Ljubav neviđena

Gubim svoju snagu,

zavjet mi je loš

i nervi bez veze.

Uspomenu dragu,

lijepu poput meda koš,

nosim podno breze

gdje mi suza krene.

I još mnogo toga,

znam u srcu svome,

ovdje drži mene

u milosti Boga

na vidiku tome.

Nikada se nije znalo

da sam pjev od ptica

urezala u svoj stan

kad je drvo palo,

a sada mi nevjerica

obuzima sladak san.

Sada ne mogu bez njih

sastaviti svoje slike,

svoje note jasne

što su pratnja dana svih;

i taj čar poetike,

duševne i strasne.

Terapija srca moga

ako nađem izraz,

to je poziv nebesnika

jer bez uma umornoga

naiđem na izlaz;

utjeha za ostarjela pjesnika.

Ovaj stil je za te noći

kad je duša ispunjena

snovima i javom;

na počinak poći,

tako slaba i zbunjena,

teško s punom glavom.

Toliko značajnih riječi;

niti jedna da je ona

kojom ljudsko srce nađe

izraz koji liječi;

poput premalena zvona

vrlo tanke građe.

Zadovoljstvo neizmjerno

za knjiškoga moljca

što se spasi svoje kobi

kao biće tako vjerno,

poput duše dragovoljca,

da i kosti si orobi.

To je poziv, zvanje,

rijedak izraz prilježnosti

životne nutrine

koja nema znanje

nego otvara se nježnosti

božanske dubine.

04.12.2020. 00:14

Vrata srca

 

Zovem iz dubine srca svoga

glasom šutljivosti u tišini

samo da bih dala odgovor.

Osluškivanje je jezik Boga

i zaglušna buka u visini

gdje se čuje samo dogovor,

gdje se samo spojevi pronađu,

gdje i cvijeće samo raste, cvate,

gdje se ljubi čovjeka i ženu,

gdje izgubljeni mladunci zađu,

gdje se stope same vrate,

gdje i more spušta svoju pjenu.

Zgrčeno je ovo tvrdo srce bilo,

ali u tom grču čekao je sutra

Bog moj od kojega srce moje pade.

Čekao je da prohodam čilo,

čekao je, sakriven unutra

sve dok duša pred Njega ne stade.

Bog je Ljubav koja dolazi iz srži;

srce svakoj duši dolazi od Boga

kada odluka se kobna stvori.

I kada se duša nad grijesima prži,

srce može naći vrata Doma svoga

gdje mu Bog o ljubavi govori.

Tamo odlazim ja ove noći

kao što je duša navikla na mir,

kao što i žena krene prema zdencu.

Gospodin će u mome srcu poći

da otvori mojoj duši sakriveni vir

kao što se Sinu otvara, Prvencu,

da prihvati moje tijelo i zavlada

smrću i životom, ljubavlju i redom.

Tamo pjevat će mi ta tišina,

a ja u njoj primila bih lentu Grada

kada ne bi ljubilo se Božjim slijedom.

Osluškivala bih pjevanje visina.

02.12.2020. 23:00

Sveta prava siromaha

 

Siromasi zauzimaju u Bibliji vidno mjesto.

Oni su ubogi, potrebni, mršavi, kržljavi, izgladnjeli, prosjaci, poniženi i jadima pohođeni.

Daleko od toga da bi se siromaštvo smatralo nekim duhovnim idealom; u tome se vidi zao udes koji je potrebno podnijeti i stanje vrijedno prezira jer materijalna su se bogatstva smatrala Božjom nagradom, plaćom za vjernost Bogu.

Znalo se, mudraci to znaju uvijek, da ima časnih siromaha, ali i da je siromaštvo posljedica nemara i nereda pa može postati grešnom prigodom te se čini da je ideal u nekoj zlatnoj sredini.

Mnogi siromasi žrtve su ljudske pohlepe, na primjer onaj seoski proletarijat čiju strahovitu bijedu opisuje Job 24,2-12:

„Bezbožnici pomiču granice,

otimaju stado i pasu ga.

Sirotama odvode magarca,

udovici u zalog vola dižu.

Otkidaju od sise sirotu,

ubogom u zalog dijete grabe.

