi dali,

Jaslama prilazim

gdje snovi su pali

o vječnome sudu

nad mojim jadom,

da proljeća budu,

da ne sanjam kradom.

Iz prošlosti stižem,

pa iz početka

sandale Ti dosižem

radi poretka.

Nije ni bitna

želja moja,

na rubu svitka

volja je Tvoja.

Pokaži još stazu

protiv zapreka

i svoju oazu

gdje izvire rijeka

koja pokrštava

i loše misli

moje poništava,

da grijesi bi prišli

do Tvojih dlanova

nevine snage,

do Tvojih planova

za vjerne i drage.

Sluga beskoristan

pomno Te sluša,

očekuje stan,

a pustinjska suša

prevladava često.

Činim premalo,

prazno mi mjesto

gdje srce je stalo.

Sve je to kušnja,

Bogu hvala,

teška i sušna

k'o prazna uvala.

Nauči me ovo,

pokaži mi sve,

nauči me ono,

ostvaruj mi sne;

to proći neće

u srcu mome,

u svijesti sreće,

u hramu Tvome.

Plod se vraća

iz prošlosti davne

i noć je kraća,

a staze mi ravne.

Ti si me, Kriste,

oslobodio sad,

u kosti iste

donio sklad.

Sačuvaj, zadrži

u tome me času,

dođi do srži

općemu spasu,

za Tobom hodim

kako znam,

i sve duše vodim

kao kroz san.

I nije raj

onome tko ljubi,

ali jadan je zmaj

kad se izgubi.

21.12.2022. 19:52

Psalam 138

Pjesma zahvalnica

Davidov. Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
2 bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
3 Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

4 Nek’ ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
5 nek’ pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
6 Zaista, uzvišen je Gospodin, ali gleda na ponizna,
a oholicu izdaleka poznaje.

7 Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj,
pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana;
nek’ me tvoja spasi desnica!
8 Gospodine, što ja počeh, ti dovrši!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Tvrd grad, Sion, mi imamo.

Spasitelj mu je zid i predziđe.

Otvorite vrata jer Bog je s nama, aleluja!

„Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju.” Otk 21,24