Prijekor

Zar da ostavim te, majko, u neznanju,

zar mi ne znaš pute i odgoja svoga

kojim si posvetila mi stanicu najmanju,

kojim si me vezala za našega Boga,

a bila si slabo svjesna svojih rezultata?

Tvoje zadovoljstvo mi je bilo jasno vidljivo

i tvoj trud da ostaviš mi zlata i dukata

prije no što pobjegneš od mene stidljivo

kao kakav anđelak na pragovima svetosti

što ga meni Bog učini velikom ljepotom

i koji je gledao me punom snagom uzetosti,

odgovarao za mene čitavim životom.

Zašto sada čujem prijekore ti, oči skromne,

jer me nema tamo kamo si me uvijek slala;

zar ti ne znaš da su moje misli pomne

baš zbog svega što si meni dala?

Ne brini ti za na naš hljebak, ali moli;

moli za sve nas koji tvoje smo potomstvo

samo zato jer ti puste suze proli;

suze proli, ali sada primi nam poklonstvo.

31.05.2016.  21:01

Dodir B:2,83

Sunce je obasjalo mi jutarnji stan,

moja zraka topla jedna drugu stiže

kao da je anđeo mi Božji, radostan

prišao od svega jutros najbliže

da mi više Tvoje ljubavi pokaže

koju nosiš, Kriste, uvijek Ti za mene

jer je Tebi ljubiti me najdraže,

skidati mi s duše teške sjene,

sva prokletstva mojih pogrešaka.

Prošao si sav kroz moju srž i moje kosti

svom toplinom svojih odbljesaka;

samo priđi, samo dođi, dodirni me, Nevinosti.

31.05.2016.  06:46

Kiše majske

Zaista Te nisam pitala za sreću,

niti za bogatstva u životu mom;

samo željela sam često užgati svijeću

da mi brže dođeš u moj tužni dom,

da me kao prijatelj pohodiš.

Tada mi bismo šaputali,

ja od straha da me ne porodiš,

kao svaki grešnik mali,

u svom izobilju kao nekog otpadnika;

Ti bi zborio obazrivo zbog moga spasa

kako ne bih se pretvorila u stradalnika

koji drhti od jačine Tvoga glasa.

Sada i za uvijek dade, Kriste, mi i više,

Ti me pusti na livade rajske,

bogate i sretne, s puno rose ili kiše

kao što su ovdje obilate kiše majske.

Sad još uvijek hrlim Te poznavati,

sve to više što sam starija iskustva,

želim Tebi stvarati i davati,

biti u blizini Tvoga svetog društva

jer smo zbog toga i postali si bliski,

Ti u meni, ja u Tebi, kao slična bića,

sve sa svrhom da svi moji puti niski

postanu vrhunci izobilja Tvoga žića.

30.05.2016.  05:00

Grešnica

Sada, bez očaja i distantno,

gledam prošlo s poštovanjem.

Vrapci cvrkuću rezonantno

s mojim srcem i školovanjem

koje si mi priuštio u vremena zla.

Ni tada nisam bila neprijemčiva,

za cvrkutanje niti malo gluha;

nisam bila strogo nepromijenjiva

i sjećam se dobro duboke utjehe

što mi je pružahu kao i sada.

I sada sjedim ispod strehe

dok mi u duši onaj nemir vlada

koji se nemirom ne bi smio zvati

jer to je želja, želja za rajem

što ga ne prestajem snivati

i još više i češće se kajem.

Isto je bilo kao i sada,

o Tebi, Kriste, znam ono isto:

da mi se raj tiho prikrada

i da znam što je srce čisto.

Želim napisati nešto važno,

neizrečeno i upamtljivo,

ali ništa osim Tebe nije snažno,

istinito, vječno i plamtljivo,

zato daj mi samo riječ, samo artikulaciju

koja vrijedi i za ptice i za ljude.

Bezgrešnost vrabaca pruža mi anulaciju,

moji se grijesi pred njima bude

i sretna sam, zaista sretna

što mi daješ odriješenje i kajanje

i još više sam poletna

jer svetost u Tebi je jedino trajanje.

Hvala Ti za slobodu volje da pogriješim,

po tome sam čovjek i sveti entitet

i jer moguću moju grešnost s Tobom riješim

kada vječnost je blizu kao i ovaj svijet.

