Drugi život

Znam da me nećeš napustiti,

ali Te više ovako vidjeti neću.

Bog Otac je htio k meni Te spustiti

kako bih spoznala buduću sreću.

Tebe je opet k sebi uzeo

jer Ti si Njegov oduvijek bio

i samo si oganj u meni užeo

jer Otac je naš tako htio.

Ti bio si Njegov oganj i plamen,

a i sada si ljubav što ne vene;

od Tebe ne ostade niti pramen,

Ti ostavi ovdje samo sjene

u kojima svi smo na tragu

kojega nitko zatrti ne može

jer nositi Tebe u zemlju dragu

jedan je plam ispod kože

gdje duhom se krstimo Tvojim.

I tu se rađaš u preobraženju,

bogat i lijep s božanstvom svojim,

i vodiš nas sve k obraćenju.

Ta ljubav što je posadi

da cvate i plodi po svemu svijetu

drugi je život u novoj nadi

koja sad ima vatru svetu.

U njoj se vidi Tvoj lik i tijelo,

čuje se riječ višega cilja

što je izgovara Tvoje djelo,

živi se vrijeme božanskoga milja.

28.05.2019. 18:51

Isusova žeravica

„Ne dopusti da te savlada zlo već zlo savladaj dobrim (Rim 12,21).”

Od zvjerstava do povjerenja, od prirodnoga do nadnaravnoga života

Čovjekova sličnost sa životinjom, posebice njihovo zajedničko podrijetlo iz praha i njihov zajednički kraj u jami, ponekad je okrutno izražena:

„Jer zaista kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.

I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.

Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?”

Prop 3,19-21

Čovjek i životinja skupljeni su pod zajednički naziv „živih bića” koja su povezana često i bratskom vezom.

U Starom zavjetu životinje su tako bliske čovjeku da su sastavni dio saveza što ga je Bog sklopio s Noom te i one postaju podložne Božjem zakonu! Subota vrijedi za vola baš kao i za slugu, a čovječan se stav pripisuje i prema životinjama.

Međutim, neka vrlo jasna zapažanja već u izvještaju o postanku pokazuju kako čovjek primjećuje svoju nadmoć nad životinjom; Adam ih imenuje, ali niti jedna životinja ne može biti pomoć čovjeku, pomoć kao što je i on. Čovjek smije ubiti životinju i njome se hraniti. Napokon, da bi se kaznilo Nabukodonozorovo bezumlje, dat će mu se srce životinjsko, srce zvijeri jer ljudsko zvjerstvo simbolizira pobunu protiv duha, u konačnici protiv Boga.

Postojanjem divljih životinja ostvaruje se i predočuje pobuna prirode protiv čovjeka i nered što se uvukao u svijet.

To je stanje plod čovjekovoga grijeha jer, prije Adamova neposluha, sve životinje divlje i domaće kao da su podložne onome tko im je dao ime. No, uslijed grijeha svekoliko je stvorenje pa i životinjski svijet sada rob raspadljivosti. Na svršetku vremena, kada svijet bude očišćen od svojih grijeha, nestat će divljih životinja ili će postati miroljubive.

U ponovno sjedinjenom svijetu priroda više neće znati za pobunu pa i ono životinjsko u čovjeku također će u potpunosti biti svladano i preobraženo.

Mnoge su životinje prije Isusova dolaska imale čast da postanu čiste žrtvene životinje. Tek je žrtva Sluge Isusa, slična janjetu što ga vode na klanje, mogla i uspjela pribaviti vječno otkupljenje.

Tako se povodom biblijskih životinja i kroz njih prikazuje pa čak i proživljuje svekolika drama spasenja: pobuna, idolopoklonstvo, razlikovanje čistog i nečistog, pokoravanje Mojsijevom zakonu, pokora, prinosi i žrtve, udioništvo u spasenju u korablji Noinoj, eshatološka krotkost.

Demonska je zmija unakazila stvorenje, a sotonski ga zmaj ugrožava, ali stvorenje je spašeno i najzad će biti preobraženo žrtvom Onoga koji je Janje Božje.

Bog je smjestio čovjeka u lijep i dobar stvoreni svijet (Dufour, str. 151) da ga obrađuje i čuva, kao nadstojnik. Bog hoće da Adam potvrdi svoje vrhovništvo nad životinjama, nad prirodom te mu daje na znanje da se priroda ne smije pobožanstveniti već da treba njome ovladati, podložiti je.

