Puno lipih stvari

Ima puno stvari u nas koje su se lijepo razjasnile.

Ne možemo zajedno graditi na takav način da okupimo protivnike pod istu kapu.

I kada bismo to uspjeli, više nam ne bi bili potrebni izbori i referendumi.

Drugi problem koji se razjasnio je taj da nema koristi od moraliziranja i ideološki prenatrpanih mozgova. Mi smo skloni idelizirati svoje težnje, ali smo postali malo realniji što je jako značajan korak u sazrijevanju.

Još jedna dvojba je izišla na vidjelo, a to je pitanje poduzetništva u politici ili politikanstva u poduzetništvu. Sigurno je da bogati nisu postali bogati zato jer su pametniji od ostalih nego zato što su ideologije omogućile izabranima da se obogate i naizgled zavladaju (ups, izgubila sam Nobelovu nagradu).

Sada se zna sigurno ono što se samo moglo nagađati: ako doživimo izbore, imat ćemo jasnije određene ponude. Udba? Udbaši još imaju dosta vremena, s time se mora računati jer zašto ne pokušati graditi na nečemu što je tako dobro bilo uhodano. Pitanje Udbe je pitanje tradicije.

I još bonus: lustracija je konačno ušla na velika vrata.

P.s. Jedini vojnici i policajci koji su u Hrvata navijali protiv policijske države bili su oni šatoraši u Savskoj 66, na Trgu Nevenke Topalušić. Svi ostali su, iz navike, prihvatili policijsku državu, svjesno ili nesvjesno, bili obični ljudi ili zaposleni. 17.06.2016. 03:18

Evo me, Europo

Europo, kolijevko ideja i talenata,

uvijek ti ćeš ostati što jesi

ma što bilo na tom svijetu.

Pošiljateljica si naših agenata,

tobom svatko sebe resi,

primi sada tu poruku svetu.

Tko god dođe, tko god uđe

u te tvoje dvore prevelike,

nek se sada nam priključi

jer ti nisi nikakvo imanje tuđe

već si dužna pokazati slike

iz kojih nam svijet o sebi uči.

Ja sam stigao iz tvojih dubina

i na svjetlu dana grlim tvoje osvajače,

oni padaju od sve tvoje ljepote.

Nosim tebi pregršt svile i rubina

zbog kojih te i najmanji tlače

da ti kažem: volim te, živote;

volim tvoje stadione i sva polja,

tvoja natjecanja, tvoju kreativnost;

volim te u tvojim nakanama.

Tebi treba moja snaga, moja dobra volja,

tebi potrebna je sva aktivnost

jer ti život rađaš svima nama.

Bez tebe ja ne bih znao svog identiteta,

ne bih imao tu poruku za sva vremena;

nemoj nikada promijeniti ime

jer si voditeljica u miru svijeta.

Sve si veća, sve si šira sve do onog trena

kada postaješ za mene sveta.

Gdje bismo mi bili da nam nije nas?

Sada primi naklon od Hrvata,

primi jedan vatreni poljubac.

U tebi svi narodi nek nađu spas,

neka brat pronađe svoga brata,

neka primi svatko ovaj rubac,

ovaj barjak što ga ljubim danonoćno,

ovu pjesmu što se divi Božjim darima,

što se divi šarolikosti i stvaranju.

Dajem tebi svoje vjerovanje moćno

koje si povjerila nam, svojim vratarima,

da me vidiš, da me čuješ da sam tu.

13.06.2016. 07:44

Idi od mene

Nevjerojatno kako ljudi naglo postaju veliki čistunci kad žele kritizirati deklariranog katoličkog vjernika kao da pojma nemaju o vjerskom životu neke duše, a sami se drže vjerujućima u Boga. Tim reakcijama puritanskim samo dokazuju da nemaju vjerske prakse u životu, da vjeruju u svoje prazne riječi.

Katolik nosi svoja djela sa sobom, njegov praktičan vjerski život jest njegovo ime za vječnost, a njegova riječ predstavlja dubine i visine, širine i dužine bezgranične i teško pada onim zlim duhovima koji ispovijedaju svoju katoličku vjeru naopako i ne poprate svoje riječi u životu istinskim dobrim djelima.

