Povratak Ljubavi

Ponekad znam

prigušiti malo

ljubavi plam

jer mi je stalo

do Svetinja.

Ne patim ja,

to Nebo tinja

od silnih uvreda.

Zemaljsko tlo,

zemaljski puk,

Isus je to

i Njegov luk,

Krista svod

na kojemu pati

za svoj rod

i da se vrati

suditi nama

po svojoj pravici;

nekome tama,

nekome krici

i lažne suze

postaju slane.

Jednome uze,

a drugome svane.

I mir se vraća

na usne moje,

nebeska plaća

koju ne broje.

I prašina ostaje

u onome gradu,

a stopa mi nestaje

u duboku hladu

velika Hrasta

gdje dolazi Bog

da mi oprašta

jer nije strog

pa ljubav procvate

kao iz pepela

jer duše ne pate

od previše šekela

vina i ulja,

vode i kruha,

a ljubav kulja

od Svetoga Duha.

I nagrada stiže,

ispred je Krista

i srce se diže

do Neba čista.

08.12.2020. 22:22

 

Pustite dječicu k Istini

Djeca su veliki ljudi, najveći.

Bog nam ih posuđuje na vrlo kratak rok.

Čak i tada kad su još pokraj nas, odraslih, kad su za naše pojmove još uvijek mala i premlada, djeca su najčešće već podnijela svu težinu naših – grijeha. Jer mi jedno govorimo i naređujemo, a drugo činimo. Tako mlade duše od početka žive zbunjene, u čestim zavaravanjima odraslih, to jest u lažima.

Djeca su istinita i za njih su laži prvo teško opterećenje jer su još preslaba da bi se nosila s tim i da bi tražila od čitavoga svijeta zadovoljštinu za te terete koje nose.

Za razliku od odraslih, djeca od laži ne mogu pobjeći, ona su zarobljena i napola ugušena.

Da, djeca se služe lažima jer nikakav drugi govor ne znaju, jer drugačije nisu naučila.

Nisu im jasne bezbrojne predrasude, ali ih božanska ljubav, koja ih još uvijek jako grije, omogućava da duboko u sebi nalaze bezbroj isprika za indolentnost svojih roditelja.

Ako vaše dijete nije takvo, sigurno ga ismijavaju i ogovaraju.

Ako je vaše dijete suho zlato, sigurno će se rastaliti prvom prilikom kada ga netko prevari.

Nije teško imati djecu. Puno je teže biti rob kućnih ljubimaca.

Djecu ipak možeš ostaviti u njihovoj sobi da pokušaju nešto naučiti za školu, a kućnog ljubimca moraš izvesti u šetnju i kada ti se ne ide van, i kada imaš goste, i kada imaš pune ruke posla; kućni ljubimac je car obitelji.

Ljudi žele djecu iz sebičnih pobuda, rijetko im padne na pamet da njihova djeca nikada nisu ni bila njihova. Dijete nije luda koja bunca, dijete vidi, zna i osjeća sebičnost roditelja, uredno zapakiranu u moralna pravila koja sami ne razumiju pa ih niti ne slijede.

Osim toga, djeca ne slušaju tako dobro roditelje koliko ih savršeno oponašaju.

Ipak, lijepo se je nadati, lijepo je imati puno djece.

I mi bijasmo djeca. I sve smo morali slušati, nismo bili tako slobodni kao ova današnja djeca.

No, svijet ide svojom velikom brzinom u opasne zavoje i sve se više i jače vrti oko svoje osi.

Sreća je za mnogu djecu što idu u crkve na vjeronauk.

To je za njih sreća u nesreći jer imaju na raspolaganju svećenike.

Svećenici su im braća i sestre, očevi i majke, djedovi i bake pa za tu djecu nije bitno što svijet propada jer za tu djecu Isus dolazi na zemlju da ih pouči, da ih utješi, da ih zavoli i ljubi i da im pokaže elemente od kojih se ljudi i svijet sastoje kako bi djeca vidjela čega sve ima na tom svijetu pa bi lakše razabrala kojim putem žele ići, imala bi slobodu izbora iz čitave lepeze stazica i puteva koji su svi pravi i istiniti.

