Trn u tijelu

 

Posljednjim sam uzdahom

zatvorila račune

kao načinjena prahom

da se ne pobune

nervi moji, moždane od stakla.

Siromasi nemaju tih briga

što sam ih sad nakratko dotakla

jer je bilo nešto otvorenih knjiga.

Jedino me Isus, Bog moj,

može odjednom poniziti

ljubavlju na zemlji toj

koju ne zna sniziti.

Inače bih pripovijedala

da su bogati ponekad medni,

srcu mom bih zapovijedala

da su siromasi čedni,

a to nije ono što sam našla

na svom životnome putu.

Sve ja imam, ma gdje zašla,

zato oholi se duša u svom kutu

koji nalikuje mjestu križa moga.

Ali tko sam ja da zborim

da sam zašla sve do lica Boga

jer Mu često progovorim

da u meni živi tijelo Krista?

Imam strašan trn u tijelu,

to je savjest, nečista i čista,

sjećanje na progone na djelu

kada bijah sasvim mlada,

ali službenica duše svake.

Kritika je govorila tada,

odmazda za zvjerske rake.

Kako može sveto nastati od blata!

Kako samo mire posude od gline,

kao da ih stvara Bog od rijetka zlata!

Kako teško Krist na zemlji gine

jer je malo duša koje znaju

da su ljudi već na zemlji za nebesa stvoreni,

ne za poslije, tek u raju

gdje su sasvim otvoreni,

ali gore kao trule grane.

Nisam više kosti jake, niti slabe,

brojim kasne godine i dane.

Jaz je dubok za sve poganske Barabe

što se čude svetima u slavi.

Zato uznosi se časkom duša moja

kad se svome Bogu javi

jer mi dao je da vidim svetinje svih boja

o kojima ne zna slikar,

niti virtuozi, a niti poeta.

Ja sam samo tihi, grešni vikar

vrhovima ova svijeta.

08.04.2022. 22:19

Radosti ne vjeruju

Sanjam sreću, mir, prostranstvo;

moje boli popustiti će lako

kad me ovo izvjesno poznanstvo

dovede u stanje tiho, ne i mlako.

Za sada sam predaleko kraju

što me zove, što me vuče gore

gdje se vide staze prema raju,

gdje svjetluca slave Tvoje more.

Nemirne su noći i u miru bile moje,

mjesečina aktivno je djelovala

da pridobije za mene sve odaje Tvoje

jer sam jedino ja Tebi vjerovala.

Skoro svi su mene prijatelji ispratili,

mjesec taj i svi vrhunci, mnoštvo cvijeća

kao da su zbog mene se dosta napatili.

Za me gorjela je uvijek noćna svijeća.

Zato hvalim sva Tvoja stvorenja,

sve je Tvoje meni istinito, lijepo,

zgodno kao sva mi izgorenja,

mada zbog njih misle da mi srce slijepo

oni koji gledaju i traže svuda,

a ne vide Tebe, Kriste, ni u Duhu.

Za njih ostajem zauvijek luda

što se predala je svome unutarnjem sluhu.

Ne vide se Muka, patnja, bol,

nego samo mali pomak što zasmeta.

Zato ne znaju za Svjetlo i za sol,

ne znaju za ludu radost usred svijeta.

07.04.2022. 19:36

 

Krvava sloboda

 

Agresor me probudio u snovima,

tresnuo mi bombu na sred stiha

kao da sam ista mu k'o lovina,

Zeleni taj ratnik, žrtva tiha.

Želio je da se čuje brojčanik od žrtve,

koji kao da je kriv i odgovoran,

koji ubrzano vrti ranjene i mrtve;

propagandu baci na moj stan.

Mister Putin nije narod, nije Rusija,

već je pojedinac čiji uspon pada

dok je Ukrajina narod kao jedna zbilja,

koji žeđa strašno i samo se nada.

Krvava sloboda već je tu pobijedila,

sloboda koju Agresija nikad nema,

koju ne zna, a već je posijedila.

Narod Žrtva sad na molitvu se sprema

za ta ista Krista, Boga

koji mene probudi sred sna

da podviknem sad na zloga

i da reknem da se okani svih stihova.

U daljini pjeva velik zarobljeni puk,

nitko ne vjeruje svomu obraćenju.

Zločinac je njihov kao krivi luk,

zanijemio za zemlju ispaćenu.

Prije pomislit će da je svjetski slom

nego da je započelo novo vrijeme

jer sad brojčanik je odzvonio puku tom,

mnoge duše koje sakrivaju plodno sjeme.

Zločinac je već nastradao,

nikad nije bio zaštita, već mukli žulj.

Nikad nije ljubav dao

pa je sada Pravednosti samo mulj.

Golemi narode, sad na noge,

sprema ti se sankcija od svijeta.