Siromahe tjeraju sa puta;

skrivaju se ubogari zemlje.

Ko magarci divlji u pustinji

zarana idu da plijen ugrabe:

pustinja im hrani mališane.

Po tuđem polju oni pabirče,

paljetkuju vinograd opakog.

Goli noće, nemaju haljine,

ni pokrivača protiv studeni.

Oni kisnu na planinskom pljusku;

bez skloništa uz hrid se zbijaju.

Goli hode, nemaju haljina;

izgladnjeli, tuđe snoplje nose.

Oni mlina za ulje nemaju;

ožednjeli, gaze u kacama.

Samrtnici hropću iz gradova,

ranjenici u pomoć zazivaju.”

Ti razbaštinjenici dobili su u prorocima svoje stalne branitelje. Za Amosom, koji „riče” protiv Izraelovih zločina, svi drugi nosioci riječi Gospodnje bez predaha žigošu „nasilja i otimačine” što kaljaju zemlju: bestidne prijevare u trgovini, zelenaško kupovanje zemlje, tlačenje malenih, zloporabu vlasti i izopačenost same pravde. Jedna će od Mesijinih zadaća biti upravo obrana prava jadnika i siromaha (Dufour, str. 1167).

Ni mudraci, kao ni proroci, neće propustiti podsjetiti na sveta prava siromaha komu je Gospodin moćni Branitelj. I zna se da je milostinja bitan sastavni dio istinske biblijske bogoljubnosti.

Vapaj ubogih koji dopire do Boga često odjekuje u psalmima u kojima čujemo žalbe ubogih, molitvu progonjenih, nesretnih, ucviljenih. Svi su oni pripadnici obitelji siromašnih i psalmi nam otkrivaju da su oni jedna duša. Oni svoj spas očekuju od Boga, svjesni da su s Njime solidarni, poput „siromašnog” Jeremije koji svoju stvar stavlja u ruke Božje.

Neprijatelji siromaha su i neprijatelji Božji: oholice i bezbožnici.

Bijeda siromaha razlog je za Božju ljubav.

„O, zašto iziđoh iz majčina krila?

Da vidim jad i nevolju,

i u sramoti da dokončam dane!” Jr 20,18

Siromah iz psalama prijatelj je i sluga Gospodnji, on se zaklanja za Gospodina koga se boji. Siromah je blag i smiren u kušnji, uglavnom ponizan i pravedan, sa strahom Gospodnjim i s vjerom i vjernošću.

Oni koji pate i mole s takvim osjećanjima i te kako zaslužuju ime „siromaha Gospodnjeg”, oni su predmet Njegove blagonaklone ljubavi i prestavljaju prvine skromna i čedna naroda (Sef 3,12 sl.), „Crkve siromaha” što će je Mesija otkupiti.

Isus otvara svoj nastupni govor Blaženstvom siromašnih (Mt 5,3) i hoće da u siromasima prepoznamo povlaštene baštinike kraljevstva što ga On navješćuje.

Jakov, biskup jeruzalemski, piše poslanicu u kojoj napominje:

„Poslušajte, moja ljubljena braćo, zar nije Bog izabrao siromahe, prema shvaćanju svijeta, da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva, obećanog onima koji Ga ljube?” Jak 2,5

Tako je pjevala Djevica Marija, ponizna službenica Gospodnja:

„Iskaza snagu mišice svoje,

rasprši oholice umnišljene,

silne zbaci s prijestolja,

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima,

a bogate otpusti prazne.”

„Magnificat”, Lk 1,46-55

Sada dolazi čas kad se ostvaruju obećanja: siromasi će jesti i nasititi se, oni su uzvanici za stolom Božjim. Tako se Isus pokazuje kao Mesija siromaha koji je pomazanjem posvećen da donese Radosnu vijest poniznima koji prije svega prvi dolaze Isusu.

Isus je i sam siromah.

Betlehem, Nazaret, javni život – sve su to razni oblici siromaštva što ih je Isus redom iskusio i posvetio, sve do posvemašnje oskudice. On može pozvati sve one koji pate da dođu k Njemu jer je krotka i ponizna srca. Čak i u svom slavlju na Cvjetnicu ostaje poniznim Kraljem, a nadasve u svojoj Muci uzima na sebe patnju i molitvu svih siromaha Gospodnjih – Psalam 22, „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”.

