Mariji iz Magdale

Julius Amamtus Roeting - Krist na križu   

 

Sada, kad si protjerala zloduhe mi,

sa zahvalnošću te slušam kako buktiš:

gledaš Lice sveto, odobravaš odluke mi

da se sastanemo, da mi to priuštiš.

Smrt na križu Ljubavnoga Sina

onog časa bila je uzvišena.

Od ta pakla, sve do Neba oko klina,

krenula je iskra slaba, unižena

i nevidljiva za tvoje srce uplakano.

Marija te, Majka, prihvatila oko ruke,

a u tebi rodilo se trnje, polagano

kao što je sporo bilo vrijeme Muke.

Natrpana nevoljama koje ti si podnosila,

ti se poput strijele vinu k Srcu Krista.

Pakao si svoj uz Njega pokosila,

gledala Ga kako uzlazi dok Nebo blista.

To je bio strašan tutanj, plamen

one male iskre što je zapalila sveti Stup.

Na sve strane gorio je Križa znamen,

i sve jače udarac je srca tebi, mukli, tup,

dokazao da Život kroz te bukteći prostruji.

Oganj zahvatio kao strašan požar čitav svijet;

kroza zemlju, podzemlje, nebesa on prohuji,

a tebe ponese na smioni i vječan, živi let.

To je vjera uslišana, ljubav što se vrati

kao što me dotaknuo oganj srca tvoga.

Dušo Magdalene, srce koje se obrati

uvijek nadu ima gledati u lice Boga.

16.02.2022. 15:31

Duhovno osvajanje

 

Kao suha lišća u krošnjama šum,

poput slapa koji nema smjera,

prolazi ta davna prošlost kroz moj um.

Svoje tijelo dobila je sada moja vjera,

moja ljubav za Te, Bože, moja nada.

Nikad nejače se ne može obraniti,

i, dok raste, svijetu vrlome propada,

koji zloću rado će u njeg' pohraniti

što bi pobjegla u svoju propast

i za sobom povukla bi rado mene.

Od prokletstva to je, Duše Sveti, pošast

što pod silom Tvojom nježnom vene.

Pustinjsko je davno isteklo mi vrijeme,

valja proći u tu zemlju Obećanu,

ponijeti sa sobom Tvoje, Kriste, sjeme

da pokori sve kumire u mom podsjećanju.

Nježno ratovati da me ropstvo ne ukalja,

boljeg oružja ni nemam, osim Duha,

osim mača Tvoje riječi što je nosit valja.

I što više potrebno je sluha,

što mi drugo borbi može biti jače?

Pokosit ću sve idole, trgovati neću,

jer Ti, Gospode, me ljubavlju dotače

koja daje snagu od sveg veću.

Čitava života moga stari čovjek hoće

novu me povući k sebi i oplijeniti.

To je tiha borba od moje slaboće,

jer mi Tebe, Janje, ništa ne može zamijeniti.

16.02.2022. 12:28

Mišo Kovač - Vrbe

Pod okriljem noći

 

Putovati moram krajevima dalekim

sve do Boga, do nadomak Edena;

prepustiti stope travkama mekim

dok ne stigne za mnom duša mi mjedena.

Ugažene staze previše su krute

kao što i tvrd je govor moga Krista.

I kad stignem na sredinu rute,

neću više sjećati se, neću znati ništa.

Anđeli će svjetla pronaći me, ukazati na sve,

sve što nije bilo vrijedno moga spomena;

iskopat će mi zaborave davne iz duše mjedene

pa će ostati od mene sasvim laka sjena,

osvijetljena sjena što se ne zna kriti.

Bit ću svjesna svega, ali to mi neće pomoći;

mene, pokraj svega truda, nigdje neće biti.

Tako nastavit ću putovanje pod okriljem noći.

15.02.2022. 17:36

„Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” Iv 6,67-68

Posljednji sud

„Ali ako činim,
sve ako meni i ne vjerujete,
djelima vjerujte
pa uvidite i upoznajte
da je Otac u meni
i ja u Ocu.” Iv 10,38

Nas ima puno više nego gejeva, mi pripadamo u sirote, bolesnike, ovisnike i beskućnike. Mnogima od nas nema pomoći, a također postoji i pravilo da ti društvo pomoći na silu, protiv tvoje volje – ne može i ne smije, sve dok ne dođe do nekog društvenog sukoba ili, ne daj Bože, do ubijanja. Ima ih dosta koji nisu dobili „službenu” procjenu i dijagnozu. Na primjer, živiš kao polusvjestan siromah čitava života i tada, u nekakvoj obrani ili deluziji, dođe do uličnoga sukoba u kojemu ponekad netko padne mrtav. I čitav te život gledaju kao neuračunljivu budalu ili jadnika. No, kod ubojstva ili slično, sudovi često donesu presudu prema kojoj si dovoljno uračunljiv pa si optužen, pa ti sude. Još ako ipak shvate, a to je rijetko, tada ljudi pričaju kako si se „jeftino” izvukao od zatvora i robije. U „najboljem” slučaju, dobiješ besplatan stan i hranu, ali te u zatvorima ne čeka mir.