Ti pokaži svome kriminalcu roge,

okani se blogerskoga leta.

Prestani šaputati što tiše,

i pokreni sada golem stroj.

Moli Krista da te digne više,

da ti ruke budu slobodne za boj.

07.04.2022. 00:56

Moj dragi

 

Moj je dragi posadio vinograd,

stavio me tamo da treperim

da mu bude blag taj grad,

da mu sve visine ja izmjerim.

Krvlju topio je zemlju plodnu

da se loza trsom spoji;

sjekao je riječju zemlju rodnu,

gnječio to grožđe što ga nikada ne broji.

Moj je dragi usadio svoje Drvo

da iz njega vječna ljubav piri;

njegovo je grožđe bilo prvo

što ga ponudio da mi miri

u sve moje isposničke dane.

Rodio me kao plod od loze

da se nikada ne slome grane

što su kao ruke Tvoje, Bože.

Nikada se prije dogodilo nije,

vinograd mu posta Uskrsnuće.

Grožđe suncem tu se grije,

a i rumeno je kao zore vruće.

Nigdje nema takve povijesti trpljenja,

loza traži slugu, a ne gospodara.

Ukras mu od sveg strpljenja

dok se uvija uz Drvo njegovih njedara.

Još mu uvijek mjerim sve visine,

ali mjera moja više nije ista,

već je zašla više u dubine

gdje je duša moga dragog Krista.

06.04.2022. 17:19

Pustinjska tajna

Puk Te silan čeka na vratima Perivoja,

Tvoje božanske Oaze usred nemira i rata.

Tko se usudi biti ovca, Kriste, Tvoja,

stići će na Sudu do mutnoga zlata.

Put u svetost budi meni zatrpani strah,

velika je odgovornost, a ljubavi premalo

koja caruje gdje luta taj poganski dah,

tamo puno više požrtvovnosti se dalo.

Da me nije pritisnula žega, ne bih ništa uvidjela;

sad sred pustinje sam slobodna Ti zvjerka,

mada trema moja ne dopušta časkom dobra djela,

jača sam u boli od ta straha što me mjerka.

Svaki dan se ispovijedam, a ništa ne činim,

ni za ljude, ni za sebe, ni za Tvoju, Bože, stvar.

Nemam snage, niti vremena da barem hinim

da sam zadovoljna, sretna, da sam Božji dar.

Ipak jedva čekam da me ta oluja mine,

da mi pijesak ne probada tijelo,

da mi Sunce Mlado hladovito sine,

da u sjeni krošnje Križa nađem jelo.

Kamo me pošalješ, rado ja ću poći

kao što Te rado kao povlaštena blagujem

svakog olujnoga dana i pustinjske noći,

svaki put kad riječi Tvoje čujem

da ne misle da si samo varka.

U dubine Tvoje tajne moram zaći

gdje me čeka svesilna Ti ljubav žarka.

Niti jednu drugu stazu sad ne želim naći.

05.04.2022. 14:21

 

Mrtav život

 

Nema Te u našim srcima,

nema Te vjekovima

na žalost svim pucima

i povijesnim tijekovima.

Dođi sada, sada se približi,

sada uvijek Tvoj je Dan.

Gledaj kako zemlja klizi,

možda netko sad je pripravan,

možda čitav sada svijet

za Te žeđa, Krista,

kao samonikli cvijet

što na ruševini blista.

Kaznio si more krimena

teškim križevima nespokoja

koji ne zna Tvoga Imena

da Te zove usred teška poja.

Tvoji puti jednaki su ravnoj crti

kojom pravednici putuju,

a grešnici priklanjaju se smrti

dok za bludničenjem tuguju

što ga prekide Ti prijetnjom Suda

da se Tebi, Svetom, vrate

jer i sami vide da je zemlja luda,

jer im dosta da se kao zvijeri klate.

Mnogi su Te davno izgubili,

a svi drugi slijepo sad ih slijede.

Radi svetih koji su Te ljubili,

podigni bar jednoga iz bijede

kao što si pronašao čak i mene,

koja o Tebi sam čula samo kletve.

Tamo gdje me vode uspomene

stvorio si krvave mi žetve,

ali si me pridobio za se,

Jedinoga koji zna sve boli,

koji čeka ljude da se spase

i svoj život mrtav, život goli.

03.04.2022. 10:20

Zašto nas toliko ljubiš?

Znam, Isuse, da ne pada ni vrabac, niti vlas moja bez Tebe.

Znam, Isuse, da si me stvorio i da me sakramentalno rađaš i obraćenjem od mene činiš dostojanstvenu osobu, svoje dijete i da činiš od mene ono što želim i tražim: da me počastiš svojom premilosrdnom voljom kako bi sa mnom bilo kako Ti želiš jer samo Ti znaš što je za moj spas najbolje.

