Polutama, zasićena duhom moći svježe,
kao da zaustavlja me da pogledam
crtež Boga što je ovdje razbacao mreže
već odavno, da sad s njime pripovijedam.
Svaku hvalu predajem ti, mom pastiru Kristu
koji uvijek ima lijepu riječ, ali me i kori,
Učitelj moj koji dodaje mi još za glavu bistru
neku molitvu i rime, sve da sa mnom progovori.
Otkrivaš mi svu ljepotu duša da srce primijeti
unutarnjim pogledom na sebe i na stvari,
i da najljepši je onaj koji ponekad priprijeti
da ga više ljudi čuje i da vatru im ražari.
O, Kriste Bože , kad si s nama se poistovjetio,
bijasmo ti ovce, dosta ograničene i priproste;
Janje posta pomirbeno što je duše provjetrio,
a sada si gore, pripremaš nam nemrse i poste.
Da bi poveo nas više prema okrajcima neba,
da se brže pomaknemo iz te učmalosti
i da primimo još više ono što nam treba:
da se odmaknemo od ta svijeta i žalosti.
Puno je pred nama božanske divote,
sretnici smo, uljuljkani u ponjave svoje;
srca su nam usaljena, jedini Živote,
navikli smo zaspati za prispodobe tvoje.
Toliko se trudiš za to malo pepela i praha,
za nas, bića što nam činiš pretvorbu
naših srdaca od kamena, i od straha,
da bi osokolio nas za ljubavnu borbu.
26.01.2024. 03:44
No comments:
Post a Comment
just do it