Kralj slave

Ako je zlo samo nedostatak i manjak dobra, ni đavla, ni zlih duhova jednoga dana više neće biti.

Samo je jedan način kako se nedostatak dobra može popraviti: opraštanjem. Vječnim opraštanjem Onoga koji ima svu vlast na nebu i na zemlji.

Čovjek najteže oprašta sebi samome. Kad vjeruje u Boga, kad vjeruje da mu je Bog oprostio, tada se više ne mora grijeha svoga prisjećati. Jer mu je oprostio Bog veliki i dobri. Jer je ponio na sebi sve grijehe svijeta.

Krštenjem se gubi nasljedni grijeh. Kad bi svi vjerovali Bogu i krstili se u vjeri, nastao bi raj na zemlji. No, ima nas koji se krstimo i ne vjerujemo. Ima nas koji vjerujemo, ali se ne krstimo. Ovi kršteni i živući u vjeri u Jednoga Boga zadobivaju udarce nevjernika i tako nedostatak dobra ostaje u svijetu. Dok Isus, Gospodin ponovo ne dođe na oblacima u velikoj slavi.

I oni bačeni u oganj, tamo gdje je plač i škrgut zubi, tražit će spas i oproštenje.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište.

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (sv. Irenej).

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
    svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
    i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
    tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
    duša mu se ne predaje ispraznosti, *
    i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
    i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
    koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
    dižite se, dveri vječne, *
    da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
    »Gospodin silan i junačan, *
    Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
    dižite se, dveri vječne, *
    da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
    »Gospodin nad Vojskama - *
    on je Kralj slave!«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Preobrazba

Koliko sam samo puta prestala

misliti o danu i o prihvaćanju,

otvorena svojim dojmovima.

Kako sam često u sebi nestala

i sanjala o poniznome vraćanju

samotnosti, predala se snovima.

Koliko je takvih časaka u kalendaru,

koliko je predblagdanskih ispitivanja

i koliko puta zađoh prema pustinji.

I uvijek sam pristupala Oltaru

koji me izvlačio iz slatka snivanja,

uvijek me to dovodilo silnoj tustinji.

Zar mi u nutrini tama vlada,

zar ću opet naći samo sjetu,

zar će ono doći vrijeme plakanja?

Tužna stara prodire balada,

ona budi onu vjeru svetu,

onaj oganj od pretapanja

duše ljudske i otajstva.

Opet sam se vratila iskanju

da mi dadneš neku pokoru

za velika izdajstva,

samo uzdasima izatkanu,

da mi uzmeš pjesmu oholu

pa načiniš od nje preobrazbu.

Koliko još moram izdržati,

da li ovoga ću puta dočekati

posvojenu od Tebe mi glazbu

koja će mi srce istrzati

i te dane grijeha otjerati?

27.07.2015. 19:23

Riječi života vječnoga

Daj mi danas svoju sreću vječnu,

pruži meni ruku, svoju desnicu

kojom štitiš me od svakog zla.

Zaustavi meni brzu vodu riječnu

ako netko na me digne pesnicu

da do kraja dana lako stignem ja.

Neka Te slave svi narodi, Bože,

svi narodi neka Te slave!

Daj nam danas svoga Duha

da rastjera one što se glože,

koji žele nama doći glave.

Daj nam križ i daj nam Kruha.

Neka nam kraljevstvo Tvoje izraste

kao sitno zrno gorušice,

kao ukvasano tijesto.

Nek u srcima nam zapovijed naraste

da uđemo kao deve kroz iglene ušice

u Tvoj počinak, na naše mjesto.

Načiniše tele na Horebu

od svoga zlatnog nakita,

usta mu načiniše što ne govore.

Plešu ispred njega u dvoredu,

a ono niti pase travu do sita.

Među sobom samo divljaju i romore.

Razbiše se ploče Saveza,

Deset Božjih zapovijedi svetih.

Razbili su srce Tvoje na pola.

Neka mišica Ti sad ne preza,

praštaj meni što im prijetih

jer je nevjera me ubola.

I što dobro od ta puka,

što li dobra iz Nazareta?

Samo milost Bezgrešnog Začeća.