Ti zli duhovi misle da najbolje znaju, bolje od samoga Boga, tko je kakav, tko je i za što je zaslužan, a sami ne znaju promucati jednu normalnu molitvu ili se ispovijediti za grijehe svakodnevice kao što je ogovaranje.

Ti zli duhovi su opasniji od onih neprijatelja koji ne sakrivaju mržnju i govore mržnjom.

S tim zlim duhovima nikad ne znaš kad će ti zabiti nož u leđa.

Ti zli duhovi su opasni i protiv njih se treba postaviti odlučno i munjevito, treba im reći: “Mrš, sotono!”

Svi koji hvataju katolika za riječ, nisu neki vjernici, a i sebe same ne drže za riječ. Ne drže do svojih riječi jer ne znaju kada i kako treba govoriti. Kada se obraćaš Bogu, moliš Ga ponizno, a kada se obraćaš zlim duhovima ili govoriš o njima, nema klanjanja i poštovanja prema zlim namjerama, one su opasne i protiv njih nije dovoljna puritanska šutnja i neodlučnost. Svatko tko promišlja koje bi riječi upotrijebio da odvrati zle duhove od napada na sebe, taj je već izgubio dragocjeno vrijeme, pada u grijehe i nije neka osoba prema kojoj bi bilo potrebno iskazati poštovanje, štoviše, njima treba brzo i učinkovito dati na znanje da im napadi neće uspjeti te se u te svrhe može slobodno reći: “Bježi vraže, idi od mene sotono, iziđi, neka pati koga smeta” ili jednostavno zlim duhovima poželiš da se obrate.

Sa zlim duhovima se ne ulazi u rasprave, njih se mora otkantati. Nek crknu!

Meni Ti, a Tebi domovina

Onog trena kada Tvoje ime izgovorim,

sve mi jasno, sve mi sjajno;

znam da ljubit ću Te dok se ne umorim

makar grijeh me zove tajno.

Baš kada sam poželjela

da mi želje sve posvetiš,

vidim da sam lude gljive jela

i da nikada ne prijetiš

nego ja sam ta i moja savjest

koja podsjeća me da ja želja nemam.

Istog časa čujem obavijest

da je bolje da se ne opremam

ni za dane blagostanja,

ni za ispunjenje pravednosti;

greška moja tad je manja,

a ja bliže stižem onoj čednosti

zbog koje sam zadobila Tebe:

nisam ona koja služila bi

težnjama zbog kojih srce zebe,

koja domovinu dužila bi

već ja sluškinja sam bijedna

kao grijeh što svijetom hodi.

Ne postoji pravda niti jedna,

samo smrt me oslobodi,

samo žrtva koja sve od sebe daje

netko drugi da se časti.

Ona za čast nit ne haje,

ona samo želi pasti

u naručje što pravdom gori:

to je, Kriste, Tvoja milost

koja pravdom progovori

kada domovini dođe post.

Neću slavu nego drži moje sjeme,

podaj domovini ploda moga.

Kada prođe moje vrijeme,

nek ostane domovina za Te, Boga.

11.06.2016.  05:38

Poziv

Zašto je hitno obratiti se Isusu?

Čovjek ne zna do kada će živjeti.

Protok vremena je dar Božji čovjeku, vrijeme je sredstvo i alat kojime se čovjek služi i kojime upravlja jer nije točno da čovjek živi u vremenu, vjernik živi u Bogu, u bezvremenskom području.

Budući da u svom zemaljskom životu čovjek računa s vremenom kako bi odredio kada će se susresti s nekim i u koje vrijeme će dogovarati svoje sastanke s drugima, vrijeme je čovjeku neophodno kao pomoć i olakšica u životnim susretima.

Čovjek koji se odluči ići za Isusom što bolje može, dobiva novi život, dobiva darove i želi postati ono za što je već prije začeća predodredio Gospodin da će biti. Onaj tko oklijeva, taj ne može ostvariti sam sebe. Troši svoj život uzalud. Život je samo jedan i poslije zemaljskoga života čovjek više ne može popraviti u svom životu ništa. Život kojega je živio na zemlji ostaje onakvim kakav je bio do zadnjega trenutka makar se može svatko obratiti Bogu u posljednji čas. Najčešće se događa da se čovjek u Čistilištu kaje za svoj promašeni život, za svoje grijehe i greške, ali ništa promijeniti ne može, ne može se vratiti na zemlju i popravljati uništeno i propušteno.