Ipak, pitam se ponekad kako Stvoritelj ne može ne ljubiti onoga kojega je stvorio i kako može onoga kojega je stvorio od svoje ljubavi ljubiti sve više. Znači li to da ipak ima nešto u mojoj duši što ovisi o naravi koju si mi načinio: neki pokret, riječ, emocija, požrtvovnost ili slobodna odluka u kojima si meni potpuno prepustio biti ono što jesam? Postoji li nešto što je drugačije od Tebe, što je u mojoj osobnosti, a nije grijeh?

Biljke istoga sjemena svaka drugačije cvate, makar si Ti taj koji je sjemenje odredio. Ili voliš grešnika više samo zato što Ti se češće pokajnički vraća i obraća?

Jer nama si zadao jedinstvo i ljubav upravo po tome što smo svi drugačiji, što smo različiti u svojoj sličnosti.

A na Tvoju sliku smo stvoreni pa, ako se mi ljubimo kao različiti vrlo često upravo zbog naših razlika, jesmo li i to dobili od Tebe? Jesi li i Ti po nečemu drugačiji od one duše koju posebno ljubiš?

Meni dade proizvoditi i biti sretnom i zadovoljnom kad mi proizvod ispadne u Tvojoj milosti puno bolje od očekivanja i tada se kod mene rađa neka vrsta posebne naklonosti prema takvom proizvodu, za razliku od svih ostalih djela. Ali kad bih voljela svoj proizvod tako žarko i strastveno kao što Ti ljubiš čovjeka kojega si stvorio, za mene bi to bio grijeh, poklonstvo kumiru i idolu.

Zašto nas toliko ljubiš, Gospodine? Znam da Ti je žao da bilo tko od nas propadne. No, Tvoja ljubav se razdaje kao Tvoja slava, naširoko i do najvećih dubina. I sa svakim obraćenikom Tvoja ljubav raste i cvate neopisivo beskrajno i lijepo.

Tvoja Muka i Križ nemaju premca u ljepoti i u svojim divotama, u divotama predanja i ljubavi Tvoje za nas.

Ima svetaca o kojima ne znamo jesu li bili na strašno teškim kušnjama, koji Te zavolješe odmah i vjerno Ti poslužiše; ima mučenika koji se vezahu jakom ovisnošću za Tebe. Ali Ti odlaziš i tražiš okorjele grešnike još žarčom strašću i ljubavlju. I svjedočiš nam neprekidno o tome, mi Te imamo kao znak na čelu, kao povez na rukama, kao prvu pomisao, kao najmanju sitnicu, kao posljednje riječi; imamo Te na dovratnicima i na zidovima, u srcima i u dušama koje ljubimo; po svuda i uvijek nosimo Te sa sobom i u sebi. I griješimo, a Ti čezneš za nama i za našim povratkom k Tebi.

I podložan si volji Očeve ljubavi za nas, milosrdan si i praštaš grijehe...

bi li nas istom strašću ljubio da nismo nikada sagriješili i pali?

Znam, tada ne bismo mi bili mi, bili bismo na pola duše jer tek razne kušnje od nas čine prave, dovršene ljude.

Što je to što ljubiš čak i u mlakim ljudima? Niti su studeni, niti su vrući u svojoj vjeri, a Ti raspiruješ njihove živote ognjem ljubavi o kakvome niti ne sanjaju.

Što je to što Te najprije gane kod čovjeka?

Je li to očaj njegov, jesu li to strašni i neoprostivi grijesi, ili je možda velika vjernost i spoznaja?

Ili je sve to zajedno? Tako da svaku osobu ljubiš drugačije, čak možda i drugačijom silinom.

Sigurno najviše čezneš od nas svih načiniti pravi i božanski lijep rajski vrt, pun mira i reda, čistoće, ljepote i dobrote, u pravednosti na ljudski način.

Uvijek, nakon svakog pitanja i odgovora, ostaje nešto, neka slutnja da ćeš mi pokazati taj razlog jasnije, s više zagonetki, u dubljoj otajstvenosti i da ćeš me povesti dalje, iza cilja, iza nekog zida, iznad neke provalije, i da ćeš me uputiti na neka nova zatvorena vrata da ih pokušam istražiti, da bojažljivo na njih pokucam.

I ta moja slutnja, i ti Tvoji naputci – to je ljubav naša koja je i uzrok i posljedica, i svrha i smisao najljepše ljubavne tvrdnje i obećanja koje sam doživjela: ti ćeš biti moj narod, a ja ću biti tvoj Bog.

Kao što ja trebam Tebe, tako i Ti bez mene biti ne želiš.

Znam da si to Ti, Isuse, da si takav kakav jesi, da si jedini Bog nad bogovima i Ljubav nad ljubavima.

Ti želiš odnos u kojem ćeš me naučiti, u kojemu ćeš se beskonačno darivati. 01.04.2022. 21:21