Sedmoga dana

 Željela sam što pripravnija krenuti

pa polako, ali sigurno napredovati;

kose počešljati, mladi život odjenuti

i najveće autoritete nasljedovati

po načinu djelovanja, imati stila,

uvijek se kloniti loše borbe

jer pogrešna sredstva ne vode do cilja;

izbjegavati prečeste pretvorbe

jer bolji je uvijek put nadogradnje.

Željela sam ubrzati svladavanje prepreka,

pridodati svoje i opće  izgradnje,

a ne da me nosi život kao rijeka.

Život je stao, na sebe sam zaboravila,

život me uvijek iznova odveo dalje;

od svih se pouka nisam oporavila,

a sada me Bog već na odmor šalje.

Pukla je snaga, tijelo je ostarjelo,

duša se za svaku sitnicu trza.

Sve što je smetalo, sada je oslabjelo;

za uspjehe ne bijah dovoljno brza.

Bog moj mi govori da sve je u redu,

da život nije zbog raznih uspjeha

nego da traži ljudsku bijedu

i da joj služi kao jedina utjeha.

Sve bilo je zamalo dobro i krasno,

samo što nisam ostvarila jedini san,

a život mi nosi samo još sjećanje časno

koje mi služi, evo, u posljednji dan.

13.03.2015. 08:21

Nebeska spirala

Opraštaš mi ljubavne izljeve i nemir,

ne puštaš mi razočaranja ili očaja.

Govore mi da si zaneseni vjetropir

zbog kojega mnoga duša zdvaja,

govore mi da si previše napredan

kao da ja ne znam što te vuče,

kao da ja ne znam da si predan

onim vjetrovima koji nikad se ne skuče.

Znam te, prijatelju, da si pristao na sve,

da si poslušno se od oluja povukao,

ali ne vjerujem da prihvaćaš kazne;

ti si samog sebe u toj težnji potukao.

Makar duša ti je skromna, zatvorena,

vulkanske ti tvoje za nebesa strasti

krše dušu što je k sebi oborena.

Bog ti ne da u toj jami propasti.

Nisi ništa bolje od svih drugih, ništa više,

ali znam da nema leta bez velikih struja

i bez vjetra pred kojime kad se riše

što ti se raspiruje poput najjače oluje.

Čudi li se netko što i ja osjećam

kad zazivaš Nebo, kada Bogu kadiš?

Ja se po tom miomirisu prisjećam

samo tebe, samo tebe koji ljubav mi usadiš

svakim danom malo više, svake noći malo jače;

ne mogu odoljeti jer tko ljubav Boga sadi,

taj i s pjesmom umire, taj i sa mnom plače;

taj i meni stan u svojoj Kući gradi.

12.03.2015. 07:38

Proljetni ogrtač

Proljetni ogrtač

Nije mi još danas stalo biti pjesnikinjom,

još mi oči plamte, još mi duša spava.

Danas još sam uvijek zagrijana oginjinom

prozirnih mi haljina što se bolje vide od tuđih oprava

jer na meni nema još toliko licemjerja

i još nisam preodjenula si krinoline,

još nit’ nisam stekla silna praznovjerja

i još ostala sam sva bez one pelerine.

Nije mi sve posloženo u mojim ormarima,

ladice su razne opet poremećene

dok ja čeznem služiti se svim plakarima

koje ću načiniti za dane posvećene.

Sve je slično onim danima bez reda

kad je vladala u meni opća nepripravnost,

kad je tresnula na glavu preteška mi greda,

kad sam potpuno izgubila si nepristranost.

Nisam sposobna za lijepo pjesnikovanje

jer iščekujem si proljetno pospremanje

koje sigurno će biti kao likovanje

ako uspijem si zahvatiti svjetlo danje.

Sasvim bi mi odgovaralo doći do tvog plašta,

samo da ga pronađem u sjeni nekog kuta,

sakrivenog i pokrivenoga kao što je moja mašta;

sigurno je uredno posložen u obliku trokuta.

Sve su moje nekadašnje oprave mi crne boje,

isto kao i tvoj plašt kojeg se pronaći nadam

jer mi treba malo zaštite, topline tvoje,

jer ja opet bez tvog plašta malo propadam.

12.03.2015. 04:40

Ti si mi sve

Ti si mi sve

U Tebi, Gospodine, ja nisam predodređena

za lake suze i za čvrste uze,

za lake pličine i za teške mučnine

nego osjećam, drugome sam podređena.

Za staze duže i za staze uže,

za velike pučine i za trice i kučine

ulažem svu snagu svoju i popuštam svakom boju;

i snagu bremenitu, i snagu plemenitu,

i za ljude siromašne, i za ljude pustopašne.