Bog djeluje u svijetu na zemaljske ljude. Bog može potaknuti obraćenje čovjeka, ali je čovjek nezaobilazni činilac svojega obraćenja i upoznavanja samoga sebe i života, svijeta i drugih ljudi. Što bolje čovjek upozna sebe, to ga bolje poznaje i Gospodin koji ga strpljivo čeka da se riješi svojih grijeha kako bi postao ono što Bog odredi za njega. Ako je daleko od Boga, u grijehu, čovjek ne ispunjava svoju svrhu za kojom u dubini duše najviše teži. Grabež i razne požude samo dokazuju da je čovjek jako željan imati ono za čim čezne, ali ne zna točno što je to pa grabi ono što mu đavao servira kao da je upravo grijeh ono što čovjek želi i za čim teži. Bog strpljivo čeka svakoga čovjeka da krene na put svetosti jer čovjek uči na greškama, razvija se i jedino tako može postati ono što želi biti i to svojom slobodnom odlukom koju Bog ne želi dirnuti jer je čovjeku dao slobodu i slobodnu volju i ne želi čovjeka nesvjesnoga okrenuti k sebi. Bog očekuje čovjeka koji će poželjeti Boga svoga za partnera, a tada čovjeka Bog obdaruje svime što mu je potrebno na njegovom putu samoostvarenja. Tada čovjek postaje bogat.

Ako je netko lijen i neodlučan, gubi dragocjeno vrijeme u kojemu je mogao puno postići na svome putu u svetost, izgraditi se i kao zreo čovjek s velikim rezultatima doći pred Boga, a biti koristan za čovječanstvo. U tome je poanta, čovjek pomaže drugima oko sebe, pomaže mnogima da se obrate i postanu također zreli u svetosti, u ispunjavanju svog poziva, u ostvarenju samoga sebe. Kad čovjek upozna sam sebe, i Bog ga upoznaje.

Jasno je da bi u takvom idealnom slučaju bilo sve manje i manje ratova, gladi i nevolja na svijetu. Čovjek veli da Bog dopušta ratove, ali ratove dopušta zapravo čovjek koji je pred Bogom neodlučan i lijeno se prepušta ispraznosti koja proizvodi grijeh i ratove. Što prije odlučiš ići za Isusom koji te čeka vječno i strpljivo, manje će ljudi ratovati, prije će doći mir na zemlju.

Kada čovjek shvati da nema vremena i da ne živi u vremenu nego da mu je vrijeme na raspolaganju kao dragocjeni alat i sredstvo za samoostvarenje i za ostvarenje njegove težnje da upozna sebe i pronađe svoj pravi poziv, tada čovjek neće gubiti vrijeme uzalud, niti jednu minutu svojega vremena na zemlji.

Bog će zaustaviti ratove, ali ne zna kada će to biti, ne zna kada će se ljudi sjetiti svoga životnog poziva. Bog želi čovjeka partnera, slobodnog i svetog čovjeka jer sve drugo Bog već ima. 10.06.2016. 02:01

Psalam 119,37

37 Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!

Borba za čovjeka

Bog naš borio se za Svetog Iliju proroka. Navijao je za njega u okolnostima kada nije bilo puno vjernog naroda. Prorok Ilija borio se za Boga pred narodima.  Čovjek koji se trsi za slavu Božju je čovjek Božji, ali puno nas je u Božjem narodu koji se često više borimo za sebe i svoje, a manje za slavu Boga našega.

Želimo li mir i slobodu, a u isto vrijeme težimo sačuvati vlastiti identitet, vlastite živote, nema druge nego moliti Boga. Često Boga molimo kad nam je svaki zemaljski izlaz iz nevolja nevidljiv, ali i kada nam je izgledna sreća i blagostanje, morali bismo zaiskati Isusa da se proslavi kroz nas i po nama.