Osim toga, siromasi svojim osjećajem oskudice i slabosti postaju bliski djeci te im, kao i djeci, pripada kraljevstvo Božje.

U duhovnom siromaštvu Isus traži one koji imaju dušu siromaha i odriču se vremenitih dobara da bi bili kadri željkovati i primiti istinska bogatstva.

Ne smije se zaboraviti religiozna vrijednost stvarnog siromaštva, ukoliko je ono znak odricanja. To je materijalno siromaštvo dobro kad je nadahnuto sinovskim pouzdanjem u Boga, željom slijediti Isusa, darežljivošću prema našoj braći. Siromaštvo stvarno može omogućiti da se slobodnije prihvati Božji dar, kao i potpunije služenje i posvećenje službi Božjega Kraljevstva: sve su to pobude što ih je među pismima Novoga zavjeta naročito Luka volio stavljati pred oči (npr. Lk 12,32sl):

„Gdje je vaše blago, tu će biti i vaše srce.” Lk 12,34

Stvarno siromaštvo ostaje glavni put do siromaštva u duhu.

Ali njegov početak i kraj jest zajedništvo u misteriju „milosrđa Gospodina našega Isusa Krista”: „Krist je od bogataša postao siromah da vi postanete bogataši Njegovim siromaštvom” - 2 Kor 8,9

02.12.2020. 16:44

Molitva zemaljskog praha

Duša, prljava od pepela i praha

moje zemlje neplodne i žedne,

zaprljana uniženjem ispred Trona,

hoće Tebe, Boga pustiti bez daha

k odajama srca svoga, samo Tebi vrijedna,

mada ljubav lako stigne i do Krona

u kom ljubavna procvatu susretanja.

Ali sada, sada u Tebi mi, Bože, čitav svijet,

a u meni njegova prljavština i nada

koje dolaze iz obraćeničkoga stanja

i baš tako srce želi krenuti na let

gdje ćeš uzeti mi život što propada

da od moga praha Ti načiniš novo

i stvorenje Tvoje opet sada da se rodi

poput kaktusova cvijeta, ali vjekovima.

Da Ti bude uvijek blisko srce ovo

zemaljskoga praha, da se, Kriste, u Tebi oplodi

tamo gdje je zaštićena zemlja snjegovima.

Primit ću Te u naručje grešne duše svoje,

jer ja ne znam nabrojiti zatvorene klijetke,

sigurno ću očuvati Tvoje nježne kosti;

pjevat ću Ti zahvalnice i sve čežnje svoje

da mi otreseš sa srca sve prašnjave retke.

Dođi, Isuse, do moje srži, dodirni me, Nevinosti.

01.12.2020. 23:47

Još malo statistike

 U prošlih šest mjeseci najviše pregleda imao je post:

"HVALOSPJEV LJUBAVI SVETOGA PAVLA", skromnih 105 pregleda.

Najjači mjesec je bio mjesec studeni, također u zadnje vrijeme.

Kroz čitavo razdoblje drastično se ističe mjesec siječanj, godine 2018.-te: to jest 40K pregleda.

Pjesma Ljubavi

 

Čovjek nosi oko sebe granicu

preko koje ne dopušta prijeći,

nedodirljivom je zove.

Ova lađa ima samo zvijezdu Danicu

o kojoj će bilo kome reći.

Često u nutrini srca brda smeća plove.

Kada prizna sve što ima Bogu,

duša sluša Njegov jasan glas,

tada i s krovova viče.

Često mogu sve što inače ne mogu

kao što je grožđu loza ili žitu klas.

Zato mora, zato može, zato kliče

zemlja oblacima, nebo moru;

zato Majka uvijek svoje Dijete traži,

zato narod za vođama hrli.

Zato večerima čekam zoru,

zato puk sam, Kriste, Tvoj najdraži,

zato Sin u Duhu svoga Oca grli.