Tvoja, Bože, spustila se ruka

sve do dna, sve do kraja svijeta,

spustila se ljubav Tvoja najveća.

Neka Te slave zato jer kamo da odu,

svi narodi neka Te slave

u vodama svetišta riječnoga,

Neka urone u Jordan, svetu vodu,

nek se u izobilju Duha Ti dave

jer samo Ti imaš riječi života vječnoga.

Katolički Bog jest Bog ljubomorni

Postoji zabluda po kojoj kršćanin može biti bilo tko iako inače vjeruje i u mnoge nekršćanske idole, stvari i pojave.

Niti jedno božanstvo na ovome svijetu ne zabranjuje nekome biti rimokatolikom ( to su samo političke insinuacije i progoni ).

No, ako dođete u Crkvu Katoličku, postoji velika mogućnost da ćete se razočarati i brzopleto zaključiti da je katoličanstvo jako netolerantno. Bog Isus Krist zaista nikada ne tolerira skretanja, kompilacije i sinkretizme jer to sve predstavlja teški grijeh, to jest udaljavanje od Boga Jednoga.

“Ne klanjaj im se niti im služi...Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran (Izl 20,5;  34,14;  Pnz 6,14 sl )”.

U poganskim religijama nema ništa slično tom “ognju što proždire (Pnz 4,24)”. Ako je Bog ljubomoran, On je to zato što je svet i ne može podnijeti da se načima Njegova čast:

“Tada reče Jošua narodu: vi ne možete služiti Jahvi, jer je On Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. Ako ostavite Jahvu da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas, pošto vam je bio dobro činio.” (Jš 24,19sl).

Bog Jedini od čovjeka, što ga je načinio na svoju sliku, traži isključivo klanjanje.

Razni mnogobožci i bezbožnici će ti možda reći da vjeruju u Boga, ali ništa drugo o Bogu ne znaju. Zato znaju puno o magiji i lažnjacima. Magija je, na primjer, kada misliš da Bog djeluje onako kako ti misliš da djeluje Bog. To nema veze s vjerom nego je obična besmislica.

Biblijska se religija temelji na povijesnoj objavi; zbog te činjenice je na posebnom mjestu među religijama. U Bibliji je objava povijesno uhvatljiv događaj: njezini se posrednici znaju, njihove su riječi sačuvane i razvija se kroz 15 ili 20 stoljeća, zna za znakove koji ju čine vjerodostojnom, svoju puninu dosegla je u događaju Krista, Sina Božjega, Objavitelja u najširem smislu riječi i za kršćanina znači prihvaćanje te objave koja ljudima pristiže nošena poviješću.

Inače nemaš što tražiti u kršćanstvu, to jest kao takav postižeš preduvjete postati katolikom.

Biti kršćanin znači i znati opraštati, biti katolik znači uvijek voditi ekumenske dijaloge, ali klanjati se samo Kristu, Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetome.

Opraštati ne znači i tolerirati. Opraštati može onaj koji moli za sve ljude.

Pred grijehom ljubomorni se Bog otkriva kao Bog opraštanja. Otpad kojim bi sav narod zaslužio da bude uništen, prilika je Bogu da se proglasi Bogom milosrdnim i milostivim, sporim na srdžbu, bogatim ljubavlju i vjernošću.

“Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas u svoju baštinu! (Izl 34,6-9)”, govori Mojsije.

Kruna Kristova djela jest to što grešnicima stječe Očevo oproštenje. On moli (Lk 23,34) ili lijeva svoju krv (Mk 14,24) na otpust grijeha (Mt 26,28). Kao pravi Sluga Božji, On opravdava mnoštvo kojega grijehe nosi (1 Pt 2,24; usp. Mk 10,45;  Iz 53,11 sl) jer On je Janje koje uzima grijeh svijeta (Iv 1,29) time što spasava svijet. Njegovom smo krvlju očišćeni i oprani od svojih prijestupa (1 Iv 1,7;  Otk 1,5).

No, to ne znači da sada, kada je Krist pobijedio grijehe svijeta, mi možemo mirno padati i dalje u ponore nevjere jer Krist odredi da se samo vjerom spašavamo o kojoj znamo barem toliko da po toj vjeri imamo Deset Božjih zapovijedi od kojih je prva da je Jahve Bog naš, Bog koji traži kao prvo i osnovno da nemamo drugih bogova osim Njega.

