Dani kada nema duha za to slovo,
noći kada nema brige za taj svijet
koji kao mlada ptica srlja,
to su pogrešne praznine, to je ovo:
preživljavanje i slaba krila za taj let
koji čuva srce da se ne uprlja.
Prašina se taloži samo kao sjena,
kao pogreška u dojmovima okoline.
Duša tada samo ponire u Riječ
od koje se stvara obrambena mrena;
katkada su sveta djela zalog takve tmine
jer mi duša odavno ne pije samo mliječ.
Trčim dverima Ti, Kriste, a ne stižem,
tako izazovne su na putu prepreke
što se kao iznenadna guba rode.
Često letim, uspinjem se ili gmižem
kroza svjetlo ili pune mulja rijeke
po tim tragovima koji k Tebi vode.
Naći ćeš me kao nespremnu sred svega,
kao kradljivca sred noćne krađe,
kao kamen što je u dubine pao;
naći ćeš me točno ispod stijega
što ga nose jarboli mi lađe,
na tom križu što si mi ga dao.
09.09.2020. 03:38
No comments:
Post a Comment
just do it