30.11.2020. 17:43

Samo dobro, samo lijepo, samo istinito

Isuse, malo tko je bio pripravan za Tvoj dolazak na zemlju, na Tvoje skrovito rođenje.

Znalo se po svem svijetu, kao i danas, da ljudi ne mogu sami izgraditi mir u svijetu i pravednost života svih ljudi. Znalo se da ova zemlja treba Nebo, znalo se da ovaj svijet ne može izaći na kraj sa samim sobom. Mudri vladari također su znali da im je potrebna milost Božja, da im njihove vlastite snage nisu dovoljne za očuvanje carstava već da ovise o Božjoj providnosti, ali, također, oduvijek je bilo puno onih koji su se pouzdavali, kao i danas, samo u svoje vlastite sposobnosti.

Za Tvoj dolazak bila je pripravna Djevica Marija kao Tvoja jedinstvena Majka i Tvoj Preteča u Elizabetinoj utrobi, Ivan Krstitelj.

Elizabeta i Zaharija, Josip kao zaručnik Djevice Majke pa čak i mudraci poganskog svijeta bili su iznenađeni radosnom viješću o rođenju Spasitelja svijeta, ali su tu vijest brzo prihvatili.

A, kad si se rodio, i pastiri oko Betlehema su Te prihvatili kao milosni Dar, s puno prostodušne radosti, velike radosti.

Herod uopće nije shvatio da se događa nebesko rođenje na zemlji, toliko je bio materijalist i ograničen svojom sebičnošću. I načinio je veliku štetu da bi sebe zaštitio od Tebe, Isuse koji si ljubav sama.

Poslije toga bježao si u Egipat, vodio si Mariju i Josipa u intimu vašeg zajedničkog svetog obiteljskog života.

Kasnije će Ivan Krstitelj pripremiti Tvoj narod i sve ljude na Tvoj javni nastup, na Tvoje naviještanje spasa. I, od tada, pripremaju se svi ljudi za Tvoj dolazak, za dolazak spasiteljske milosti u srca ljudi, za prepoznavanje kraljevstva nebeskog na zemlji.

Tvoje spasenje svih ljudi od smrti bilo je za Tebe okrutno mučenje od strane čovječanstva, okrutna smrt na križu gdje si čak i najcrnijeg vraga obavijestio da ostaje napušten i sam u svojoj zloći i u Tvojoj pobjedi nad zlom ovoga svijeta. I dan danas ljudi ne razumiju Tebe koji si Uskrsnuće i Život.

Nije lako čovjeku pripremiti se za Tebe, Gospodine. To je nemoguće ako Ti ne interveniraš i ne najaviš se.

Učiš nas da čitamo znakove vremena, ali najveći znak je Tvoje uskrsnuće od mrtvih. Ono nas uvijek čini spremnima u iščekivanju darova Tvoje milosti i ljubavi. U toj ljubavi čovjek živi neprolazan život, u punoj kvaliteti, božanskoj kvaliteti života.

I, kad je čovjek maksimalno pripravan na činjenicu da dolaziš, ipak ostaje iznenađen Tvojim pojavkom, pada na zemlju kao pokošen, pada u svoju nesavršenost i propada u ponoru svoje ništetnosti, svoje nesvrhovitosti, bezrazložnosti svojih misli i postupaka te, u pokajničkom šoku zbog svoje grešnosti i zbog svoje pokvarenosti, potpuno smeteno, zaboravlja Te pogledati jasnim i čistim ljudskim pogledom kako bi se njegovo kajanje i žalost ogledali u Tebi i stopili s Tvojim ohrabrujućim milosrđem i božanskom ljubavlju i prihvaćanjem.

Isuse, kad je Petar spoznao da se u njegovoj lađi nalazi sveti, jaki, besmrtni Bog, uspio je čak pokleknuti i zamoliti: „Gospodine, idi od mene jer sam grešan čovjek!”.

I, kad to znam, kako da Te dočekam?

Kad pomislim što je sve od mene moglo biti i koje sve aspiracije postoje u meni, a ja nisam uspjela ostvariti ništa?