Kada sve bi meni stajalo na broju,

i kad težim svemu skritu, i kad bježim vremenitu,

dobila bih i riječi izdašne, i riječi strašne.

Sve je to u jednom, sve si to Ti.

Ti si Čovjek speti i Bog si raspeti,

Ljubavnik sveti i Pobjednik kleti.

I sve sam tako u Tebi niža ja.

I žena privlačna, i žena rastresena,

i žena ponižena, i duša puka Izraela.

I mi smo jedno, ja u Tebi i Ti u meni,

Izrael u meni i Ti u Ocu našem.

I sve je oko mene također savršeno

makar puno toga nekako u sjeni,

makar često se i svetošću opašem.

Mi smo svi Ti djelo završeno.

11.02.2015. 19:12

Slatka žrtva

Slatka žrtva

I što ako sam poželjela predati i sebe i sve?

Zar mi nije to jedina jamčevina

da ću živjeti i uskrsnuti?

Odlučila sam darovati Bogu pjesme ljubavne

i kako bi one nastale bez vina

što ga mora čovjek usrknuti?

Odlučila sam tako žarko, naglo izgorjeti

da bih poslije samo sanjala

dušu koja me je izvukla

radi Boga svoga na svjetlo dana iz goleti

na koju sam se sklanjala

od hijena silnih i od vuka.

I što ako me je isti Bog beskrajno uslišio,

ako moje noći za sebe uzima?

Ta, ima za to moju dozvolu.

Ja sam Ga izprosila, a On me tad uzvisio

da Ga štujem, hvalim svojim ustima

što Ga samo treptajem dozovu.

Dao mi je rajski život, pokazuje mi svetu stazu,

daruje mi ljudske duše kakve jesu,

otlanja od mene grijeh i smrt.

Blagoslivljam onaj dan kad sam pronašla oazu

gdje se našlo drago biće, vično plesu

kojim slavili smo slatku žrt.

11.03.2015.  05:05

Sjeverac za toplu zemlju

Još je uvijek vrijeme prilično vjetrovito,

a možda je i meni vrijeme da usporim

srce svoje, uspomenama tako darovito,

jer sam skroz na rubu da izgorim

zbog tih čestih mjestimičnih rasplamsaja

i zbog neobične težnje da ugasim

sve što neprekidno gori, a ne izgara do kraja;

možda mi je vrijeme da se spasim

dok još nazirem u sebi onu slabu snagu

koja doziva mi anđele vatrene

da ne gase nego da raspire tinj u tragu,

jer i oni ljube duše slabe, ali snatrene,

jer u njemu sigurno još postoji suština

kao što se i u samo jednoj kapi mora

mogu naći sastojci iz velikih dubina,

kao što i svaki bitak uvijek biti mora.

To što gubim život si na zemlji svoj polako

samo pomaže mi uvidjeti onu višu svrhu

radi koje sam i načinjena kao tinje mlako,

radi koje oko sebe gledam samo zimu mrku.

Sada kad su vjetrovi ojačali oplodnju

svega cvijeća koje podsjeća na porođenje,

možda moram poći u ophodnju

kako vidjela bih neko novo oročenje,

neku novu mladu travku drsku

koja teži toploj zemlji se udomiti

ili neku mladu napuknulu trsku

koju neće Božji anđeli prelomiti.

11.03.2015.  03:40

Moram ti nešto reći

Ovo je običan dan, ja kroz njega žurim

sunce zabilježiti i onaj pad u san.

Rijetko kada kroz neki dan projurim,

a da barem nešto dotaći ne pokušam.

Dotičem se nekih, meni važnih, očekivanja,

dotaknut ću se možda važnih podataka.

Nije mi danas stalo do osmijehivanja,

duša mi dahće od nekih novih ataka.

Malo mi smeta preglasno pripovijedanje,

vijesti stvaraju preveliku galamu,

a iz iz ulice se čuje neko zapovijedanje.

Banka mi je malo rastjerala tamu.

Ovo je običan dan, ali ove riječi nisu

jer sada opet je drugi moj status.

Ja više nisam na onome svome klisu

jer moja je visoravan sada u ratu,

spadam među nemoćne, starce i djecu.

Protivnik je počeo napadati civile,

a nitko više ne osluškuje ni jeku,

ni ptice, ni svoju savjest, niti kakve vile.

Kao da još uvijek nosim dostojanstvo

jer mnogi smo okupljeni u tim rovovima

kojima vlada duhovno prostranstvo

i, naravno, imamo doušnike na krovovima.

Traže se olovke, kantice, boce i papiri

koji služe mjesto stoljnjaka i pribora.

Ima puno vode i vremena pa se umirim.

Usmena se predaja čuvati mora.

10.03.2015. 08:05