2 "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3 Nemoj imati drugih bogova uz mene.
4 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,
6 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
7 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 

(Izlazak, glava 20)

Slušajte svoju djecu

POŠTUJ RODITELJE DA DUGO POŽIVIŠ I DOBRO TI BUDE NA ZEMLJI

Posluh je roditeljima važna i pozitivna sastavnica općeg iskazivanja poštovanja prema njima. Tko poštuje svoje roditelje, taj sigurno zna da prema njima mora biti iskren. Poštivati roditelje ne znači šutke napraviti sve što oni kažu. Poštivati roditelje znači reći im “Ne” kada je to potrebno i iskreno im obrazložiti zašto ne žele činiti ono što roditelji od njih očekuju.

Tko slijepo sluša roditelje, nije iskren i u sebi se možda grize zbog toga što mora činiti ono što ne može ili ne želi.

Malo dijete, a i ono malo starije nije i ne može biti krivo i odgovorno ako ne razumije ono što se od njih traži i ono što im se govori. Učitelj, to jest roditelji moraju znati obrazložiti razumno zašto dijete treba nešto učiniti jer inače prisiljavaju dijete da čini nešto što ne razumije, a često niti ne smije biti iskreno i znatiželjno.

Dijete mora poštivati ono što im roditelji nalažu. To je normalno ako roditelji poštuju sebe i svoju djecu jer u roditeljskoj ljubavi se nalaze svi odgovori, svi razumni ukori i pomoć djetetu na putu prema zrelosti.

Nije pametno govoriti da su djeca zločesta i neposlušna.

Nije pametno vikati na dijete ili mu neprekidno prijetiti.

Nije pametno uzimati ultimatume kao najvažnije sredstvo odgoja.

Nije pametno premlado dijete učiti o temama odraslih kao što su politika ili ekonomska situacija u obitelji.

Roditeljima mora barem jedan podatak o odgoju biti jasan: djeca ne uče govoriti sama od sebe nego od roditelja i to tako da ih pažljivo slušaju što govore. Još pažljivije djeca primijećuju što roditelji čine i oponašaju roditelje, naročito ako roditelji ne uče djecu razgovarati o svemu. Uzalud je zahtijevati od djece poslušnost ako i sami ne činimo ono što od njih zahtijevamo.

Imati svoje dostojanstvo u Bogu, ljubiti svoju djecu i razgovarati s njima najlakši je i najljepši način odgoja, a donosi i obilate plodove.

Susret u Čistilištu, kratka priča

Varaš se ako si me svrstao među najgore od najgorih. Moji zločini su poznati, svima i uvijek na očigled. Mnogi su ti rekli da je moje ime naziv za zlo. Ja sam simbol mržnje, sadizma, terora i strahovlade, simbol luđačke manije, za mene se govori da je lakše u pakao nego uz mene.

Bio sam vrlo mlad kad me je ponijela rijeka stihije, vraga sam molio da me uništi; nije mi dao poginuti, umrijeti, stradati. Neki su mi se još i klanjali, nitko mi nikad nije skresao istinu u lice, vrag mi je obećavao da će tome doći kraj ako slijedim njegove upute, plakao je i govorio da je tužan i žalostan.

Dolazili su mnogi, prolazili i odlazili, odobravajući sve što sam govorio i činio i sve je izgledalo kao da će biti kako je zli obećavao. Davao sam ono što su željeli i tražili. Ne znam zašto baš od mene kad sam slutio da se radi o nesporazumu, o nekoj velikoj pogreški, o kardinalnom nerazumijevanju i zabludama.

U sebi sam jedini to znao, ali sebi nisam vjerovao nego svim tim okolnostima. Nije moglo biti da sam samo ja u pravu protiv svih i slušao sam ih.

Najbliži do mene su također surađivali i pogađali se s tim vragom, glumio sam, prepun užasa i straha, nisam imao snage otići i provjeriti što to oni sve točno i u detalje čine, bio sam obamro od strahova i slabosti.

Sve mi se vrlo brzo počelo miješati, i san i java, i noćne more i svakodnevne zvijerske slike i ubrzo više nisam znao gdje sam.

