Pričesna molitva mojoj Majci

 

Danas tebe slavim, Rajska Djevo,

kao vječno zajedništvo s Kristom,

danas vjera čudesan je plod.

Drvo te života hrani, Nova Evo,

uzašla si dušom, sasvim čistom,

tijelom što je bilo rajski rod.

Sva si ostala za nas, sva si lijepa,

neopisivo ti srce zagovara

pred Prijestoljem ta presveta Trojstva.

Ti si veći spas nego pravda slijepa

koja uvijek nešto pregovara

s onim koji ima sva zemaljska svojstva.

Poniznosti, gdje bi bio tvoj začetak?

Daj da i ja u poučljivosti doznam

kako odrezati ponos i taštinu

jer me vodiš kroz veliki svoj Svetak

da ti sve divote još na zemlji doznam,

jer me častiš snagom u tom Isusovom Vinu.

Ti me gledaš s tih visina, odozgora,

a ja kao da sam ravno k tebi stigla

svaki put kada me hraniš i napojiš.

Puni mi se duh i tijela svaka pora

jer si opet k sebi me podigla,

srce moje raskajano ljubavlju ti dojiš.

Ti si Majka, u tebi mi sva milina;

ti si od Ljubavi rod po kojoj sve znaš,

i kako je meni, i kakva mi je žeđa.

Šutljivice, ti si najglasnija tišina.

Od svog srca da mi barem sjenu daš,

da te slijedm barem ispod vjeđa.

15.08.2021. 12:19

Kraljičina Svetkovina

Svetkovanje počelo je čašću,

pripremama vjerna puka

što je oduvijek u molitvenu spoju

za tu zemlju, svu u hrašću,

sasvim okrunjenu kao trnovita muka,

okupanu uvijek u slavuja poju.

Moja zemlja, moja mnogolika nacija

ne znači mi kao ruke Gospođe u snu

iz kojih svu krunicu mi pruža

kao dobar znak da njena je Croatia

na tom okljaštrenom dragom tlu

na kojem propupa svaka ruža.

Ne, ne znači mi zemlja, sva tolika,

već ja ljubim svaku dušu smjernu

što u njojzi vječan kam zalijeva;

mene se ne tiče kakva je, kolika

ako nađem njenu dušu, vjernu

Bogu kojem svakodnevno pjeva.

Samo to ja pitam i pomno je pratim

da bih spoznala joj bubrege i kosti

koje Bog će, Isus, svečano nagraditi.

Jednog dana, kad i njoj se vratim,

pitat ću je za taj polog nevinosti

pa ću ju ljubavlju je pomoći izgraditi.

Odgovorit će mi ona hitro

kao onih dana njene rane mladosti

kad je začeta u ponosu i slavi,

u poštenju koje bilo joj je jako bitno

i u svetoj, Bogu vjernoj, i budućoj radosti,

u tom času kada uskrsnuće je preplavi.

13.08.2021. 21:12

Punina noći

 

Polažem pravo na noćne sate,

tako je tiho, mirno, ne bliješte

ti dani od sunca i vrućine.

Nema buke, tramvaj na rate,

a ruke su i u toj tami vješte.

I još nosim taj dojam punine,

bliskosti savršene i jasne.

Ne pitam ništa posebno,

ali su velik mir te noći.

I riječi su tako glasne,

i Ti me prihvaćaš osobno,

i možeš mi, možeš pomoći.

Tama, samoća, mir i tišina

lijek su za stare stihove mračne;

i vrijeme se obilno daje.

I meni si, Kriste, moja Milina,

Ti si mi Svjetlo za noći oblačne;

i samo želim da to potraje.

Nisam prva od noćnih tražitelja,

od nemirna daha u duhovnoj snazi,

od prekrasnih prizora jave.

Mnogi ne spava od svih žitelja,

a rijedak je taj što Te nalazi

jer ne bdije samo u mislima strave.

Često prebrojavam sve te strofe,

izbjegavam zanose neprivlačne,

prejake, preduge i puno priče.

Jer moglo bi doći do katastrofe,

mogle bi postati previše mlačne;

i pjesma ova već previše viče.

Nema veze, noć je sve dulja,

vremena ima kao na pretek;

i ova terapija djeluje snažno.