Bog uslišava proroka Iliju jer je Iliji žao naroda koji se odmaknuo od Božjih zakona pa ište Gospodina da mu učini čudo pred svim narodima kako bi barem netko osim njega ostao vjeran Bogu ili postao vjernik i pripadnik Božjega naroda. Budući da je izraziti vjernik u narodu i među narodima bio samo Ilija, Bog mu dade posebnu milost svojega uslišanja. Na Ilijine riječi i molitvu, Bog učini čudesa pred poganima koji se obratiše istoga trena i postadoše vjernici dok narod Božji zaboravlja na svojega Spasitelja.

Ako jedan čovjek ostane zbunjen zbog toga što mora gledati političke borbe za vlast u kojima sve strane glasno viču da se bore za nacionalne interese dok narod stenje pod pritiscima kriza i tih istih borbi, neka pogleda samo u jednoga čovjeka koji je vrijedan pažnje. Taj samo jedan čovjek je vjerojatno obdaren životnom mudrošću, a vjerojatno je i vjernik Božji. Gledajte što pametni ljudi čine i oponašajte ih, govorili smo ne tako davno. Za takve mudre pojedince koji mole Boga da se Bog sam kroz njih proslavi, čak i tada kada su bezbrojne političke strane upetljane oko “spasa čitave nacije”, Gospodin će se posebnom milošću boriti i ne samo da će se taj čovjek spasiti nego će se obratiti mnogi koji u njega gledaju, a Bog će se proslaviti kroz njega.

Bog se naš borio za narodnog blaženika Alojzija Stepinca u vremena kada je vjera naroda bila u pitanju i na kušnji. Bilo je njegovo doba vrijeme previranja, sukoba različitih strana koje su sve vikale da se bore za narod. Samo je Alojzije kao krijes molio Boga da se proširi slava Božja u narodu i među vladajućima. Bog učini čudesa po Alojziju te on za svakoga pojedinog čovjeka bijaše spas i izlaz iz nevolja. Također Bog proslavi po Alojziju čitav naš narod pa se pročulo po svijetu za nas i naše kreposti. Znamo što je sigurno rekao i mislio Alojzije: ne uzdam se u političku stranku, niti se uzdam u nekog vođu. U Tebe se, Gospodine, uzdam.

Alojzije je ljubio Boga pa je ljubio i čovjeka, svakoga posebno. Političke stranke nas zavaravaju jer nas odvode od čovjekoljublja, odvode nas od ljubavi prema svakom čovjeku kojega susrećemo. Odvodi nas i od ljubavi prema domovini jer nas sukobljavaju i ometaju jasne osobne poglede na život. Najteži su slučaj oni koji govore da neće dopustiti da se ugrožavaju nacionalni interesi. Nacionalni interes je glas naroda, a ne ovisi o nekom, bilo kojem političaru.

Ako želimo imati mir i biti slobodni, imati obitelj i domovinu u kojoj govorimo materinjim jezikom, moramo se društveno potruditi, otići na izbore, javno djelovati i slično, ali se prije svega treba pomoliti Bogu za svakoga pojedinog čovjeka kojega susrećemo i za slavu Božju. Bog nam dade političare i takvi smo kakvi su nam vladajući ljudi, oni su slika naroda. Svatko od nas govori svoje, ali svi se izjašnjavamo za mir, za slobodu. To nam može dati samo Gospodin, a usput će nas i sve naše spasiti, obratiti poganske i grešne narode i ljude da se kroz nas proslavi. In Te, Domine, speravi. U Tebe se, Gospodine, uzdam. 08.06.2016. 04:44

Sinovi dana

Prva poslanica Svetoga Pavla apostola Solunjanima, glava 5, redak 1-5

1 A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam.
2 Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.
3 Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.
4 Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac:
5 ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. 

Rekoše mi važni ljudi ove države da je Buda jedini od religijskih vođa u svijetu ostavio zapise iza sebe te da je rekao da sadašnjosti nema, nego samo prošlost i budućnost. Rekoše mi važni ljudi da Boga nema jer očigledno je da ima vraga. Kad bi Boga bilo, ne bi bilo vraga.

