Gori odsjaj svijeće u visini
na nebeskom noćnom svodu.
Tebe grlim, Tebe ljubim u tišini,
Ti si putnik na mom brodu.
Na čovjeka mislim i vidim Boga,
o susretu čeznem kao cvijet
čiji mirisi opojna su droga
što ih ne primjećuje sav svijet.
Ne vidi me nitko u naručju Tvome,
ali Ti me gledaš, miluješ, promatraš
da se moja zloća i tjeskoba slome,
da me plaštem noći drhtavu omataš.
Eh, da sam Ti sestra ili mati,
tako bih Te prigrlila za se
da za uvijek mogu dušu dati
kada povjetarac dodiruje klase
ili kad se kaplja pretače u tlo,
bilo da je vino ili bistro more.
Nikada Ti ne bih prikazala zlo
nego samo dlanove što gore
jer si Ti na njima kao trn.
Stope sve su lakše, energija vuče,
snaga silazi u srce kao strn
i u savršenom ritmu tuče.
Molekule tamne svježega zraka
sve se više u dnu duše množe;
Maestro si srebrnoga fraka,
glazba mi života, Kriste, Bože!
13.09.2020. 02:26
No comments:
Post a Comment
just do it