Sunday, September 13, 2020

Maestro srebrnoga fraka



Gori odsjaj svijeće u visini

na nebeskom noćnom svodu.

Tebe grlim, Tebe ljubim u tišini,

Ti si putnik na mom brodu.



Na čovjeka mislim i vidim Boga,

o susretu čeznem kao cvijet

čiji mirisi opojna su droga

što ih ne primjećuje sav svijet.



Ne vidi me nitko u naručju Tvome,

ali Ti me gledaš, miluješ, promatraš

da se moja zloća i tjeskoba slome,

da me plaštem noći drhtavu omataš.



Eh, da sam Ti sestra ili mati,

tako bih Te prigrlila za se

da za uvijek mogu dušu dati

kada povjetarac dodiruje klase



ili kad se kaplja pretače u tlo,

bilo da je vino ili bistro more.

Nikada Ti ne bih prikazala zlo

nego samo dlanove što gore



jer si Ti na njima kao trn.

Stope sve su lakše, energija vuče,

snaga silazi u srce kao strn

i u savršenom ritmu tuče.



Molekule tamne svježega zraka

sve se više u dnu duše množe;

Maestro si srebrnoga fraka,

glazba mi života, Kriste, Bože!

13.09.2020. 02:26



 

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts