Tko je vidio Krista, vidio je i Oca (Iv 14, 7-14)
Vjera u Boga je dar Božji čovjeku. Po tom daru religioznosti i vjere prema Jednome Bogu čovjek vidi kakav je njegov Bog, Stvoritelj svega svijeta, čovjek vidi Onoga na čiju sliku je stvoren. Gospodin Isus nam je Bog, Osoba koja također živi od vjere, od vjere i savršenoga pouzdanja u čovjeka kojega je stvorio i kojemu je prepustio slobodu izbora. Naš Gospodin je u tome pozdanju u čovjeka savršen dok i čovjek koji vjeruje Kristu u toj svojoj vjeri postaje savršen čovjek kao partner svome Stvoritelju.
Kao što se Isus predao na milost i nemilost ljudima jer je se nadao i vjerovao u ljude, tako i Bog Otac naš na nebesima predaje sebe ljudima i nikada, nikada ih iznevjeriti neće.
Taj suživot međusobnog povjerenja i pouzdanja je put i spona između Oca našega i nas samih vjernika molitelja Jednoga Boga.
Kao što se Isus dao zakucati u patnju preveliku i u smrt za otkup čovjeka od zlih sila, za otkup svakog čovjeka za sebe samoga, tako i Otac naš na nebesima daje se prikucati u svojoj ljubavi bezgraničnoj za čovjeka i čovjekovu slobodnu volju.
Otac naš čeka nas i nada se da ćemo stići do Njega i odgovoriti na Njegovu vjernost vjernošću. Otac naš na nebesima, prema tome, zna po sebi samome da i Njegova slika, čovjek ima sposobnost ostati vjeran Bogu dovijeka. Otac naš zna da se i mi možemo uvijek nadati. Čovjek, za razliku od svojega Boga, Stvoritelja, nije sposoban ostati trajno vjeran jer je grešan, ali kad vjeruje Bogu i moli, čovjek postaje za vjernost sposoban jer ga Gospodin Bog čuva i spašava za sebe, drži ga i ne pušta iz svojega naručja samo ako čovjek iskreno želi Boga pronaći za sebe, upoznati i sačuvati.
Jednako je vjera i pouzdanje čovjekovo veza čovjeku do Boga kao što je i pouzdanje bezgranično Božje u čovjeka put i veza Bogu prema svome stvorenju. 23.04.2016. 04:19
No comments:
Post a Comment
just do it