Svećenici su sreća u nesreći za mnogu djecu jer jedino oni nisu od ovoga svijeta, jedino oni djeci ne lažu i nemaju dvostruka mjerila. 08.12.2020. 13:38

Isus i djeca

(Mt 19, 13–15; Lk 18, 15–17)

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. 14Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« 16Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. Mk 10,13-16 

Moja tajna

 

Sjedim Ti do nogu, slušam Te, upijam

ono sve što moje riječi ne dokučuju.

Milošću se Tvojom, Isuse, opijam

dok mi moji prošli dani iznutra poručuju

da je stigla nova era za taj život suh

što je kunjao u meni vjekovima

poput zemlje ispod leda koja čuva duh,

koja tiho trpi, koja sve u sebe prima,

ali nikome ne kazuje, nit' argumentira

razloge tišine, mučanja i otvorena sluha.

Sve to Milost mi je darovala radi mira

što ga sada gajim ispred Sveta Duha.

Poput stare, divlje smokve bijah slijepa,

bijah posuda za žito i za mrtve, prazna vreća,

a Ti posla svoju riječ, sijača vrla krijepa

da po tome ledu sije, da mi sluh uveća;

da to drvo njeguje i ljubavlju odgaja

iz kojega niknuše mi mnogi novi izdanci,

da mi korov od mene udalji i odvaja

što su nosili ga najamnici, stranci.

Blagoslovi, Bože, sve moje pastire,

Kraljicu im neba, Majku što ih gura

protiv svake nade da me sa Tobom izmire,

da me plodnu nađe moja smrtna ura.

I podari ovoj suhoj zemlji njene tajne

kako uspjela bi preda Te izaći

svim bogatstvom svoje riječi sjajne

da bi mogao ju svaki poganin pronaći.

08.12.2020. 09:33

Ne zaboravi Mariju

 

Izgubila sam staru sliku vremena i svijeta poput svih drugih ljudi oko mene koji misle samo o koroni. Izgubila sam zajedništvo s ljudima u Tebi, Kriste.

Pitam se kakvo je to zajedništvo bilo.

Radost jer dolaze blagdani koji će nam uljepšati taj dugi jesenski i zimski period pa da lakše dočekamo proljeće i ljeto.

Radost darivanja.

Radost kupovanja.

Profana zadovoljstva.

Poganske svečanosti.

Neophodna stanja za pripravu duša na nešto sasvim drugačije.

Neophodni dojmovi i životna iskustva slobode koja ti otima smisao svega toga.

Tepanje i napipavanje, posrtanje i sudaranje, omamljivanje, bijeg i zavaravanje do određene mjere. Jer već sutra sve će biti sivo, staro, pokvareno, neispravno, prepuno nereda, prisilne tolerancije, nervoznih ispada, dosadnih stvari, dosadnih trenutaka, dosadnih rasprava, prepričavanja u nedogled. Dvostruka mjerila, malo ljubomore, malo zavisti, malo kreativnog rada kojega nitko ne cijeni, stvaralaštva koje nitko ne razumije i puno parola, barjaktarenja u ime ovoga i onoga, za spas ove ili one stvari, ideje. Nasilna rješenja. Opetovani problemi. Kaljuža.

Biti poganin u srcu, biti svjetovan mora se biti da bi se vidjelo i čulo da nema ništa trajno, da nema ništa nepromjenjivo. Biti tjeskoban i zabrinut, biti sjetan i sumoran mora se biti da bi se duše pogubile u besmislu s nadom u reinkarnaciju, s vjerom u toteme, s dualističkim pogledima na svijet, crni i bijeli, na ljude dobre i loše, bez moći da se duša opredijeli za crno ili loše, za dobro ili bijelo jer ne postoji jedinstvena mjera za sve. Za sve i svakoga. Jezična prostitucija. Srce se iznajmljuje, duša se seli, život je kratak, duhovnost je puhanje i udisanje ustajalog zraka u nekoj vježbaonici, neprikladno odijevanje, nepristojan govor, dugi jezici koji mlate li ga, mlate. Koliko se isprsila neka ljepotica i koliko je puta pao borac u ringu. I, na koncu, ta korona nam je ukrala Božić ili izbori su nam ukrali Božić, ili magla nam je pokvarila festival svjetla.

Istina, svi smo grešnici.