Rekoše mi još da je uvjetovanje (čitaj:ucjena) jedino političko znanje i vještina koju gledamo na našoj političkoj pozornici:

http://www.laudato.hr/Kolumna/Kap(i)-u-moru/Kad-uvjetovanje-postane-jedino-politicko-znanje-i.aspx (O lopovima i ucjenama).

Rekoše mi važni ljudi ove države da je onaj drugi kriv za sve, da je onaj drugi sam vrag koji ometa reforme oko kojih se ti ljudi jako trude. Kao da smo svi dobri, a vidimo samo vragove oko sebe i označavamo ih, upirući u njih prstom i govoreći: “Nema puno dobrih na ovome svijetu, ljudi su svi lopovi”.

A danas, upravo sada u ovoj sadašnjosti za koju ne priznajemo da postoji jer smo kukavice, čitamo u redovnom katoličkom Časoslovu o Svetome Pavlu kojega poštivaše svi narodi sve dok se on sam ne obrati Kristu i reče da je bio strašan vrag i lopov, ali da više nikada neće to biti jer se obratio. Tada ga narod sumnjičavo pogleda i upitaše se mnogi kako se on usuđuje priznati da je bio vrag i lopov kad su ga svi slavili i poštovali. A Sveti Pavao se kaje, kaje se strašno što je bio vrag makar ga počeše ljudi progoniti, sada kad je pronašao pravi put do blagostanja svih ljudi.

Sudimo drugima što samo znači da nismo sudili sebi. No, osuđuje nas naša savjest pa nalazimo razne vrage na koje ćemo svaliti grižnjom savjesti krivnju za sve. Nikada još ne osudismo neku anomaliju u društvu koje činimo mi sami, mi koji sudimo. Još uvijek samo tražimo jednoga krivca umjesto da se obratimo svi i da svi načinimo reforme kako bi posustali lopovi i vrazi u nama.

Naša javna i društvena odgovornost je ravna ništici.

Onaj bivši lopov i vrag, Sveti Pavao, bijaše samo jedan od nas, ali se pokaje, obrati i započne svoju reformu, zajedno s pojedincima koji također načiniše pregled svojih zločina pa odlučiše promijeniti sebe i reći drugima da su uspjeli u tome. Nađoše se slični, nastade čitav narod pojedinaca, bivših lopova kojima nije teško priznati da su bili vrazi jer u svjetlu toga novoga puta ima toliko sjajnih zasluga za sve ljude da se jednostavno ne isplati prikrivati svoje nekadašnje zločine, toliko je blistav taj novi put kojega pronađoše i važan za čovječanstvo.

Tek kada nađemo svoj svijetli put, možemo reći: “Da, bio sam vrag, ali više nisam. Bio sam lopov nekada dok ste me uzdizali svi na pozornicu kao dobrog vođu. Sada znajte da lopov više nikada neću biti makar me objesili zbog toga jer vam savjest govori da ste i vi lopovi, a nemate hrabrosti to reći i krenuti trnovitim putem svjetla koji je trnovit samo zato jer je čitavo društvo oblikovano od kukavica koje osuđuju na linč sve nas koji krenusmo hrabro putem svjetla”.

Na tom putu svjetla postoji čitav jedan ogroman svijet u kojemu stanujemo i iz kojega gledamo na ovo naše društvo vragova i lopova, a mi vidimo da je nas puno više nego tih jadnika. Ne samo da nas je više nego smo kvalitetno drugačiji i puno jači jer iza nas dolazi veliko Dobro i veliki Zaštitnik, Isus, Gospodin.

Bog je stao na našu stranu i to je ta vijest o kojoj pripovijedamo makar nas mnogi žele smaknuti, a nismo više vrazi i lopovi nego želimo dobro drugima, ovoj državi i čitavome svijetu. Ako treba podnijeti sud, idem na vješanje, ali ne kao krivac nego kao Onaj koji je rekao lopovu da je lopov, a Bogu da je Njegova slava po svem svijetu, kako jučer, tako i danas, sada dok vrazi misle da su dobročinitelji i da sadašnjost ne postoji, a tako je i sutra. 07.06.2016. 07:03