Danas ljudi svjedoče o neprijateljstvu između prirode i čovjeka vidljivije nego ikada. Čovjek je svjestan da se ponaša neprijateljski prema prirodi, a priroda kao da mu se zbog toga osvećuje također neprijateljstvom.

U današnjem govoru osvetiti se znači kazniti uvredu vraćajući drugome zlo za zlo. Čovjek misli da će tako uspostaviti pravdu i pobjedu nad zlom; uvijek je zabranjeno osvetiti se iz mržnje, ali je dužnost osvetiti pogaženo pravo. No, Bog je jedini zakoniti osvetnik pravednosti. Bog osvećuje pravdu i osvećuje svoju čast (Dufour, str. 805) i u tom smislu može se reći da se samo Bog može osvetiti i donijeti pravednost, spas i osvetu. To se događa kada Isus prolijeva svoju krv: tada vrhunska ljudska nepravda otkriva beskrajnu Božju pravednost. Krista su vrijeđali, ali On sam nije vrijeđao ljude. Isus nalaže da se vjernik ne opire zlome i da se ne odupire zlotvoru kada želi uzvratiti i traži opraštanje uvreda i ljubav prema neprijateljima. Nadasve daje do znanja da će samo onaj tko je kadar podnijeti osobnu nepravdu poštedjeti i drugoga od nepravde. Nije dosta prepuštati se Božjoj osveti već je potrebno zlo savladati dobrim kao što se i neprijateljstvo prirode savladava prijateljstvom prema prirodi. Tako vjernik „sakuplja razbuktjelu žeravicu na neprijateljevu glavu (Rim 12,21)”, dovodeći ga u nemoguć položaj koji ga sili da svoju mržnju zamijeni ljubavlju.

Ljubav doživljava poraze; poslije Isusa, i kršćani umiru kao žrtve nepravde i nasilja. Oni opraštaju svojim krvnicima, ali i vape Bogu koji je vrhovni Sudac i koji će uspodtaviti pravednost i već je sada uspostavlja u kraljevstvu vječnosti gdje Isus savjetuje svojima:

„Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone (Mt 5,44//).” Ta je zapovijed novost za čovječanstvo koju svaki vjernik Isusov iskusi već u zemaljskome životu. Kršćanin koji oprašta ne obmanjuje samoga sebe prema svijetu u kojem živi, ali i dosljedno ispunjava savjet Pisma: stavljati ugljevlje na glavu svoga neprijatelja. To nije onakva osveta kao nekada već oganj koji se pretvara u žarku ljubav ako neprijatelj na to pristane (Dufour, str. 688): Čovjek koji ljubi neprijatelja, nastoji ga pretvoriti u prijatelja, a u toj susretljivost ga pretječe Bog sam: kad smo Mu još bili neprijatelji, On nas je sa sobom pomirio smrću svoga Sina (Rim 5,10).

To je već ulazak u kraljevstvo nebesko, u raj Isusove vjere i prisutnosti jer tko nauči opraštati, dobiva snažnu pomoć od Isusa i izobilje darova duhovnih kao što su ljubav, mir i radost u Duhu Svetome.

Isus nije porekao neprijateljstvo već ga je pokazao u njegovoj punoj dimenziji u času kad ga je pobijedio. Neprijateljstvo nije činjenica kao druge činjenice; ono je misterij, znak kraljestva Sotone, neprijatelja u najvišem smislu, ali Isus je svojima dao vlast nad svakom moći neprijatelja (Lk 10,19) koja proistječe iz borbe u kojoj je Isus svojom smrću pobijedio smrt. Isus je oborio pregradu neprijateljstva što je razdvajala čovječanstvo. Kršćanski vjernik zna da ga križ vodi k pobjedi. Taj je križ mjesto izvan kojega nema izmirenja ni s Bogom, ni među ljudima, a niti s prirodom.

„On, Krist je naš jedini mir, On koji od oba naroda učini jedan time što pregradu koja ih je rastavljala – neprijateljstvo sruši u svome tijelu, time što uništi Zakon zapovijedi s njegovim odredbama, da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga čovjeka, tvoreći mir, i da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu – ubivši u sebi neprijateljstvo (Ef 2,14-16)”. 28.05.2019. 11:12

Riječ Ljubavi

O, kada bih sanjala

sve ono što imam,

kad bih se klanjala

svemu što primam,

ne bih Te dostigla

tako upoznati

i ne bih postigla

da se pozlati

svaka Ti riječ Duha

što Ga u meni rađa

ova pustinja suha.