I, kad znam da mi okrećeš sve na dobro, kako da ne priznam svoju oholost i umišljenost, nemoć i sebičnost koje Ti pretvaraš u istinsku i iskrenu molitvu za spas svih duša, za sve druge, za mene, za drage ljude, za pokojnike, za nerođenu djecu, za progonjene kršćane, za domovinu, za moj narod, za sve poginule branitelje i one preživjele, za bivše i buduće naraštaje, za duhovna zvanja, za svećenike?

I činim vrlo lako ono što sam mislila da je nemoguće, vrlo lako opraštam sve, razumijem sve i svakoga, čak i pretjerujem u tome.

A Ti me iznenadiš često i često ja padam pred Tebe i molim, i opraštam.

Kako da se pripremim za Tvoj dolazak ako me Ti ne pripremaš čitavo vrijeme moga života, strpljivo, sistematski, postepeno, ako me Ti ne naučiš zaboraviti ono što je neplodno i trulo, a gledati u Tvoje svjetlo pred mojim stopama, pognuti se i uporno ići za Tobom?

Evanđelje po Marku, glava 1, redak 1-5:

„Početak Radosne vijesti o Isusu Kristu, Sinu Božjemu. Suglasno onome što je pisano kod proroka Izaije:

'Evo, ja šaljem pred tobom svoga glasnika da ti pripravi put; glas jednoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze'

pojavi se Ivan Krstitelj u pustinji, propovijedajući krštenje u znak obraćenja za oproštenje grijeha. I k njemu je dolazila sva Judeja i svi stanovnici Jeruzalema. On ih je krstio u rijeci Jordanu, dok su oni ispovijedali svoje grijehe.”

Obraćenje.

Dakle, ti grijesi kojima sam načičkana, te pokvarene misli, grube riječi, loša djela, česti propusti koji me natjeraše da Ti kažem „Idi od mene, Gospodine, jer sam grešnik”, ta propadljivost i nesavršenost u meni mogu se oprostiti, izbrisati, zauvijek zaboraviti, mogu nestati da bi umjesto njih Ti učinio nešto dobro i postojano, nešto trajno i solidno, nešto vječno, neku kvalitetu koja je čvršća i jača od vremenitosti i propadanja.

To je povod svakome da se vrati Bogu, to je početak obraćenja u kojemu se podlažem svemu što mi dolazi od Tvoga Duha, Gospodine.

To je priprava za Tvoje djelovanje u mom životu, to je priprava za pripravu na Tvoj dolazak.

Koliko puta sam Te molila: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni (Ps 51)”. Ne mogu imati čisto srce, ali tome mogu težiti, za Tvojim Srcem mogu hodati, svoje srce Tebi otvoriti kao što si Ti otvorio svoje srce na križu svim ljudima i zlu na nemilost, samo što ja mogu očekivati od Tebe samo dobro, samo lijepo, samo istinito, samo pravedno, samo ljubav i milost.

Čisto srce imao je Ivan Krstitelj koji se hranio samo skakavcima i divljim medom, znači postio je čitava života čekajući Tebe. I nije mario za odjeću, imao je samo odijelo od devine dlake.

I živio je u pustinji, daleko od svjetovnih iskušenja i materijalnih napasti kako bi bio potpuno spreman za početak Tvoga djelovanja u svijetu, Kriste, kako bi čak i započeo Tvoje djelovanje na rijeci Jordan gdje Te je dočekao, krsteći ljude vodom iz rijeke.

„Ja sam vas krstio vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim (Mk 1,8b).”

Ivan je oprao grijehe u dušama ljudi, isprao je prljavštinu kako bi i oni bili čisti za dolazeću Milost, kako bi svi sa svoje strane učinili sve što je u njihovoj moći, i više od toga, da bi mogli primiti istinsko krštenje od samoga Boga. 30.11.2020. 14:21

Prorokov poziv

»Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.
2Govorite srcu Jeruzalema,
vičite mu
da mu se ropstvo okonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Gospodnje ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.«
3Glas viče: »Pripravite Gospodinu
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
4Nek’ se povisi svaka dolina,
nek’ se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno, nek’ se poravna,
strmine nek’ postanu ravni.
5Otkrit će se tada slava Gospodnja
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Gospodnja su usta govorila.«

Iz 40,1-5