Friday, March 11, 2016

Zelena kiša


Nebesima se osmjehujem,
od svoje jutarnje topline
poprimaju zelenkastu boju.
Kišica zemljom odjekuje
predivne proljetne punine,
a vrapci svejedno poju.

Tko zna kako oni vide
svjež i prohladan čas,
cvrkut se njihov ori.
Po oluku kapljice bride,
vreve se ne čuje glas,
a tramvaj romori.

Proljetno nebo zalazi
u moju sobu i stan,
prozor široko zjapi.
Golubica mjesta traži
da stane u dan radostan,
a zima polako hlapi.

11.03.2016.  06:40

Thursday, March 10, 2016

Pobjeda


Nema te u zaspalim šumarcima,
danas si izprosio prebajna sjećanja,
postavio mi činjenice na moj stol.
Nema te u jakim žmarcima,
zapisujem samo ciljana lutanja
kada si skidao s mene mutež i bol.

Između obaveza hodim po dnevnicima,
nema te tamo, svi su izgorjeli,
a pepeo se miješa sa svježim mlijekom.
Nosim žive ljude u srčanim spremnicima
koji su mi zaista sasvim ogoljeli
i, sva takva, gledam za strehom

što se izvija u smjeru sjeverozapada
gdje odlazeći misionari drže raspela,
od kroka do kroka, od postaje do postaje.
Opet je proljeće, opet sam mlada,
za žive ljude u mom srcu zapela.
Tamo si ti, tamo i tvoje raspelo ostaje.
10.03.2016.  10:50





Wednesday, March 9, 2016

Koraci ulice


Živjeti estetski, tražiti ljepotu i sklad
možda je prevelika zadaća za ljude
jer oni ne umiju izgraditi vlastiti grad,
a sve oko sebe povazdan kude.

Od te unutarnje praznine i suhoće
oko im ne vidi sadržaj vrijedan
osim onoga koji je prazan od zloće,
a takav ne opstaje grad ni jedan.

U praznini površnosti ljepota se traži
da ne bi se vidjelo bolne ružnoće
bez koje ne postoji ni grad najdraži
u kojemu svatko živjeti hoće.

Estetika života dolazi samo tada
kada se vide mane kao izazov laki
da se načini istinski smisao grada;
tada su koraci ulice lijepi i laki.

Živjeti estetski ne može koji sanja
ako rukave svoje pošteno ne zasuče
da izgradi od sebe velebna zdanja
makar se oči od gadosti muče.
09.03.2016.  07:27




Tuesday, March 8, 2016

Polupani sat


Kako mi zima po ramenima sve više teče,
tako se ja sve jače u kaput omatam;
i oblaci zemlju sve više gnječe, i zrak peče.
Fijuče okno, zastava stara životom lamata.

Hej, gdje su dani kada je pržilo kao ražanj,
gdje li su uvale sunčane i plave lagune;
gdje nestade krvotočna gospodska ladanj?
Hladan grad samo što ne istrune

od bezazlenih promjena temperature.
Sav se uskovitlao kao da nestaje, ulice prazne
kazuju znakove vremena kao ure;
po duši mi lete uspomene razne.

Zaboravljam što želim reći, kriva je klima,
u kaputu sjedim, stiščem se pokraj dna
i ćutim samo da mi je dojadila zima.

Nikako da se prenem oda sna.
Kao vjetar misli mi lete kojekuda
dok stara kazaljka klimavo vrluda.
08.03.2016.  22:35




Monday, March 7, 2016

Bijeg iz prosječnosti


Vidjeli smo Tvoju moć i snagu,
ona nam je izvirala iz naših nevolja,
potreba je velika svima nam za spasom.
Kada bismo živjeli samo sreću blagu,
postali bi ljudi razvratničkih golja,
doveli bi sami sebe u pakao lasom.

Nikada Te ne bi znali, ni poznavali,
a Tebi bi srce prepuklo zbog nas.
Tvoji ćemo biti sinovi kad budemo braća,
tada vidjet će se da smo zaista Te zvali
da nas putiš iako je strašan Tvoj gorljivi glas.
Ti nam dodaj od šapata svoga slaća

jer je slatko ljubiti Te u tajanstvu,
svaki dan Te blagovati kao nasušni kruh
da u nama stvaraš nove sokove.
Nismo mi dorasli tom poznanstvu,
a Ti ipak razvijaš nam duh
u kojemu činimo blage skokove

da bismo izišli iz ova svijeta zla.
A kamo drugamo bi mogli doći
nego u nevidljiv ogroman prostor
gdje vlada mir na nebu, preko tla
po kojem hodimo s velikom moći
kao da se razderao naših duša zastor.

Sve što jučer nisam primjećivala
danas vidim jasno zjenicama nade,
ona otkriva mi pravu sliku Tvoga lica.
Sokove u meni nekada sam skrivala,
a sada ja s njima živim, Sveti Grade,
oni jači su od svih mojih drhtavica.

Kako je uzbudljivo Te poslušati,
doći blizu Tebe, tjelesno i duhovno,
opipati dragocjeni bitak, tako pristupačan.
Kako lako mi je ovaj svijet iskušati,
napojiti neko srce srdito i bunovno
koje čuva samo formu, jauk uglačan;

ljubiti ga slično Tvojoj ljubavi za mene.
Ne vjeruju mojoj povijesti i formi,
ne vide mi od tih soka život vječni.
Kada jednom drhtavica sva u meni krene,
vide da sam izvan svih njihovih normi,
ali draži im je njihov život prosječni.
07.03.2016.  09:25




Sunday, March 6, 2016

Na vratima vječnosti


Na vratima novih obećanja,
na poljanama Jerihonskim
gdje nestala je nebeska mana,
nahrani me zrnjem iskonskim,

dade mi beskvasnu pogaču
kakvu mi srce okusilo nije
i odstrani od mene lomaču
da me od sada ljubav grije.

Iziđoh mlada iz pustinje,
svježa zbog opravdanja;
vidjeh klasja gustinje,
plodnu zemlju iz sanja

po kojoj ne briju oluje
nego samo molitve ruše
zidine kojima struje
i oklope moje duše.

Što moje oči vidjele nisu
i moje uho nikad ne ču,
sada nađoh na klisu
što pokloni se tu,

preda mnom, pod stopama
kojima novom zemljom gazim.
Ropstvo me više ne slama,
slobodnim putem prolazim,

a pustinja ostaje iza mene,
ljubav mi jedino poštenje.
Ljubav mi otkloni sjene
da slavim Tvoje oproštenje.
06.03.2016. 08:08







Friday, March 4, 2016

Milost


Bijah slijepa od rođenja,
učili me dušu istresati
sve do zadnje slutnje.
Samo s toga posvećenja
naučio si me istesati
sve moje pomutnje.

Prepoznadoh Te, Sine Davidov,
kao da smo mi blizanci
jer sam uvijek bila poslušna.
Poslušnost mi bila zov.
O, kako smo stari znanci!
Idealima sam bila zdušna

koji obećavali su besmrtnost.
Varali su cijele mase,
a ja sam sve vjerovala.
Kako smiješno, bratstvo i jednakost,
ali ne daj na se.
Laži nisam sljedovala,

nije mi se dopalo
jer sam istinu uzljubila
kao prava proleterka.
I evo me jer me je našopalo.
Ipak, ja sam ubila
kao svaka slijepa zvijerka.

Ti me rodi, a ja bijah nesvjesna
pa sam srljala u maglu
strasnom istinom i vjerom.
Svakome sam bila tragična i smiješna,
samo Ti navede bagru
da Ti me pokažu s mjerom.

Ništa mi nije nedostajalo,
htjela sam se i ja nasmijati
da se slučajno ne predam.
Preda mnom je srce Tvoje stajalo
koje mi je htjelo nešto dati;
smiluj mi se da progledam.

I pretvoriše se zvijeri u snebivanje,
pretvori se blato u krvavo tijelo;
drvo neko, tvrđe od ta smijeha.
Kada prođe iščekivanje,
vidjeh lice Tvoje, kao magla bijelo.
Od sljepoće nasta more grijeha.

Konačno sam progledala, postala prah.
Gdje su moji ideali i moja potencija?
Mrtva pjesnikinja, za sve bezimena.
Još primijetih uza sebe neki svježi dah,
Ti si ona Davidova kraljevska esencija,
Ti si ona Istina mi neviđena!
04.03.2016.  23:23





Popular posts