To nije nikakva krađa,

Ti želiš od mene

još više ploda,

makar ne vide mi zjene

i nije nikakva moda

zapostaviti svoj spas

radi stvaranja gline.

Tako mi imamo nas,

tako ni ratnik ne gine,

niti se cvijet predaje tako,

a niti ne prestaje

klanjanje svako,

i nikad se duša tako ne kaje.

Tvoja je ljubav u stvaranju

što mi ga nudiš,

pa čak i u paranju

sa mnom se trudiš;

Ti me ne čekaš u tišini

gdje sigurno znam da sam Tvoja

već šalješ me širini

i tražiš da više budem svoja.

27.05.2019. 19:33

Povratak duše

Tamnica crna,

svagdanji okovi

bez čavla, bez trna

i gorki sokovi

koje ispijam

jer tako se mora,

tako se klija

i sviće zora;

tako se robuje,

tako preživi

onaj tko čuje

i tko se divi

nebeskim crtama.

Dozvola za šetnju

u zemaljskim brtvama

za dušu sretnu

što vidi svjetla,

razgibava udove

pod naletom vjetra,

ne priznaje sudove.

I nitko ne zna što se krije

iza visoka zida,

da li se plače i smije,

ima li sluha i vida.

U dvorištu zatvora

svi su zadovoljni;

plodovi zatora

i osmijesi dragovoljni

pa povratak tmini

gdje sunča se duša

u tišini, u mrklini.

I prestaje suša,

pije se nektara,

svježa i slatka

jer ne daje dara

šetnja kratka

već duhovni ponor

u kojega padam

da ne gledam pomor

i da se nadam.

27.09.2019. 09:48

Zora uskrsnuća

Mnoge priče

beskrajne su,

nemaju svršetka,

stih im viče

prebajne su

do posljednja retka

kao što bih reći,

kad bih znala,

što je zora rana

što je mogu steći,

a da nisam krala

ni česticu dana,

u tom kriču ptica

i cvrkutu sjajnu

koje sunce diže

iz dalekih ravnica

kao vječnu tajnu

što prilazi sve to bliže,

što je cvrkutanje glasnije

kao da su jutarnji čuvari

molitvena gradska časa

i pjevanje im jasnije

kao razgovor, u stvari,

što ga vode iz sveg glasa

da bi svaka se probudila,

da bi svaka ptica čula

o svom rasporedu sati,

da se ne bi začudila

kad nebeska kula

od sunčanih vlati

sva procvate

na početku dana

sred neba plava

što prostire late

jer je pjesma rana

jedina i zdrava,

jer donosi svitanje

što kasnije stiže

kada već su siti ptići;

cvrkutanje svagdanje,

a dan polako gmiže

da bi uskrsnuće stići.

26.05.2019. 04:57

Nebesko preobraženje

Ne znam od čega se molitva sastoji,

je li za Nebo ili za mene

i kamo smjera moje traženje;

zašto srce mi žuriti nastoji,

stići do Drva i njegove sjene.

Kao da čekam preobraženje,

ma kako mi bilo strano i suho

to slavno stanje egzotična stila

i šutnja što u srcu mome vlada.

Ja tražim, ja čekam na novo ruho

s nebeskom svilom, od duhovna tila

što nosi na sebi riječi od žada,

pjesmu anđela, zborove njihove

bez kojih mi svijet ne bi ni postojao,

a smrti bi moje još uvijek bilo.

Ja ne znam ni zašto sastavljam stihove

kad bi mi samo jedan jedini dostajao

da stignem gore u nebesko krilo

makar sam prašina bez ijednoga traga

koju nije još dodirnula stopa, ni korak

kako bih mogla znati da sam onako živa

kako to zna ona pjesma i molitva blaga,

kako to zna onaj križ, težak i gorak

ili prah miomirisa što ovuda pliva.

Kako je slatko u traženju naći „Bog” i „ja”,

kao da nalik je versu Kristova mistika

u nadi što gleda u pomoć i Proviđenje

i s okusom ona konkretna beskraja

što se u molitvi javlja poput distiha

kojime primam nebesko preobraženje.