Samo jedna ljudska duša bila je odmah pripravna za Boga, od najmlađe dobi, od prvih koraka, od prvih molitvenih zaziva, od prvih riječi i djela koje su sve slavile Gospodina. Hodala je uspravno i ravno, nije tapkala u mraku. Bila je ponizna i skromna, nije morala napipavati svijet i tražiti nešto drugo, nekoga drugoga, činiti nešto za svoju sreću. Ne bijaše tjeskobna, niti povrijeđena, život joj bio prepun najljepših boja, oduvijek i zauvijek bijaše u Bogu, imala je Boga.

Nije morala proći sve ono što nije Bog i Gospodin da bi Ga poslije lakše uočila, prepoznala, pronašla i dočekala. Nije morala biti svjetovna da bi bila najmudrija osoba na svijetu. Nije se nikada morala opijati grijesima i slabostima da bi poslije spoznala da oni donose samo tugu, glavobolju i mamurluk. Nije joj bio potreban dug životni period spoznavanja i sazrijevanja da bi shvatila vrijednost malih stvari i da bi postepeno spoznavala da je ljubav prema svim ljudima besplatna. Dijeljenjem je umnožavala, davanjem je zbrajala.

Narod joj je vjerovao, mnogi su u nju imali bezgranično povjerenje.

Ali ovome je svijetu bilo potrebno dugo, dugo vrijeme da je vidi, da je čuje i da je prepozna kada su je naučitelji Crkve kršćanske predstavili svima kao Bezgrešnu Djevicu Mariju. Ona sama je to odmah potvrdila jednoj siromašnoj i neukoj, skromnoj i neobrazovanoj djevojčici, svetoj Bernardici iz Lourdesa: Marija je došla pred nju, s krunicom u ruci, s blaženim osmijehom na licu i rekla joj „Ja sam Bezgrešno Začeće”.

Ne razumije svijet, ne još.

Ona je poznavala Boga, bila je pripravna za Njega, ona je imala Boga, ona Ga je rodila. Da bi to bilo u ovom i ovakvom svijetu ostvarivo, Bog je učini odmah svojom i samo svojom, opere je od ljage Istočnoga grijeha, od profanosti i poganstva, uredi je i najavi joj utjelovljenje Emanuela, da Ga prigrli, da Ga odgaja jer je jedini Sin Božji, Gospodin Isus, Spasitelj ljudi od svih onih jada, jedini Smisao, Život, Početak i Svršetak.

Samo Ga je Marija dočekala i primila, i doživjela na božanski način. Naravno da je, ljubeći svu djecu Božju, dobro znala grijehe, mane i slabosti ljudi. No, za svakoga ima toliko ljubavi da ona jedina može potaknuti svjetovna srca na obraćenje, na obrezanje, na povratak Bogu ili, bolje rečeno, na put kojim će sve ljude dovesti svome Sinu.

Vidjeti nešto tako sveto kao što je Bezgrešno Začeće nije uopće problematično i teško, Marija je ljudsko biće, a ljudskom biću svaki čovjek može sve reći. A ona može svakoga uputiti dalje na put prema Bogočovjeku koji je jedini Posrednik između zemlje i neba.

Kao što su Adam i Eva neposluhom Bogu izgubili smisao života, tako je Marija, Majka svih živih, svojom poslušnošću do krajnosti postala djeliteljica onih mrvica riječi koje Isus baca po putu da bi Ga ljudi slijedili.

Eva je pala u grijeh, a Marija, Bezgrešno Začeće, uznesena je na nebesa; Eva bijaše majka svih ljudi dok Marija postaje Majkom svih živih, svih svetih i grešnih ljudi.

I Adam pade u grijeh, praotac svih ljudi jer ime „Adam” znači „čovjek”. Adamovo sjeme Istočnoga, prvoga grijeha, upisano je u sve ljude i svima je potrebno obraćenje.

Istoga roda je i Bezgrešno Začeće. Ali Bog Otac predodredi Mariju za svoju, opere je od svakoga zla, čak toliko da zli Lažac i Otac laži podivlja kada vidi kršćane koji vole Mariju ili kada kršćani mole Gospinu krunicu. Učini je zaručnicom Duha Svetoga i u Duhu Boga živoga ona zače i rodi Sina, i rodi nam Put u nebesa, u Smisao života. Rodi nam Istinitoga u istini, rodi za nas vječan i blažen život.

