Pletilja čipaka

Kome da pišem stihove ljubavne,

kome pisati o duši siromašnoj

još od one godine pradavne

kada se nadala ljubavi izdašnoj?

Od ovoga stiha neće poteći med

jer zapravo krijem psovku i spazam

i postajem kruta i hladna kao led,

tada me iznutra muči sarkazam.

Davno je bilo kada je suzica ispala

i kad je zatreperilo srce blago i nježno.

Odjednom trauma neka dušu isprala...

a biti pjesnikinjom izgleda neizbježno.

Srce je sve moguće ljubavi otjeralo,

otvrdlo kao onaj dosadni kamenac.

Samo je sebe obimno opjevalo

i na sve pjesmarice položilo vijenac.

Ponekad duša okrivljava druge,

a samo Bog joj govori da se potrudi.

Nema tu niti žaljenja, niti tuge

jer čovjek ponekad od prve poludi;

prije nego što osjećajna suza krene,

nastaje oprez i strah, i velika praznina.

Možda je dobro da to zahvati i mene,

lakše je nego trpjeti bolnih mračnina.

Kome da pjevam ljubavne balade

kad sam nedavno pristigla bliže Bogu?

On mi je poveo sve ljubavi mlade

i sada se vraćati više ne mogu.

24.08.2015. 03:35

Vrsta koja izumire

Prošla su vremena davna

kada mislilo se svi smo pjesnici.

Sva su naša djela slavna

dokaz da smo bili romantici,

da je nebo ovdje samo za nas,

nježne duše napojene dobra vina,

da u uzdizanju leži svima spas.

Danas držimo se više slobodnima.

Danas najbolje je biti izvjestitelj

jer koga je još briga za recitacije

kada ugrožen je većma svaki žitelj

zbog slobode prevelike svake nacije.

Nebo više ne vidi se od zaslona,

mjesto zvijezda svijetle nam rakete,

a od ratovanja nema zaklona.

Stakleni su zidovi postali palete

na kojima se zaista životi zamute:

grozničavo miješanje je slikarskih boja,

boje koja svijetli s bojom krvi prosute,

 a pjesnici ginu usred bojnog stroja.

Sve to donio je tehnički napredak,

ljudska volja za vladanjem i moći.

Više nam ne vrijedi duševni poredak

jer nam više nema niti sutona, ni noći;

nema onog unutarnjeg udubljivanja

u krajnji smisao zajedničke odiseje;

nema više niti stvarna zaljubljivanja...

nema više mira, nema pjesničke ideje.

24.08.2015.  01:36

Ordinary Wife

When you have something to complete

When you have some time to wait

When you give away your every beat

To meet somebody once and straight

You get signals and memories for sure

Remember the words with special meaning

That sit at the heart as the best cure

And then again that scare of dreaming

You have to say thank you at least

But it is far too late to be thankful

Was your choice to act like a beast?

Was your acting so cold and cruel?

Have you ever said that word of love

When you spoke about money or life?

Have you ever been a quiet cove?

Why couldn’t you be an ordinary wife?

All that’s nothing because you hear

That you still have some job to do

You have to listen and clear the tear

Signals and words still comes to you

Zime životne

Ponekad trebaš neko vrijeme

kako bi razmislio, udaljio događaje,

kako bi skinuo s leđa ono breme

dok ti nelagodan osjećaj traje i traje

sve dok ne dođe opet neko “Oprosti”

i dok se sve ne vrati na staro mjesto

pa ti se opet griju promrzle kosti

i sve se mijenja i prolazi često.

Ponekad trebaš vremena za nezaborav,

za pospremiti ljubav u neku ladicu

da bi opet postao normalan i prav,

a sjećanje neumitno tamo stvara klicu

i sjećaš se još uvijek prepirki i praštanja,

i sjećaš se zašto je neka veza potrajala;

ona nije postojala zbog pukih maštanja

nego je uvijek ljubavi još izdajala

pa si tužan zbog kraja i srdi te praznina,

i pucaš po nebu, šutiraš limenke,

i nigdje ne postoji ona osobina

koja te je dovela dotle da ganjaš sjenke,

a niti jedna ne zna lijepo zamoliti,

tražiti oproštaj i smiriti vatre.