Mir se u tami lagano ljulja

kao na zaslonu stihopletek

i spavati noću jako je važno.

Bože moj, odričem se svega,

pjevati hoću do iscrpljenja

jer to je događaj između nas.

Ti znaš kakva mi potrebna njega

i daješ mi svoju snagu strpljenja;

kao i uvijek, Ti donosiš spas.

13.08.2021. 04:12

Utjeha Mudrosti

 

Dobih život svoj bez truda

i bez molbe, i bez želje.

Dobih sebe, svoje „ja”.

Mnogi rekoše mi „luda

koju ovaj život melje,

uzalud joj i terapija”.

Mnoge su mi boli krenule

dosta rano, lakim zamasima

kad mi ništa nije bilo jasno.

Mnoge godine su mi uvenule,

ispunjene tihim uzdasima

sve dok nije bilo kasno.

Bože moj, blagi Bože moj,

jedno samo trpjeti ne mogu,

a da ne pomislim tko me šiša;

gejeva i sličnih veliki je broj

i ne klanjaju se Tebi, Bogu,

ne muči ih neka bijeda viša.

Rekoše mi da sva javnost

nije dosta senzibilizirana

za nas, bolesnike, psihopate.

Preostaje mi mučna tajnost,

bijeda iskristalizirana

zajedno sa svima koji tiho pate.

Smiluj nam se, draga Dušo moja,

neka dar života vječna ostane u nama

kao što procvatu jednom ruže

pa ih trnje štiti u tisuću boja.

Živjeti ja volim, nikad nisam sama,

za Tvoje se čvrsto držim uže. 

13.08.2021. 00:17

„Svjetska i kršćanska mudrost ( 1 Kor 1,17-30)

Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
18 Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19 Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. 20 Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21 Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22 Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23 a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24 pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25 Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. 26 Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 27 Nego lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28 i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29 da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30 Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, 31 da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali."

Dovratnik srca

 

Slatkih riječi nikad nemam dosta,

al' si Čovječji Ti Sine uvijek tu,

a i Djeva što Ti Majkom posta

dobro čuje tu našu melodiju.

Sad pomaži, Dušo bajna,

Ti si Ljubav, slađa i od meda,

samotoka meda sjajna

što iskušati se nikad ne da.

Opio si tijelo moje, moje nerve,

uzeo mi dušu na dugačak rok;

Tebi predala sam tinj i žerve

kao da sam sabljom ispunila tok.

Danonoćno častiti Te hoću kao svoga,

samo za me teče sva Tvoja milina;

moja bit i sva budućnost nema toga

što bi za me bilo sva Tvoja širina.

Bože moj, nitko Te ne sluša,

imaš sobom prijatelja malo,

a s njima je moja duša

što joj do Tebe je jako stalo.

Nisam dostojna Te, nemam stiha,

Ti, Ljepoto sva za oko i za sluh;

prepuna je Ti dobrote moja psiha,

Tobom ispunjen mi siromašan duh.

Spoznao si što je bila moja bijeda

koja gušila me poput tanka lanca

kao neka nepomična slika blijeda

što u Tebi vidjela je brižna stranca.

Isuse moj slatki, Spasitelju mili,

Ti mi dade to sveto općinstvo

da me s anđelima svu zakrili

i sad gorim jer si dao mi posinstvo,

mnoge duše, sve ih puno volim.

Ah, da mi je znati zdravlja,

da l' Te pratim, da li sveto molim.

O, kada bit ću dostojna ta slavlja?

Jedini moj Učitelju, Svećeniče,

Majku Tvoju častim, al' Te ljubim više;

svake noći, jutra moja duša kliče

onaj blagoslov što na dovratniku piše,

i na mojim zapešćima, i na čelu.

Možda je pretanka moja snaga,

ali ponavljam zauvijek riječ Ti cijelu:

ta je Zapovijed Ti tako blaga.

Neka pukne ludi svijet svim tijekom,

neka odnese Te tko Te žudi;

samo Ti me, Kriste, ljubi vijekom,

samo Ti mi Ljubav moja budi.

12.08.2021. 21:42

Ulazak u Nebo

„ Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla
blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On (Isus) im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«  Lk 4,18-21”

Čovjek je čovjek po onome po čemu je drugačiji od životinja, biljaka, vremenskih prilika, prirodnih pojava, raznih stvari i predmeta, onih koji postoje na zemlji i onih koje izrađuju ljudi za svoju upotrebu.