Marija priprema ljude za Božić.

No, toliko je skromna i ponizna, mada čini velika djela, da ju slavljenici svijeta ne primjećuju. Ona je ta koju moraš pratiti i častiti ako želiš pronaći Njezinoga Sina, ako Ga poželiš slijediti sve do križa Njegovoga.

Marija je ta koja će te dočekati i na Kalvariji, i kada Isus uzađe k Ocu i kada dođu sivi dani, dani besmisla. Ona će s Duhom Svetim umjesto tebe moliti jer tako čine majke, a ako bi koja majka to i zaboravila, Marija te neće zaboraviti nikada. Ona je Majka svih živih i dovest će te k Smislu, Sinu svome koji jest Život, koji se rodio zato da uništi grijeh i smrt, koji te traži da bi ti dao život u izobilju. 07.12.2020. 21:54

Biserni sjaj

 

Često slušala sam sanjalačke priče,

kraljevići i princeze, svijetla perspektiva,

zavaravanje i velika sljepoća.

Još i danas na te sanje moja duša viče

jer te zablude su poput lanca koji me okiva

i u dušu moju navire slaboća.

Oduvijek je bilo da sam poželjela reći

da u život ide se po vertikali,

nekad u vis, a nekada dolje.

I da se od posljedica ne može pobjeći

koje vide se već tada kad je čovjek mali

i kad ima preširoko vidno polje.

Uvijek voljela sam poslušati ljude, starce,

one koji u samoći, napušteni, Boga mole

jer su otišle im bliske duše, mnogo njih.

Kad bih čula mudrost, doživljavala sam hladne žmarce

kao da se nalazim na sudovima što me bole,

kao da sam nevrijedna i najgora od svih.

Jer je bilo tako jednostavno, jasno

da si, Bože, ovdje samo jedan tren

i da nitko ne može zaustaviti vrijeme.

Željela sam doći k Tebi časno,

puno prije nego što će promaknuti plijen.

Željela sam zemlji ostaviti Tvoje sjeme.

06.12.2020. 22:05

Nebeski poziv

 

Životnosti, dolaziš mi kao more,

kao silna huka, izobilje valova

od ljubavi Ti silne i predanja.

Kad Te vidim izdaleka, moje stope gore

jer je Tvoja želja drugačijega kova,

jer je Tvoja volja razlog blaženoga stanja.

Nježnosti božanska, Ti si pijesku vidljiv trag,

kao kamen tanki na toj slanoj površini,

kao školjka usred bezbrojnih kristala.

Za Te, Kriste, nema niti jedan prag,

Ti si poput pjene na tom žalu i na dini,

Ti zanosiš moju lađu što bi ovdje stala.

Kao vjetar kad zasvira slatka Tvoja je svježina,

neodgodiv poziv kojim nebo zemlju traži;

obraze mi blažiš dodirima mirisna ozona.

Kao breme lako, kao neznatna težina,

Tvoj mi poziv, Tvoj mi šapat moje grudi snaži

da Ti odgovorim poput najglasnija zvona.

06.12.2020. 07:51

Vječno žiće

Kažu da se zaboravlja sve,

da se gubi sjećanje i uspomena,

da se ljudi ne prepoznaju.

Nisam sasvim sigurna u riječi te,

od budućnosti mi sjeda mrena

jer se činjenice tako slabo spoznaju.

I ne pitam ništa jer to nije tako važno

kao što je mudro biti duša slaba,

vjerna Tebi kada jednom Te pronađe.

Tvoje bilo u mom srcu lupa snažno

koje nije neka napuštena graba,

Tvoje srce luka mi je za sve moje lađe.

Ako ima potrebe i želje da se sjeća,

tada sve ću znati, skinut će se svaka mrena

jer Ti meni, Kriste, govoriš sve tajne.

Sve što traži ovaj susret ili sreća,

to je znanje srca bilo kojeg trena,

to je smisao života i istine bajne.

Istina je vječna i uvijek se pamti,

a sva negativa u zaborav tone.

Ne može se znati ono čega nema.

Kad se sjetim Tebe, i moj život plamti,

moja duša pjeva, moje tijelo klone,

tada spoznam žiće koje mi se sprema.

05.12.2020. 04:44