Sjećam te se

Sjećam te se,

onih dana

kad su carevale

zlatne rese

tajnog plana

što su navirale

poput divljih voda;

sanjale smo

svaka svoje,

a posada istog broda.

Sada jesmo,

zlato moje,

na tom istom moru

koje se kovitla

kako hoće

i čekamo istu zoru.

Moja citra,

tvoje voće

i bezbrojne zvijezde.

Možda tulipani

vječno plode,

možda jezde

svi presretni dani

da se opet rode

neznano kada.

Sjećanja ne venu

kad su prava

jer život je nada

što je kušnje prenu,

ali ne jenjava.

27.06.2019. 08:40

Proslava Boga

Hvala Ti, Isuse, za hladovite večeri,

za povjetarac nježan utihnulih noći,

za silazak moj u Tvoje prečasne dveri

do kojih inače ne bih uzmogla doći.

Pakleni sati sunčanih dana,

od kojih mi vrije krv i malaksa tijelo,

sjećaju mene na trn Tvojih rana;

Tvoja je Muka obavila područje cijelo

što noćnim se lahorom zaista budi.

Kao što Tvoje su ruke sad čiste,

tako mi dah uzavreli više ne bludi,

tako su naše duše sad iste.

I lagano udišem od Tvojih riječi,

one me zovu na uskrsnuće

kojega Tebi, Isuse, ništa ne spriječi;

Ti postade Kraljem rajske mi kuće

u noćima takvim kakve su ove.

I ja postajem lahorom od svježine

jer Tvoj me život čeznutljivo zove

tražiti Tebe dok dah mi ne mine.

25.06.2019. 22:37

Zaboravljeno srce

Sjećaš li se, Domovino moja,

one djeve što ostade sama

kada proljeća su dolazila?

Onih noći kad je cvala ljubav tvoja,

nju je obuzeo mrak i tama,

ali zbog tebe je sretna bila.

Što se zbivalo do ovih dana,

nitko nikad o njoj nije znao,

sve te njene tajne noćne,

pune radosti i bolnih rana,

lahora što nju je zvao

da obnovi dlanove si moćne.

I sad, kad se sjetim tužnih lica,

uplakanih očiju i suza,

znam da ta vremena neće proći,

da će tražiti nju jata ptica,

a ona će, raskinutih uza,

puna snage u pečalbu poći.

Nosit će sa sobom vjeru

koju sad nam, evo, iskrčiti teže,

ali one uspomene ostaju za vijeke.

Uzet ću joj nade jednu zeru,

postaviti tamo gdje nam dragi leže

da nam cvate zemlja, more, rijeke,

da nam tužna pjesma caruje

tog zaboravljenog srca,

da nam ne uveneš kao nekad prije;

da nam duša Bogu vjeruje,

a još više da se oslobodi grča.

Da se hrani Kruhom i da Vina pije.

20.06.2019. 19:18

Zdravo, Tijelo Isusovo

Tijelo vječnoga života,

Tijelo života svakodnevna

kojim vlada i grehota i divota,

Ti si ona tajna drevna

koja ne pušta se, al' se ne zna.

Ti si kamen spoticanja

na toj zemlji koja tjelesna je sva;

Ti si točka doticanja

ljudske duše i nebeskih dvora,

Ti si način uspješnosti

samrtničkih razgovora,

Ti si prolaz umješnosti

kakvu nitko nema, a dobiva.

S Tobom ide se na putovanje

prema Bogu što se skriva;

Ti si lijek za ljudsko ludovanje.

Lijek si protiv smrtna straha

koji gleda samo besmisao,

samo kraj života i nestanak daha;

Ti si svaku suzu obrisao

da bi duša mogla biti kvalitetna

svakim danom, svakim trenom,

da bi sva obitelj bila sretna,

svatko tko se nađe u okrilju njenom.

Ti si moga srca željna glazba,

Ti si moje zadnje slovo,

konačna si moja preobrazba,

Krvi moja, Tijelo Isusovo.

20.06.2019. 07:28

Odaziv

Duhovna snago što u meni kipiš,

silo koja ponekad me gura,

koja blagim darovima po mom vrtu sipiš,

ti mi ne daš da protekne moja ura;

ti mi ne daš spokoja, ni odmora,

ti me nećeš napustiti niti trena;

tvoji razlozi, porijeklo traže mnogo odgovora;

što ti može jedna osamljena žena?

Što ti može duša siromaha,

moj živote, ti, prekrasna inspiracijo

koja sili mene van iz ova praha;

moja vjero, moja ljubavi i nacijo?

Zar ne vidiš sve nemoći moje,

zar ne čuješ viku što na mene ide

ludih zloduha što grijehe broje,

slijepih duša koje spas ne vide?

Što u ovom krhkom tijelu čovjek može

s takvim duhom koji kao pijavica vije,

ne da duši da poklekne, dragi Bože,

ne da ženi slaboj da se nježnošću ogrije

pa da nađe plodove svog truda?

O, ti svjetlo Duha sjajna, mudrosti božanska,

ti načini baštinika od svog roba luda,

ti načini odaziv od zova proročanska.

18.06.2019. 01:51

Blato u pijesku

Dan za pamćenje, a vrijeme ustupaka

kad nemoć se potajno valja,

tako nepredvidiva.

Hoću li moći protiv kneza opaka

što me izaziva iz velika dalja,

protiv lukava diva?

Da mu se ne opirem, dobra je stvar

jer anđeo tada vodi me lakše

kroz iskušenja i nevolje sve

i poštuje onaj moj duhovni žar,

i čuva mi dušu da ne malakše

sred zbrke, sred muteži te.

Blato u pijesku moje oaze,

a pašnjaci moji tako hranjivi, rodni

kao da stižu iz rajskih visina

dok tiho, polako godine plaze,

prijete, a nose mi pelud i duh onaj plodni

koji se prostire klasjem širokih nizina.

I stope u blatu gdje očekujem kiše,

i pogled u zvijezde, molitva blaga,

nemoćna, tiha, sva se prepušta;

i neka se klasje to slobodno njiše,

neka ne ostane od mene traga,

neka me njeguje samo visina pusta.

16.06.2019. 09:31

Zemaljska sparina

Pred kišu je tlak,

zemaljska sparina

kao natopljen zrak

iz davnina

mojega djevojaštva.

Ista se misao svija,

povratak jastva

gdje život klija.

Tražiti se ne isplati

udaljavanjem i bijegom

jer ovaj muk i mir će dati

pobjedu nad egom.

Već tada sam znala

i oduvijek je tu

ta prešutna hvala

kao izazov zlu.

To nisu hijene

već nebeski dar

što nema cijene;

i to je veliki mar,

i ljubav je snažna

poput oblačna svoda,

i nije nevažna

kao lanjska moda

samo zato što sunce se krije

jer što više je pasivno,

tim jače grije,

kao glavnja masivno.

I sve se pod suncem utišava,

topi se i kao da umire;

i samo se nutrina spašava

koja u sebe uvire.

I spržit će sve,

ništa već neće klijati,

ni šuma, ni tle

jer sve bi ubijati.

15.06.2019. 16:35