Čovjek se po mnogo čemu razlikuje od brda i dolina, od oblaka, kiša i snjegova, od mora i morskih bića, od sunca i mjeseca.

Razlikuje se od biljaka koje uvijek imaju korijenje što ih veže za neko mjesto, razlikuje se od životinja koje žive po svojim životinjskim nagonima. Biljke se daju ubrati i uzgajati od čovjeka, životinje se daju pripitomiti – od čovjeka.

Čovjek je gospodar i upravitelj na svijetu i u svijetu.

Jer dobio je takvo ovlaštenje odozgo, iz velikih visina postojanja, od samoga Bitka svega.

Čovjek može primijetiti da ima razum i govori razumno iako se može glasati kao mnoge životinje.

Čovjek vidi i sam da životinje, biljke i planine ne mogu tako stvarati kako stvara čovjek, ne mogu istraživati sve tajne koje se pojavljuju na svijetu, u svemiru.

No, čovjek ne zna uvijek da je različit od svega drugoga po svome povjerenju koje ima prema sebi, nekim drugim ljudima, čak i prema životinjama za koje vjeruje da imaju povjerenja u čovjeka.

Ne, životinja nema povjerenja, životinja ima druge razloge zašto je poslušna gospodaru, ona se ponaša prema tjelesnim iskustvima.

Povjerenje čovjeka postoji jedinstveno i različito od svega drugoga, postoji kao naklonost i ljubav koje mogu biti veoma dobro usmjerene, ali također mogu biti loše kao što je povjerenje prema onome koji povjerenje ne zaslužuje, naklonost prema životinjama koje često iznenade čovjeka svojom agresivnošću prema gospodaru; ljubav može biti ljubav za dobro, ali i ljubav prema pogrešnim stvarima, prema zlim činima, prema neurednom životu.

Planine ili pustinje, koje ljudi istražuju, izgledaju kao da su ponekad jako prijateljski naklonjene ljudima, ali su također i strašni neprijatelji čovjeka kada čovjek učini nešto što nije dobro za prirodu.

O tome zapravo odlučuje ona Egzistencija koja je iznad svega.

To nisu vanzemaljci iz svemira.

To je Bog, Stvoritelj svega, čak i kad bi bilo vanzemaljaca, Božji bi bili, od Boga stvoreni jer Bog je Vrhovno Biće koje vlada svime što postoji i što ljudi vide, ali često i ne vide.

Ljudi ne vide uvijek da su svi ljudi religiozni.

Mnogi kažu da je religioznost slabost ljudska.

To je zato što je čovjekova ljubav i naklonost često usmjerena na zlo, umjesto da slavi svoga Boga koji ga je stvorio i daje mu vječni i dobar život.

Sve ono što Bog učini čovjeku koji Ga ljubi, izgleda mnogim ljudima nemoguće i nevjerojatno. To nije zato što su mnogi ljudi nereligiozni nego zato što im je religioznost na niskom stupnju, vapi za pogrešnim stvarima, ljubi zlo.

Kada ljudska religioznost ne zna ljubiti Boga, sve što je Dobro, ta religioznost postaje praznovjerje i krivovjerje.

Može se ispravno vjerovati i biti pravilno religiozan.

Može se također još bolje vjerovati, još točnije, još pravilnije, jasnije, čvršće jer nagrada slijedi svakome tko „pogodi” kako i što je dobro vjerovati, a što nije.

Nagrada ogromna slijedi svakome tko povjeruje svome Stvoritelju sve i slijedi Njegovu Objavu ljudima, Njegovu riječ i pravila. Nagrada su ono što svi drugi ljudi nazivaju čudima ili lažima, ili umišljenim događajima, ili jednostavno nemogućim i nevjerojatnim stvarima jer ljudima koji ne slijede Stvoritelja, Bog ne može dati razum i razboritost, otvoreno srce, svoga vlastitoga Duha i duhovnost u kojoj čovjek otkriva puno lakše i brže sve tajne postojanja.

Praznovjernom čovjeku je sve moguće što god takav čovjek zamisli ili umisli.

