Janje među vukovima

Kako smo mi svi divlji narodi, divlji kao nekada davno u povijesti!

Grupiramo se radi očuvanja teritorijalnog integriteta, radi učinkovitijega ratovanja i borbe protiv neprijatelja, a to bi mogao biti bilo tko, bilo koja grupa koja je jača od nas, pohlepna kao i mi.

Kako smo sebični i zatvoreni u sebe mi, ljudi!

Čuvamo svoj integritet, a uništavamo druge, sve oko sebe.

Jer u čovjeku postoji neka dvojnost i dvoličnost. Često su ljudi u sebi ljuto poprište svoje vlastite borbe i rata između dobra i zla ili, bolje rečeno, između većega i manjega zla.

Kad je neki, bilo koji, pojedinac u takvoj dvoličnosti i ratu, kako će onda svijet doći do mira?

Svim narodima je drago da im je država jaka i bogata, ali unutar svoje države nitko nije zadovoljan onime što ima.

Jer države su zbog ratovanja i prevlasti, a ne zato da bi narodi prosperirali na ispravan način, tako da ne gaze sve oko sebe.

Jer svaki čovjek gazi u sebi ono što mu ne odgovara, a hlepi za onim što mu se čini dobro, lijepo, poželjno. Tako čovjek ima neprijatelja u sebi koji radi protiv dobrobiti toga čovjeka. To je vječno pitanje i neprekidna borba u ljudima. I države imaju unutarnjeg neprijatelja i veliko nepovjerenje prema drugim državama. Nikada se ne zna s koje strane će doći napad.

Divlja horda, to smo svi mi u svijetu.

Čovjek ne može ubiti svog vlastitog neprijatelja u sebi.

Čovjekov unutarnji neprijatelj je grijeh, to su neki zakoni koji služe progonu zločinačkih napada u čovjeku. Čovjek zna da su neki postupci nedopustivi, čovjek zna u svojoj savjesti da je laganje loše za njega, da je ubijanje muka čovjekove savjesti, ali ne može ne lagati, ne krasti, ne biti pohlepan, ne ubijati, ne žudjeti za užitcima. Nitko ne može prestati biti „životinja koja misli” i mnogi zbog toga krive druge ljude, a svi zbog svojega unutarnjeg neprijatelja krive Boga.

Najviše je onih koji se zavaravaju i bježe od tih problema, koji ne traže spas ili ga traže na pogrešan način. Čovjek sam sebi ne može pomoći, a drugi ljudi mu u tome da mu pomognu samo čine još veću štetu jer svi smo slijepci i ne možemo voditi jedni druge jer slijepac ne može povesti drugog slijepca tamo gdje će vidjeti svjetlo života.

Samo žrtva Isusa Krista može dati čovječanstvu mir.

Samo prolivena Kristova krv na križu može slijepima podariti vid, životinjama dati slobodnu i urednu dobru volju da žive u prijateljstvu sami sa sobom.

Jer milosrđe Božje sažali se nad patnjama ovoga svijeta, nad ratovima koje ljudi u sebi vode. Sažali se nad onima koji bježe u životu kao obezglavljeni, bez promišljanja i s puno samozavaravanja.

Mnogi se zavaravaju da su im drugi krivi, da je Bog tako htio da bude ratova i zla, mnogi pokušavaju živjeti kao da Boga nema i tvrde da ne postoji.

Države imaju svaka svoje zakone.

Po tim zakonima progone se kriminalci i kažnjavaju.

Dakle, kriminalci i zločinci su uvijek ispred lijepih i dobro sročenih zakona i pravila. No, ne možeš se protiv ubojstava i ratova boriti nekim naknadno sročenim zakonom. Jer nisu samo kriminalci oni koji krše zakon nego zakon se sastavlja kada se dogode zločini.

Tako i čovjek sam u sebi zna da je njegov unutarnji neprijatelj jači od lijepih želja o miru i spokoju za kojim ljudi čeznu.

Čovjek je taj koji laže i ubija.

Države zato imaju oružje i diplomaciju.

A Isus Krist ponese zlo svijeta na svojim ramenima.

Krist je podnio i pobijedio laži, krađe, ubojstva kada je sam uzeo na sebe krivnju za ljudske zločine.

Isus je to učinio za države i narode, ali isključivo preko pojedinaca koji su pripadnici određenih naroda i država.

Jer Isus dolazi u samu srž zločina, ulazi u ljudsko srce, na izvor laži i zavaravanja, preljuba, požude i ubojstava. Isus to čini jer Bog ljubi svoja stvorenja, spašava čovjeka iz velikoga gliba.

Nije izvor zločina u državama već u ljudima koji vode razne države i donose zakone nakon što je rat već pri kraju, donose pravila protiv kriminalaca i zločina koji su već počinjeni.

Srž neprijateljstva je u čovjekovom srcu, u ljudskoj nemoći.

Isus je preduhitrio zlo.

Na čovjeku je, i to posebno na pojedincu, da kaska za Isusom.

Jer postoji pojedinačna odgovornost za sva zlodjela.

Isus dolazi pojedincu iz čiste milosti.

Bog je milostiv i milosrdan, istinit i dobar. Samo Bog može pomoći čovjeku i narodima.

Nema ništa što bi čovjek mogao učiniti da bi spasio svijet od samoga sebe, osim obraćenja Bogu i povjerenja u Sina Božjega koji se zato i rodio na svijetu da preuzme grijehe, zločine i zakone ovoga svijeta na sebe, da zbog toga pati, muči se i pogine na najokrutniji način kako bi prevario onoga unutarnjega neprijatelja u svakom čovjeku, naročito u onome koji ne računa da postoji nešto jače i više od zla, da postoji netko tko je nevin, neviniji od janjeta bez mane kojega odvode pastiri na klanje da bi se do sita nahranili.

Ako je netko neznabožac i živi bez nade, taj ima najlukavijeg neprijatelja u sebi kojega niti ne prepoznaje kao neprijatelja. To su svi grešnici, a grešnici su svi ljudi osim Majke Božje.

Samo ona je Bezgrešna, samo ona je nevina kao što je nevin, čist i nedužan Bog. Samo Pravednik može izvesti slijepce. Samo Isus Krist može nam podariti vjeru i povjerenje u vječni život jer Isus je uskrsnuo i samo onaj tko vjeruje Isusu Kristu i Njegovoj čistoći može uskrsnuti na dobar, lijep i istinit vječan život. 04.09.2020. 09:23