Friday, March 25, 2016

HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI



Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek se raduje i zemlja, tolikim obasjana blijeskom, i rasvijetljena sjajem vječnog Kralja neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.  (…) Ovo su naime vazmeni blagdani, kada se onaj pravi Jaganjac kolje, čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika. Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove, izveo iz Egipta i kroz More Crveno po suhu proveo. Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima. Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili otkupljenja. O, divne li pažnje Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog Otkupitelja. O, zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao. Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. O, zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskom, božansko s ljudskim povezuje. Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena, neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći. I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži. Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica. Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.


Wednesday, March 16, 2016

Rastanak


Preda mnom prolaz, velika vrata
s kupolom od kamenja drevna,
visokom dovoljno za diva.
Vidim, prolaze, i sestru, i brata,
ramena im uspravna, srca im revna,
a nekad im bijahu leđa kriva.

I moja se kičma uspraviti mora;
duh se poginje jer vrata mu uska,
u tome i jest ona slavna revnost
odlazećih kroz kapije sjajnog dvora.
S očiju spada mi nevidljiva ljuska:
sa mnom će proći i moja duševnost.

Stojim pred vratima, nadomak gradu,
duša se osvrće za nečim što ostaje,
za raznim blagom i blagodatima;
zbog njih sam izgubila godinu mladu,
zbog njih mi tuga još uvijek traje,
zbog udobnosti sporo prilazim vratima,

a netko me doziva, nešto me koči,
moja duševnost još nije zrela
i nije za odlazak stasala.
Bože moj, dušu mi još natoči
jer nisam učinila sve što sam htjela,
nisam se još ničim opasala;

čeka me izgradnja stamenog lika
da sličim i ja onom dostojanstvu
s kojime ljudi kraj mene prolaze.
Vraćam se, a u srcu mi živi slika
duša koje prilaze Tvojem prostranstvu
i sve dalje i dalje od mene odlaze.
16.03.2016.  09:22


Sandale


Na tvoje sandale
spušta se tkanje od čipke,
a stope ti male,
kosti kao šipke;

nosiš veliko dijete u naručju,
pobožno gleda koga to pozdravlja
narod sa cvijećm u stručju,
kome se osmijeh tvoj suzni javlja.

Koliko nade u izazu lica!
Povjerenje bezgranično
odašilje poput živih ptica
kao da srlja panično

bilo kamo, samo izvan bijede.
No, zjenica oka svima je ista;
svakome tužne uspomene blijede
jer svi zajedno slave Isusa Krista.

Pod Njegovim sandalama
trunje od palmi osta
i trunje od raznih jarama,
od silnih godina žeđi i posta.

Laganim hodom u slavi kroči,
na dvore stupa, a pred Njim đavao
koji kao da ne vidi sve te oči.
Umjesto palmi baca Mu čavao.

I ta velika Božja djeca
odlaze opet u svoje nade.
Oči im traže, koljeno kleca,
Isusa zovu i tamjan Mu kade.
15.03.2016. 23:40





Tuesday, March 15, 2016

Na vratima pustinje


Uskršnja borba oko ozdravljenja
svih kutaka duše i srca,
potamnjelih od zaboravljena grijeha,
pokazuje mi razna stremljenja
zloće što u meni grca
pa me koči usred iskrivljena osmijeha

jer moji su grijesi tako tvrdokorni,
moji su vragovi iskočili
na osudu svih najgorih dana
i još uvijek ne žele postati pokorni;
moju su dušu namočili
suzama i kapima pota slana

što mi se u noćnim morama javlja.
Ugrizi prijetvorne zmije
kao da me za kožu štipaju i bole;
podižem ruke za tragovima zdravlja,
sklapam ih lako i što prije
da umjesto usana za mene mole.

Bog mi dade zloću mi pogledati,
prikucanu visoko na stup Suda,
kao rukom načinjenu od gline i mjedi,
a u snu mi dade lako progledati.
Svijah se od muke kao gruda,
krv mi se u grču na duši sledi.

Utjehom zbori moj Bog i pokaže
da nisam ja na tom Sudu
već moja nevjera i strašna sumnja,
nestrpljivost koja se ne podlaže
nego se odaje bezumnku ludu,
zloći koja grabi i od najmanja bezumlja.

Željela sam slobodu od siromaštva,
spas od gladi i tuđih predrasuda,
pratila Boga na putu oslobođenja,
navalila na sebe milostinje i opraštva,
a bila mi teška pustinja luda;
sada tek prava mi slijedi žrtva porođenja.

Presuditi moram vlastitim grijesima,
krenuti dalje kao kada sam bila zarobljena,
trpjeti predrasude i vlastite sumnje;
podnašati pustinju s blagim osmjesima,
vjerovati da sam za borbu osposobljena,
vjerovati da pustinja nije bezumlje.
15.03.2016.  04:45





Saturday, March 12, 2016

Masline


Ne mogu odoljeti maslinama,
već za proljeća
kada slabe kiše padaju,
kad se granje skuplja na plavinama
plodova i cvijeća,
a duše se nadaju.

Čega bih se odricala
osim sebe same
i svih dana svojih
kad sam teško izricala
grozna djela tame
i jedva ih pobrojih?

Odričem se svega što je prošlo,
za život se sveti spremam,
za blagoslov ulja i vina
i za vrijeme što je došlo,
vrijeme koje nemam,
vrijeme palmi i maslina.

Neće nikada mi oduzeti
dane progona, dane muke,
dane posta bez mog Zaručnika,
niti će me trpezama speti.
Samo moje sklopljene ruke
bit će glasnije od svih tuđih povika.

Ne mogu odoljeti iščekivanju;
blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje,
skroman Bog na magaretu,
svemu svom imanju.
Ne želim imati već samo činiti ophodnje,
častiti si maslinama dušu svetu.
12.03.2016.  07:59




Friday, March 11, 2016

Zelena kiša


Nebesima se osmjehujem,
od svoje jutarnje topline
poprimaju zelenkastu boju.
Kišica zemljom odjekuje
predivne proljetne punine,
a vrapci svejedno poju.

Tko zna kako oni vide
svjež i prohladan čas,
cvrkut se njihov ori.
Po oluku kapljice bride,
vreve se ne čuje glas,
a tramvaj romori.

Proljetno nebo zalazi
u moju sobu i stan,
prozor široko zjapi.
Golubica mjesta traži
da stane u dan radostan,
a zima polako hlapi.

11.03.2016.  06:40

Thursday, March 10, 2016

Pobjeda


Nema te u zaspalim šumarcima,
danas si izprosio prebajna sjećanja,
postavio mi činjenice na moj stol.
Nema te u jakim žmarcima,
zapisujem samo ciljana lutanja
kada si skidao s mene mutež i bol.

Između obaveza hodim po dnevnicima,
nema te tamo, svi su izgorjeli,
a pepeo se miješa sa svježim mlijekom.
Nosim žive ljude u srčanim spremnicima
koji su mi zaista sasvim ogoljeli
i, sva takva, gledam za strehom

što se izvija u smjeru sjeverozapada
gdje odlazeći misionari drže raspela,
od kroka do kroka, od postaje do postaje.
Opet je proljeće, opet sam mlada,
za žive ljude u mom srcu zapela.
Tamo si ti, tamo i tvoje raspelo ostaje.
10.03.2016.  10:50





Popular posts