25.05.2019. 21:26

Želje

Mnogi ljudi ne znaju što žele.

Mnogi već imaju ono što žele, ali nisu svi toga svjesni.

Mnoge domaćice ili nezaposleni ljudi, ljudi koji nemaju novaca, a imaju vremena za to, petljaju se u poslove političara ili bilo kojih javnih osoba, a naročito vole sudjelovati u medijskom životu, to jest na društvenim mrežama.

Mnogi od tih ljudi, koji se zabavljaju na društvenim mrežama, vole dijeliti ono što im se svidi pa tako i njihovi prijatelji vide nešto što su ti ljudi podijelili i što im se svidjelo.

Mnogi agitiraju za neku političku opciju.

Najviše ima buntovnika kojima ne odgovara trenutna politička situacija, a mnogima ne odgovaraju niti bjelosvjetske političke okolnosti.

Ta većina su ljudi kojima ne odgovara ništa, protiv svega se bune i nastoje uvjeriti sve druge ljude da se pobune. Tako se dogodi da se pobune protiv svega što im donosi trenutna politička opcija iako su se za nju opredijelili i opet će se opredijeliti za tu istu političku opciju. Tako dolaze u velike kontradikcije. Ili im se sviđaju nespojive političke opcije. Ili se zavaravaju i zavaravaju druge ljude. Ili nisu svjesni što žele. Ili nisu svjesni da već imaju sve što žele.

Nije li to pomalo ili čak jako djetinjasto? Provoditi čitavo vrijeme na društvenim mrežama, iščitavati medije i dijeliti naokolo što jesu i što nisu pročitali.

Možda su društvene mreže dobra psihoterapija, socijalna ili radna terapija, a možda su samo osrednja zabava kojom se troši dragocjeno vrijeme.

Primjer: bunimo se protiv nečega što se dogodilo prilično davno, a nije nam ni na kraj pameti da se informiramo i naučimo nešto iz povijesti svijeta.

U vrijeme dostupnosti informacija nama ne pada na pamet istraživati pomnije povijest ili svjetovne pokrete o kojima već imamo svoje mišljenje i protiv kojih se redovno bunimo.

A nije potrebno ni spominjati koliko se dobrih stvari može naučiti ili učiniti u slobodno vrijeme ili kad čovjek ima jako malo novaca i sredstava za život. Internet je gotovo svima dostupan, ali nekima je suvišan, kao sredstvo ovisnosti.

Tako ispada da čovjek ima svoj dom, ima svoju obitelj, možda čak ima i neki mir kao odsustvo rata ili sukoba, ali se neprekidno buni i traži mir u svijetu, traži političku opciju koja bi mu osigurala da sve ima što poželi, a da se oko toga samostalno niti malo ne potrudi.

U svijetu ima ratova, ali ima i mira. Nemirne osobe, ljudi koji nemaju mira u miru i traže nešto više od toga mogli bi se iznenaditi kada bi shvatili koliko nemira unose preko društvenih mreža u tuđe duše, a protiv nemira, ratova i sukoba se bune i očekuju mir u svijetu.

Ne znaju što žele, ne znaju da imaju sve što im je potrebno. Vladajuće političke opcije ili one koje će u budućnosti vladati krive su im za sve, za sve njihove frustracije, a frustrirani su jer žele nešto više, a ne trude se sami da to postignu. Agitiranje na društvenim mrežama im je jedini napor koji čine, a ne rade na sebi i na svojim problemima, a da imaju problema, jasno je iz njihove zbunjenosti i galame. Za sve im je kriv sustav u kojemu žive ili čak onaj sustav koji je jako daleko od njih.

I prije je toga bilo, prije interneta i društvenih mreža. Galamu koju proizvode svi koji se bune protiv svega i svačega nekada smo nazivali glasom naroda. Narod želi ovo ili narod želi ono, zbog naroda koji nam daju glasove i koji su naše glasačko tijelo moramo upravljati medijima, radi naroda moraju se plasirati neke polovične vijesti i mnoga obećanja.

No, danas ipak svaki čovjek koji je aktivan na društvenim mrežama, osim njih ima na raspolaganju i tražilice. I bogat je jer ima stroj, ima internet, ima društvene mreže. Možda bi bilo više mira kada bi to sve prodali i pokušali poraditi na svojim željama i frustracijama jer možda je taj stil života najveći uzrok njihovih frustracija. 25.05.2019. 15:47