Dvadesetak godina živiš u velegradu, snalaziš se puno bolje nego zdravi i zaposleni, a da nisi niti jedan jedini put prespavao u krevetu, u običnoj, normalnoj postelji. Ima ih koji si to uspiju priuštiti, ali samo s vremena na vrijeme.

Ovo društvo, „ovaj naraštaj” jednostavno ništa ne valja.

Zna se kako nam tumači etika: društvo koje brine o svojoj najslabijoj karici, to je najnaprednije i najhumanije, čvrsto društvo. No, kad se spominje „slaba karika”, tada su to napušteni psi, mačke i slično.

Ne možemo misliti da smo humani, da smo kulturni, da će nam onaj Gospodin Bog progledati kroz prste i pustiti nas u raj. Draže nam je da ne vjerujemo u Boga. Zašto? Zato jer postoje jadnici i postoji zlo. I postoji uvjerenje po kojemu nitko nije kriv za to.

Biti kriv znači biti odgovoran, kao prvo prema sebi, pa prema okolini, pa prema jadnicima. Ako se iz toga jeftino izvučemo, dolazimo krivi i odgovorni Bogu na istinu.

Na Zapadu su već prije tridesetak godina koristili suvremene lijekove (bez puno provjere kakva je nastupila kad su bolesnici počeli koristiti lijekove na svoju ruku), a u našim krajevima, u Hrvata, isti lijekovi i općenito medikamenti prošli su neke studije i sada se po svuda koriste vrlo uspješno.

Neki od nas imali su sreće. Oni koji nisu rođeni u siromaštvu. Oni koji su uspjeli usporediti svoj socijalni status od prije nego što su oboljeli s onim statusom kojega su „i zaslužili” kasnije.

Kvalitetan mir u svijetu nikada neće dovesti do ratova.

Samo, ta svijest svih naroda, koja se sažalijeva nad psima, dokaz je da ljudi nemaju pojma što se u njihovim dvorištima događa.

Duševni bolesnici nisu tako dobro zbrinuti kao psi.

Zna se, pristupite sakramentalnom životu Katoličke Crkve pa ćete ponešto od svega toga i provjeriti, i spoznati. Samo imajte na umu da karitativna djelatnost nije svrha i cilj kršćanske vjere i religioznosti nego joj je cilj spas duša i njihova odgovornost. 15.02.2022. 12:32

Usporedi: Mt 25,40:

31 

Posljednji sud

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. 32 I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. 33 Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«
34 »Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35 Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36 gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«
37 »Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? 38 Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39 Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ 40 A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’«
41 »Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! 42 Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 43 stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’«
44 »Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ 45 Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’«
46 »I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.« Mt 25,31-46

 

Božanski vrtovi

I ova zemlja prašna,

i taj šator, topao

kao omara strašna,

u kotlinu moju pao.

I ovi ljudi, pozaspali

od ljubavna bdjenja,

niz ležaj popadali,

poput mojih htijenja.

Bliže Tebi, Gospode,

Ljubavniku moj,

da me svete prsi rode,

sveti zakon Tvoj.

Za Te neće spasti

nikakve postelje, 

 

a vrućina će rasti

za Tvoje prijatelje.

I ta maglovita para

ova kotlinska zraka

neće rashladiti žara

od nebeskih traka

kada me poučiš

povjetarcima prošetati,

za vrtove ostručiš

što bih im zasmetati

 

bar na dan, još kratak,

koji se pomalja.

Značajan podatak,

osvježenje halja

što ih uskoro bacam

rad' kostrijeti stare

u kojoj prašinom gacam

podno teške omare.

15.02.2022. 09:47

Darovano vrijeme

 

Naši dani rijetko dođu,

godina je cijela kao obljetnica

što počasti kraj ili početak

dana koji brzo prođu,

koje prate cvrkuti nebeskih ptica.

Darovano doba i u Bogu svetak,

darovano vrijeme od Vječnosti svijetle,

a kad ona stvara, to je blagoslovljen čas

jer je ljudska duša gospodarica zemaljska praha.

Bog joj daje bure i oluje, ove kiše noćne i božanske vjetre

za sva bića i stvorenja, za sve ljude i samo za nas.

Obljetnice stvaramo si i mi sami od Božjega daha.

Ne znaju sve duše za taj Božji dar, niti slave ti stvorovi svi;

blagoslovljeni smo, kao sunca žar u Gospodinu smo mi.

15.02.2022. 06:03