No čovjek koji ljubi svoga Stvoritelja jako dobro zna kako on sam nije upravitelj mogućega i nemogućega već o tome odlučuje Gospodin Bog koji čini ono što je čovjeku nemoguće ako čovjek ne živi u prisnom zajedništvu sa svojim Bogom.

Bog nije čovjeku dao religioznost i povjerenje, vjeru i ljubav zato da bi ljudi bili robovi.

Ljudi robuju svojim kućnim ljubimcima, robuju svojim upraviteljima, robuju medijima, robuju bankama, robuju svojim predrasudama, robuju kad ljube zlo, robuju tom zlu, robuju svojim grijesima.

Bog je Istina i dao je vjeru i ljubav ljudima koji Ga slijede da bi svi oni prestali biti robovi, robovi grijeha, robovi svega i svačega, robovi laži i zavaravanja. Bog je dao vjeru ljudima da ih oslobodi svakoga ropstva, jednom riječju ropstva grijeha ljudskih, udaljavanja od prave vjere u pravoga Boga.

Da bi čovjek „pogodio” u pravu ljubav, pravu vjeru i pravoga Boga koji je jedini Dobro, jedini je Pravi Bog, mora znati iskreno zamoliti vjeru od Boga, slijediti Bogočovjeka Isusa i Njegovu Majku Mariju, krstiti se u Kristovoj univerzalnoj i jedinstvenoj, apostolskoj i evanđeoskoj Katoličkoj Crkvi gdje će promatrati život i djelo, smrt i uskrsnuće Boga i Čovjeka Isusa Krista, Boga koji sam sebe zove Sinom Čovječjim. On je jedini Put do Obećane zemlje, kraljevstva nebeskoga u kojemu se vjernik oslobađa svakoga ropstva. 12.08.2021. 10:10

Za svoga vjernika Bog će otvoriti vrata neba gdje prebiva Bog sa svojim anđelima i sa svojim svetima, ljudima koji su već povjerovali prije, a nisu umrli nego žive.

Za svoga vjernika Bog je pripremio nevjerojatna uslišanja svih molbi.

Svome vjerniku Bog zdušno pomaže u pravilnoj vjeri.

Svome vjerniku Bog daje sebe samoga u otajstvu Euharistije, a On sam je čisto milosrđe.

Svoga vjernika Bog će obilno okupati u Milosti svojoj.

Bog će svome vjerniku dati kušnje kako bi ljubav između Boga i vjernika bila čvrsta i prokušana, a tada će Bog uskrisiti vjernika od smrti na vječni život i vjernik Božji više nikada neće moći biti rob, čak niti rob smrti jer više nikada neće moći umrijeti nego će živjeti kao pravednik. No, bit će potpuno drugačiji od onoga dana kada je tek povjerovao prvi put u svoga Stvoritelja, u svoga Spasitelja Isusa Krista.

„8 Savršen je zakon Gospodnji – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;
9 prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;
10 neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni,
11 dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.

15 Moje ti riječi omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine Bože, hridi moja, otkupitelju moj! Psalam 19, 8-11.15”

 

Nebeski okusi Svetinje

 

Zdravo, Tijelo Kralja, moje biće,

Krvi s vodom zajednička stava

kojim dobivamo sveto pokriće

svi što obuzme nas vjera prava,

vjera iznad svake vjerljivosti.

Ti mi snažiš srce, moju stazu

što je veličine nemjerljivosti,

da u pustoši naleti na oazu

božanskih divota i poklonstava.

Zdravo, Tijelo Kralja, slova blaga,

Marijin Ti Plode, Ti si milosrđa slava,

blagujem Te kao Kruha draga.

Beskvasno je najfinija hrana

jer je Ljubavlju uzraslo

poput prijateljstva prokušana

što u dušu je uraslo.

Dok Te primam u se i na usne,

dok Te ljubim jer si Svetinja,

kao da me oblak vječni ćušne:

Ti si Ljubav što u meni tinja.

Da mi Te je blagovati stalno,

Gozbi onoj biti neki mali gost,

od prašine biti zrno kristalno,

mala rijeka koja drži neki most

da Te uvijek imam, ta bogatstva

okusa i nebeskih maštanja,

sred ta sestrinstva i bratstva

gdje se izobilno daje praštanja!

11.08.2021. 22:01