Povremeno sam znao nabasati na tračak sebe, vratiti se negdje odakle sam odavno nestao, još od onda kada sam se bavio manje zlim i opasnim temama. U takvim trenutcima sam pokušao artikulirati što mislim i tko sam zapravo ja, onaj pravi ja i što bi i kako moralo biti. Čak sam i pomišljao da ću se nekako sabrati, izkoprcati iz svega i ugledati jutro pa shvatiti da je sve bio privid i san.

O, da, bio sam svjestan da nije sve to san, ali me je boljelo i uništavalo, gušio sam se kad god sam pokušao uzeti snage i progovoriti. Mišići su uvijek bili iznemogli, a nikako nisam došao do krajnje točke, do smrti ili tako nečega.

Sada je to prošlo. Sretan sam jer znam da ću se izbaviti, sigurno i to onda kada uvidiš sva zla ovoga svijeta o kojima sada pojma nemaš. Sretan sam što se pržim i što me sve peče jer znam da sam to samo ja, a ne mnogi drugi. Znam da sam kriv, ali znam i to da sam simbol sve krivnje svijeta. A to ću prestati biti čim ugledaš svoju krivnju i one mnoge koji me dovedoše dovde jer sve o čemu pričam zaista nije bio san, to sam zaista bio ja, stvarni zločinac i svjedok mnogih drugih zločina oko mene, puno težih i duboko, duboko sakrivenih u srcu Stvoritelja koji ih je jedini vidio jer krv žrtava koje vape k Njemu On zaista najjače čuje.

Dakle, dobro mi došao. Nalaziš se u Čistilištu i znaš tko sam. Da, to sam stvarno ja i dijelit ćeš sa mnom neko vrijeme zajedničke prostore.

Do posljednjeg daha

Isuse, nisi bio sasvim sam na križnom putu.

Žene su pobirale Tvoju krv.

Šimun Cirenac je prišao ponijeti drvo Tvoje.

Veronika Ti je pružila rubac.

Mnoge žene jeruzalemske plakale su kraj Tebe.

Ljubljeni učenik pratio Te je do kraja.

Rimski stotnik bio je sav uz Tebe.

Razbojnik na križu priđeTi sasvim blizu.

Majka Te Marija primi u svoje krilo.

I Josip iz Arimateje se pojavi od nekud da Ti ustupi počivalište.

Muškarci i žene, narod, učenik Tvoj, Rimljanin, zločinac pa čak i tajni sljedbenik Tvoj bijahu blizu Ti majke ljubljene. I to Ti je na određeni način bilo dovoljno. Dovoljno za malo nade. Jer ako u narodu ljudi o Tebi pričaju, ako vjerne žene postaju Tvoj jasan znak, ako neki muževi zastupaju Tvoju zapovijed ljubavi, ako Te samo jedan Tvoj učenik prati do kraja, ako samo jedan stranac uvidi Tvoje božanstvo i ako potajni obožavatelji iziđu k Tebi, imaš dovoljan razlog od sjemena toga razviti opće kraljevstvo nebesko u krilu Majke.

Jer ako poznajem samo jednoga prijatelja u životu, prenijet ću mu Tvoju vijest, a on će ju prenijeti drugom prijatelju koji opet ima nekog prijatelja pa se tako Radosna vijest dijeljenjem umnožava kao pelud na vjetru.

I ne može biti drugačije dok se sjeme ne proširi do na kraj svijeta i vremena jer Ti si Bog slavni i dobri.

I ne može se jedan čovjek spasiti sam. Ta, tko će mu pružiti ruku? Tvoje udove? I to spasenje ne može prestati dok ima samo jedan, posljednji čovjek kojemu treba ruka prijatelja. A prijatelje i saveznike imaju čak i najokorjeliji. Barem jednoga koji će ga povući onoga dana prema sebi, prema kraljevstvu nebeskom jer Tvoje je sjeme jedino nepropadljivo.

U onoj boli za koju nitko nikada neće znati kolika je bila, vidio si srca ljudi kojima si uputio svoju riječ “Žeđam” i s uzvikom napuštenosti, u kojemu je bio i tračak nade, prema Ocu nebeskom predao Mu Duh svoj.

Volim Te, Isuse.