Wednesday, April 6, 2016

Pustinjska barka


Bila sam sva sapeta od htijenja,
deset posto davala sam
nekom momku bez svog zavičaja
koji žeđao je moga mnijenja.
Jedan posto spavala sam,
on izvlačio je oba kraja,

ali nije stigao mi ništa reći
od svih želja, mnoštva stvari
koje svojski mi smo furali.
Rekla sam da neću prijeći
tamo gdje su njegovi ormari
jer je stranac, a mene su gurali

u moj kavez neprekidno.
Ipak mi se davao na kapaljku,
a meni su pucale rešetke
dok je bio sretan vidno
što mu nudim poglede na kazaljku
i što zbrajam naše pretke.

Plovio je naopačke oceanima
i tražio sunce da ga zgrije
kao malo srce od helija.
Brijala sam danima
da to za nas dobro nije
i da spržila sam sve do zadnjeg penija.

Još i danas želi se usidriti
na tom paklu koji mene tlači
makar se ja dobro tučem toljagama.
Kad se ja poželim uhitriti,
on još dalje me odvlači,
naopačke trčim poljanama.¸
06.04.2016. 02:58


No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts