Moj dragi

 

Moj je dragi posadio vinograd,

stavio me tamo da treperim

da mu bude blag taj grad,

da mu sve visine ja izmjerim.

Krvlju topio je zemlju plodnu

da se loza trsom spoji;

sjekao je riječju zemlju rodnu,

gnječio to grožđe što ga nikada ne broji.

Moj je dragi usadio svoje Drvo

da iz njega vječna ljubav piri;

njegovo je grožđe bilo prvo

što ga ponudio da mi miri

u sve moje isposničke dane.

Rodio me kao plod od loze

da se nikada ne slome grane

što su kao ruke Tvoje, Bože.

Nikada se prije dogodilo nije,

vinograd mu posta Uskrsnuće.

Grožđe suncem tu se grije,

a i rumeno je kao zore vruće.

Nigdje nema takve povijesti trpljenja,

loza traži slugu, a ne gospodara.

Ukras mu od sveg strpljenja

dok se uvija uz Drvo njegovih njedara.

Još mu uvijek mjerim sve visine,

ali mjera moja više nije ista,

već je zašla više u dubine

gdje je duša moga dragog Krista.

06.04.2022. 17:19

Pustinjska tajna

Puk Te silan čeka na vratima Perivoja,

Tvoje božanske Oaze usred nemira i rata.

Tko se usudi biti ovca, Kriste, Tvoja,

stići će na Sudu do mutnoga zlata.

Put u svetost budi meni zatrpani strah,

velika je odgovornost, a ljubavi premalo

koja caruje gdje luta taj poganski dah,

tamo puno više požrtvovnosti se dalo.

Da me nije pritisnula žega, ne bih ništa uvidjela;

sad sred pustinje sam slobodna Ti zvjerka,

mada trema moja ne dopušta časkom dobra djela,

jača sam u boli od ta straha što me mjerka.

Svaki dan se ispovijedam, a ništa ne činim,

ni za ljude, ni za sebe, ni za Tvoju, Bože, stvar.

Nemam snage, niti vremena da barem hinim

da sam zadovoljna, sretna, da sam Božji dar.

Ipak jedva čekam da me ta oluja mine,

da mi pijesak ne probada tijelo,

da mi Sunce Mlado hladovito sine,

da u sjeni krošnje Križa nađem jelo.

Kamo me pošalješ, rado ja ću poći

kao što Te rado kao povlaštena blagujem

svakog olujnoga dana i pustinjske noći,

svaki put kad riječi Tvoje čujem

da ne misle da si samo varka.

U dubine Tvoje tajne moram zaći

gdje me čeka svesilna Ti ljubav žarka.

Niti jednu drugu stazu sad ne želim naći.

05.04.2022. 14:21

 

Mrtav život

 

Nema Te u našim srcima,

nema Te vjekovima

na žalost svim pucima

i povijesnim tijekovima.

Dođi sada, sada se približi,

sada uvijek Tvoj je Dan.

Gledaj kako zemlja klizi,

možda netko sad je pripravan,

možda čitav sada svijet

za Te žeđa, Krista,

kao samonikli cvijet

što na ruševini blista.

Kaznio si more krimena

teškim križevima nespokoja

koji ne zna Tvoga Imena

da Te zove usred teška poja.

Tvoji puti jednaki su ravnoj crti

kojom pravednici putuju,

a grešnici priklanjaju se smrti

dok za bludničenjem tuguju

što ga prekide Ti prijetnjom Suda

da se Tebi, Svetom, vrate

jer i sami vide da je zemlja luda,

jer im dosta da se kao zvijeri klate.

Mnogi su Te davno izgubili,

a svi drugi slijepo sad ih slijede.

Radi svetih koji su Te ljubili,

podigni bar jednoga iz bijede

kao što si pronašao čak i mene,

koja o Tebi sam čula samo kletve.

Tamo gdje me vode uspomene

stvorio si krvave mi žetve,

ali si me pridobio za se,

Jedinoga koji zna sve boli,

koji čeka ljude da se spase

i svoj život mrtav, život goli.

03.04.2022. 10:20

Zašto nas toliko ljubiš?

Znam, Isuse, da ne pada ni vrabac, niti vlas moja bez Tebe.

Znam, Isuse, da si me stvorio i da me sakramentalno rađaš i obraćenjem od mene činiš dostojanstvenu osobu, svoje dijete i da činiš od mene ono što želim i tražim: da me počastiš svojom premilosrdnom voljom kako bi sa mnom bilo kako Ti želiš jer samo Ti znaš što je za moj spas najbolje.

Ipak, pitam se ponekad kako Stvoritelj ne može ne ljubiti onoga kojega je stvorio i kako može onoga kojega je stvorio od svoje ljubavi ljubiti sve više. Znači li to da ipak ima nešto u mojoj duši što ovisi o naravi koju si mi načinio: neki pokret, riječ, emocija, požrtvovnost ili slobodna odluka u kojima si meni potpuno prepustio biti ono što jesam? Postoji li nešto što je drugačije od Tebe, što je u mojoj osobnosti, a nije grijeh?

Biljke istoga sjemena svaka drugačije cvate, makar si Ti taj koji je sjemenje odredio. Ili voliš grešnika više samo zato što Ti se češće pokajnički vraća i obraća?

Jer nama si zadao jedinstvo i ljubav upravo po tome što smo svi drugačiji, što smo različiti u svojoj sličnosti.

A na Tvoju sliku smo stvoreni pa, ako se mi ljubimo kao različiti vrlo često upravo zbog naših razlika, jesmo li i to dobili od Tebe? Jesi li i Ti po nečemu drugačiji od one duše koju posebno ljubiš?

Meni dade proizvoditi i biti sretnom i zadovoljnom kad mi proizvod ispadne u Tvojoj milosti puno bolje od očekivanja i tada se kod mene rađa neka vrsta posebne naklonosti prema takvom proizvodu, za razliku od svih ostalih djela. Ali kad bih voljela svoj proizvod tako žarko i strastveno kao što Ti ljubiš čovjeka kojega si stvorio, za mene bi to bio grijeh, poklonstvo kumiru i idolu.

Zašto nas toliko ljubiš, Gospodine? Znam da Ti je žao da bilo tko od nas propadne. No, Tvoja ljubav se razdaje kao Tvoja slava, naširoko i do najvećih dubina. I sa svakim obraćenikom Tvoja ljubav raste i cvate neopisivo beskrajno i lijepo.

Tvoja Muka i Križ nemaju premca u ljepoti i u svojim divotama, u divotama predanja i ljubavi Tvoje za nas.

Ima svetaca o kojima ne znamo jesu li bili na strašno teškim kušnjama, koji Te zavolješe odmah i vjerno Ti poslužiše; ima mučenika koji se vezahu jakom ovisnošću za Tebe. Ali Ti odlaziš i tražiš okorjele grešnike još žarčom strašću i ljubavlju. I svjedočiš nam neprekidno o tome, mi Te imamo kao znak na čelu, kao povez na rukama, kao prvu pomisao, kao najmanju sitnicu, kao posljednje riječi; imamo Te na dovratnicima i na zidovima, u srcima i u dušama koje ljubimo; po svuda i uvijek nosimo Te sa sobom i u sebi. I griješimo, a Ti čezneš za nama i za našim povratkom k Tebi.

I podložan si volji Očeve ljubavi za nas, milosrdan si i praštaš grijehe...

bi li nas istom strašću ljubio da nismo nikada sagriješili i pali?

Znam, tada ne bismo mi bili mi, bili bismo na pola duše jer tek razne kušnje od nas čine prave, dovršene ljude.

Što je to što ljubiš čak i u mlakim ljudima? Niti su studeni, niti su vrući u svojoj vjeri, a Ti raspiruješ njihove živote ognjem ljubavi o kakvome niti ne sanjaju.

Što je to što Te najprije gane kod čovjeka?

Je li to očaj njegov, jesu li to strašni i neoprostivi grijesi, ili je možda velika vjernost i spoznaja?

Ili je sve to zajedno? Tako da svaku osobu ljubiš drugačije, čak možda i drugačijom silinom.

Sigurno najviše čezneš od nas svih načiniti pravi i božanski lijep rajski vrt, pun mira i reda, čistoće, ljepote i dobrote, u pravednosti na ljudski način.

Uvijek, nakon svakog pitanja i odgovora, ostaje nešto, neka slutnja da ćeš mi pokazati taj razlog jasnije, s više zagonetki, u dubljoj otajstvenosti i da ćeš me povesti dalje, iza cilja, iza nekog zida, iznad neke provalije, i da ćeš me uputiti na neka nova zatvorena vrata da ih pokušam istražiti, da bojažljivo na njih pokucam.

I ta moja slutnja, i ti Tvoji naputci – to je ljubav naša koja je i uzrok i posljedica, i svrha i smisao najljepše ljubavne tvrdnje i obećanja koje sam doživjela: ti ćeš biti moj narod, a ja ću biti tvoj Bog.

Kao što ja trebam Tebe, tako i Ti bez mene biti ne želiš.

Znam da si to Ti, Isuse, da si takav kakav jesi, da si jedini Bog nad bogovima i Ljubav nad ljubavima.

Ti želiš odnos u kojem ćeš me naučiti, u kojemu ćeš se beskonačno darivati. 01.04.2022. 21:21

 

Blagoslov kiše

Kiša romori,

simpatijo stalna;

k'o jesen govori

da nije jalna

zbog ljubavi naše

i odanosti trajne

što traži ispaše

gdje stijene su tajne

jer može doći

kada god želi

pod okriljem noći

dok nježnost se dijeli,

sasvim tako

kao i mi,

tiho, polako,

u svjetlosti.

Zaista, voljeti kišu

isto mi bude

kao vali što njišu

i svemu se čude,

kao pusta nevjerica

u trajanju tome,

kao doletjela ptica

na prozoru mome

ili zračne struje,

podivljale nekad

kao što bruje

slapovi rijeka.

Voljet ću više,

rekoh odavno,

i kapljice kiše

svjedoče slavno

o prirodi krasnoj

što Bog je izumi,

o duši jasnoj

što jutrima šumi

dok snivaju mora.

I zvijezda je Dana

svjedokinja zbora

što čezne ga Kana.

Na temelju jakome

Bog naš izgradi

mogućnosti svakome

da ljubav posadi

i ona niče

poput zrnja,

cvate i kliče

usred trnja.

Tko je prešuti,

gubi raj,

a kada ćuti

dobiva sjaj

koji se širi

i od prirode više,

i sve jače miri,

i dalje sve briše.

I još nam je tu

jer Gospoda treba

u dobru i zlu

zemlja zbog Neba.

31.03.2022. 06:53

Put u Isusovom srcu

 

Daj mi, Gospodine, vidjeti samo dobro.

Daj mi tražiti dobro u ljudima, dobro u sebi, dobro u svemu.

I kada me ne prihvaća nitko danima, ne daj mi da ne vidim da je tu mnogo dobra. Čovjek nikada ne može znati kakve se sve nevolje kriju u ljudskim životima.

PRVA POSTAJA: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Krstila sam se i počela naviještati Radosnu vijest, neopisivo olakšanje od poganskog života i sreću koju sam zadobila na krštenju i na pripravi za krštenje. Malo po malo, stekla sam dojam da me ljudi ne trpe. Mržnja me je odbacila.

DRUGA POSTAJA: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Mnoge su mi godine protekle u nastojanjima da iskorijenim grijehe i te godine još uvijek pritječu. Izgubila sam sve s velikim oduševljenjem zbog ljubavi koju mi je Sin Boga ukazao. Vratio mi je puno više od svega što sam izgubila.

TREĆA POSTAJA: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Tijekom dugih godina spoznavala sam u naviještanju samu sebe, upoznavala Gospodina i uvidjela svoje slabosti, ispovijedala užasne grijehe iz poganstva, iako mi je Bog to sve već oprostio na krštenju. Morala sam naučiti kako ću obratiti svoje srce i promijeniti način života, a da taj život ostane isti moj život, ali od sada život sa smislom.

ČETVRTA POSTAJA: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Majčice, ti si me tako nenametljivo dovela k Isusu, a ja o tebi nisam promišljala. Zamolila sam te da mi sačuvaš to božansko Blago za mene.

PETA POSTAJA: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Dobila sam, u svemu što sam izgubila, Šimuna Cirenca, pomagača koji je shvatio mnoge činjenice o mojem životnom putu. Često je preuzeo moje križeve, mada nije to ni znao, i nosio ih koliko je bilo potrebno.

ŠESTA POSTAJA: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Postala sam s vremenom čak i sposobna za molitve onakve dubine kakva Tebi, Gospodine, odgovara, kakvu voliš čuti, kakva Te raznježi kao Pastira koji pronađe izgubljenu ovcu.

SEDMA POSTAJA: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Ipak sam Te iznevjerila često, Isuse.

Iznevjerila sam i sebe, ali za sebe sam imala mnoštvo opravdanja, veliku nadu i strpljenje koje mi je darovala Majka i koje je imao moj pomagač u vjeri. I vraćala sam se uvijek s većim oduševljenjem zbog toga što sam bila sve svjesnija da mi zaboravljaš grijehe nakon ispovijedi.

OSMA POSTAJA: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Kada su posljedice mojih nastojanja u vjeri i molitvi dovodile do teških nevolja, velikih sumnji i neočekivanih kušnji u mračnim danima, Ti si mi, Gospodine, bio tako blizu da sam Te mogla čuti kako me tješiš otkucajima moga srca.

DEVETA POSTAJA: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Zapela sam na mnogim mjestima i bivala zbunjena o tome što mi je učiniti da prebrodimo zajedno moje najcrnje kušnje. To je trajalo jako dugo. Sporo sam shvaćala, morala sam opet iskusiti poganstvo koje mi je sada bilo najveća tlaka; morala sam odlučivati između milosrđa i još većega milosrđa, između dobroga i još većega dobra. Najgore mi je padala spoznaja da se udaljujem od Tebe, Isuse, tada kad sam dolazila bliže k Tebi.

DESETA POSTAJA: ISUSA SVLAČE

Govorili su da sam prevarantica, teoretičarka, da nisam nikakva osoba i da nisam nikakva vjernica. Nisu shvaćali moje motive koje sam gledala kao dobre. Kruti formalizam me doveo do depresivnih stanja.

Nisam bila svjesna da sam stigla gotovo do same srži Tvojih patnji na Golgoti. Ti si u sebi od boli plakao i srce Ti je ridalo od ljubavi za mene, samo za mene, samo zbog mene; svi su drugi bili na putu spasa.

JEDANAESTA POSTAJA: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Hoću, Isuse, dolazim za Tobom, slijedim Te jer već malo poznajem put.

To je put bezuvjetne ljubavi koja trpi i strpljivo čeka da dođem do svijesti o svome dostojanstvu koje se rađa kroz Muku.

DVANAESTA POSTAJA: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Znam da ćeš me prihvatiti i dočekati kao sretan Otac koji se predao na najgore muke, samo da za uzvrat dobije mene.

TRINAESTA POSTAJA: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Majka me vodi, pere me suzama. Ne boj se, Isuse, da ću odlutati. Čak i kad bih bila sposobna odhrvati se Tvojoj ljubavi, ne bih Te mijenjala ni za što. Stoga, ako moja slika možda izblijedi, ipak sam prilično sigurna da Ti jako dobro znaš gdje sam.

ČETRNAESTA POSTAJA: ISUSA POLAŽU U GROB

Otići ću kroz oblačnu noć i kroz pomrčinu sunca, nesvjesna i prepuštena Tvojoj ljubavi, Kriste. Još postoji nada da će Majka možda dati popudbinu, ali i ovako Tvoje srce već priprema za me ono što želim, a to je samo Tvoja volja, Gospodine.

Isuse koji si uskrsnuo od mrtvih da mi pošalješ Duha Životvorca, načini od mene čisto srce po svojoj predragocjenoj i premilosrdnoj volji.

30.03.2022. 22:53

Smiluj mi se, Gospodine, jer me poznaješ. Smiluj se!

Nebeska plaća

 

Mili su mi stanovi Tvoji

i konopci su dobri pali

meni, koja dugo dvoji

da li svijet se ovaj šali.

Već je stvaralaštvo bilo upitno

kad sam poslušno Te svetkovala,

kao da to nije uvijek bitno,

milosrđe što sam iskovala

na svoj način, kao Tvoja slika.

Pisma rekoše mi samo slušaj

i tada ugledah osobine Lika

što ga nosi, Kriste, moja duša.

Kidatelju okova i lanaca,

Velikome koji prašta sve,

Gostitelju stranaca

što ne vidi prijetnje zle,

zar da umuknem na riječi

koje slušale su unutarnje uši;

zar da ovaj svijet me spriječi

reći za Te glasno svakoj duši?

Krovovi su ovi niski poput stege

da bih stigla daleko sa svijećom,

al' Ti vidiš srca sva i bubrege;

vjernost moja rađa srećom.

I, mada mislim da je svemu kraj,

Ti još uvijek mene tražiš;

poniznost dokazuje mi put u raj

na kojemu ljubavlju me snažiš.

30.03.2022. 13:28