Isusov Anđeo

 

Ne moraš imitirati veliku ljubav.

Ne moraš filozofirati o ljubavi.

Tražim samo malo osjećaja, to jest sućuti, malo osjećajnog razumijevanja, suosjećanja.

I ti si čovjek od krvi i mesa, čovjek si kao i ja. Jer kad ja ne bih bio samo čovjek, kad bi me moja božanska narav izvlačila iz teških i nepodnošljivih neprilika, ne bi mi u Getsemaniju morao dolaziti Anđeo nebeski da me osokoli, da me ohrabri, da me utješi. On se upravo zato pojavljuje jer u meni nije trpio Bog, mada sam znao da Otac trpi sa mnom; u meni je trpio čovjek kao što si i ti čovjek.

Znaš li što mi je, između ostaloga, Anđeo rekao i pokazao u Duhu Svetome za utjehu?

Vidio sam kolone vjernika i klanjatelja s osjećajem sućuti i strahopoštovanja; čuo sam zazive i molitve njihove; doživio sam ih pokraj sebe s njihovim suzama i patnjama; vidio sam sve svete kršćane i ljude dobre volje: svi su mi govorili „hvala”, svatko na svoj način.

Cjelivali su me čitavoga i pomazivali slanim suzama, a najveći broj vjernika u tim kolonama nije zborio ništa, grcali su u bolima i u njima je rasla ljubav. Ljubav za mene i Oca, ljubav prema meni, čovjeku i Bogu koji postade krv i meso.

Jer sve ono što je božansko u meni bilo je voljno samo jedno: prihvatiti osudu, poniziti se, ponijeti križ, potpuno se prepustiti ljudima koji će me bacati ovamo i onamo, koji će se sa mnom loptati i ismijavati me, udarati me i pritiskati mi moždane oštrim trnjem, mlatiti trskom po mojem ljudskom tijelu sa živim i gorućim ranama od bičevanja, tako da se skrletni plašt lijepio za moju oderanu kožu i povlačio je amo, tamo dok je to sve pakleno me peklo, a nisam ni gledati, ni govoriti mogao. Bio sam samo čovjek, kao i ti.

Ne tražim te da se prisiljavaš na prazne molitve iako ti i to priznajem kao trud zbog mene i doprinos našoj ljubavi.

Ne tražim te da se klanjaš duboko, neprekidno, već da me vidiš i čuješ kako bi shvatio da ti opraštam sve.

Ne tražim te da na silu tuguješ i plačeš nego da budeš poletan, radostan i uvjerljiv dok loviš ljude.

Samo te molim, shvati da nisam bio ni po čemu drugačiji od tebe i svih ljudi, osim po čistoći srca, duše i tijela, bio sam svet kako nitko ne bi nikada mogao reći da je moja Muka dokučiva i da je može mnoštvo ljudi nadoknaditi nakon nekog vremena. Ne, nikada! Zbog moje svetosti i čistoće Majčinoga srca patio sam neopisivo jače i više nego običan čovjek, smrtnik i grešnik.

I danas me razapinju, ali mnogi su sa mnom pokraj Oca koji me je proslavio.

Najteže je bilo u ono moje pravo ljudsko i zemaljsko vrijeme, kada je došao moj čas.

Samo pogledaj i živi, reci mi „hvala”. Ne moraš pretjerivati u tome, ali samo te najljepše molim, ne budi mlak i lijen. Patiš zbog ranjene ptice, patiš zbog mačke koja se izgubila; patiš kada djeca padnu i ogrebu koljena; plačeš kada slavite obiteljske svečanosti suzama radosnicama. Imaš sposobnosti, umne, duševne, duhovne, tjelesne, emocionalne i osjećajne sposobnosti, afektivni život. Sve to imaš što je potrebno i ne treba ti puno više da kreneš pravom stazom. Ne prolazi kraj mene kao da sam despot.

Samo se osvrni, sjeti me se, mene i moga čovještva i zahvali na vječnom životu poslije smrti gdje ćemo se zauvijek zajedno radovati.

22.01.2024. 14:44