Naši razgovori

Jedna pomisao provlači se uvijek

kao da je znak za trajanje,

kao da je za sve jade lijek,

kao da je ispovjedno kajanje.

Jedan isti često je obrazac,

ljubav nježna i jaka istina

koja duši postavlja mi pravac.

To je doba kruha, doba vina,

vrijeme gozbe kojom Bog nas časti.

Buđenjima daje smisao svježine,

večernjima obećava nove slasti

i nikada Mu riječ ne mine.

Razlika je samo u mom stilu

kojime Mu prilazim i molim.

Spremno odgovara srca moga bilu,

ponekad i grubo, mada zna da volim.

Najviše me tješi Križem svojim,

najviše me takne uskrsnućem.

Dobro zna da zakona se bojim

pa mi daje spoznaju na srcu vrućem.

Tako godovi se množe drvu,

tako latice se šire cvijetu,

tako izabere mene za obavijest prvu,

tako ravna stvari u tom svijetu.

Tako sastaju se misli, ruke

i ja odmah praštam svima sve.

Jedrilica moja nađe se sred luke;

bilo gdje i kada, moja duša zre.

17.09.2020. 21:48