Samo se bol može još više proliti

kad vidiš ljubavnike kako snatre

jer tvoja je ljubav bila bolja i realnija,

a Bog ju je uzeo samo za sebe.

Tvoja je ljubav još uvijek najsjajnija,

ona te s vremenom sve više zebe.

22.08.2015. 02:37

If You Change Your Mind Again

Why the heavens you drunk get dry

Why have you been so depressed

While you had a wish to fly high

While your heart was so obsessed

throwing your gifts into the wind

because maybe some fool will pick

and certainly not for your bloody skin

and certainly has for you just a kick

Why you stopped to eat the ashes

Only be cause of your newborn dream

And did you need to reach higher classes

Only to be a volunteer’s scream

throwing your gifts into the wind

because maybe some fool will pick

and certainly not for your bloody skin

and certainly has for you just a kick

When you decided to be a homeless

You certainly needed something to blow

Why you took hope and a bit of happiness

Instead to let yourself to make a show

throwing your gifts into the wind

because maybe some fool will pick

and certainly not for your bloody skin

and certainly has for you just a kick

When you decided to get in love

Your certainly had to commit

Why you started to cry for glove

Instead to let the mud to split

throwing your gifts into the wind

because maybe some fool will pick

and certainly not for your bloody skin

and certainly has for you just a kick

When you heard that you have to be death

You certainly needed to become a liar

Needed to smile to everyone you met

Needed to light the best burning fire

throwing your gifts into the wind

because maybe this girl will took a pick

and certainly most for her pale skin

and has for you only to be a lyrics freak

Nocturno 2

Toliko sam lijepih snova ostvarila

i toliko nezaboravnih trenutaka se zbilo;

toliko me sudba ova podarila

da ne znam zašto me je tako dugo bilo.

Svi su rekli da sam sebična i hladna,

a moj Bog me drži bez grižnje savjesti

sve dok ima barem malo sunca skladna,

sve dok od te potrage se valjda ne osvijestim.

Tada bit ću žalosna u predvečerje

jer mi više skoro nitko oko mene nije star.

Tada će me postaviti kao stalak za perle

tamo gdje svi žive stari kao neki ormar.

I o tome zapravo samoći pripovijedam

čitavo, svo vrijeme životne mi sile:

da su grozni grijesi koje ispovijedam,

da su samotne mi često noći bile.

Ne znam zašto pogledi me vuku

uvijek negdje prema zalascima

koji svijetle jedini u muku.

Ne znam zašto vrat mi slab ne klima.

20.08.2015. 18:21

Mrva zlata na dlanu

Tako si bio, Bože, nježan prema meni

kao da držiš na dlanu malo pile,

kao stari ljubavnik prema mladoj ženi,

kao da čuvaš mrvu zlata i svile.

Zar mi je zaista bilo tako potrebno i loše,

zar sam zaista bila tako krhka i slaba;

zar se te kratke molitve tako sporo troše

i zar se zaista može preletjeti graba

kada čovjek zapadne u to duboko stanje

u kojem se nađe samo površnim trenom,

iskreno kao obično dječje pitanje?

Zar se tako drhti pred jednom ženom?

Tebi sam uvijek u životu bila svatko i sve,

Tebi sam bila nedodirljiva sveta sjena.

Ti si kvadrirao moj život i strune njegove

jer ostadoh sama kao pobjednička stijena

po kojoj vjetar brije i zrnca pijeska kovitla

dok se pjeni more u žarkom utonuću

zlatne kugle što toplo zrači i lepršavo titra

po mojoj stopi i po mojem lakom porinuću.

20.08.2015. 03:40