25.05.2016. 06:05

Zmajevo zviježđe

Na moje kapke zasjeo je zaboravljeni san,

na moje snove zasjelo je tisuću svjetlila

koja su se zajedno sakupila.

Moje je želje okupirao mjesec robustan,

negdje iza ptice koja netom je poletjela,

kao da je zvijezde nakupila,

ogromnim krilima pravednosti put krovišta,

s plijenom u čvrstim kandžama i kljunu.

Da je samo san, bilo bi neobično.

Ovako znam da je obišla sva noćna lovišta,

da joj je mjesečina namaknula krunu

od koje mi izgleda tragikomično,

tim više što je gledam kao važan simbol,

kao svoju državu i kao sebe samu.

Bogata je ptičurina krenula na istok,

na sam početak gdje je zadobila onu bol,

na izvore što stvoriše joj onu tamu

posred zamračenog uma kao skok,

kao onaj samrtnički pokušaj u trzajima

kojima spašava dijete ili rodni kraj,

prije nego što se preda vragu da je proždrije.

Bog je slavan rekao da ne može se zbrzajima

riješiti taj problem i pobjeći u raj

pa je ptica zagraktala oštrije,

naglo zastala na hladnim dimnjacima,

ispustila zvijezde niz krovove do podruma

i nemoćno promatrala sve one što se rasipaše.

Tada se prepustila svim divljacima,

postala je ista u predaji svog mračnog uma,

znajući da spasila je zvijezde što si napipaše

u onom podzemlju Božja vrata, širom otvorena.

Nitko ne zna kako ih je Bog podario,

sve zbog one napaćene ptičurine

koja divlja naokolo sada ogorčena.

San se veliki ostvario,

ali ne vidi se od velike ptičurine

sladak plod što ga svi uživaju.

Bogu svom se klanjam u dnu srca,

iza zatvorenih i nevidljivih vrata,

u podrumu gdje duše plivaju

kao da im svaka kost po malo krca.

Ona ptica još je svijetu nepoznata.

07.06.2015.  00:48

Corpus Christi

Kada Te želim,

kada Te sanjam,

Ti si meni oslonac za sve

pa Te dijelim,

pa Ti se klanjam,

pa Ti meni dolaziš u sne.

Kada blagujem Ti Tijela,

kada ispijem Ti Krvi,

Ti mi daješ od svoga života

pa ja s Tobom imam dijela,

pa Ti mene nosiš prvi,

pa si meni kvaliteta najveća i kvota.

Kada naokolo grmi, sijeva,

kada zli napadaju dusi

i kad vreba iz podzemlja zmija,

Tvoja snaga daje meni ogrijeva,

Tvoja kruna moju snagu brusi,

mene brani sveta Euharistija.

Ti me gledaš i tiho promatraš,

moje napore i moju molitvu,

nečujno me spašavaš od boli;

nevidljivo me plaštem omataš,

daješ mi u ruke anđeosku citru

koja svira mjesto mene, pjeva i moli

prošnje razne, zahvalnice silne

za sve ono što me sačinjava

tako blaženom i sretnom.

Mene krijepe Tvoje riječi umilne,

muka Tvoje duše tad u meni obitava

kao melem u tom zajedništvu sjetnom

jer mi ime Tvoje, Kriste, srce snaži

i jer molitva iz moga srca Tvoje rane blaži.

23.05.2016. 04:26

Opstanak

Već je kasno, već odavno zora je zarudila,

a ja molim, molim, Kriste, Tvoje biće krasno

da me vodi gdje sam to zabludila,

gdje sam izgubila Tvoje prijateljstvo časno,

ono kada nosim mir u sebi i još šire.

Oko mene sve je divno, ali nisam jošte progledala

dok na oknu iza mene svijetle zrake vire

kao da je zemlja moja ovo novo blago svjetlo dala,

zemlja moja i moj dom, moja rodna gruda

koja dovela me k Tebi preko trnja,

preko dalekoga beskrajnoga spruda

kojim jedva hodila sam kao duša krnja.

Sjećaš li se kad je sunce gore dugo stajalo

onog dana vječnoga, određenog samo za naš gaj

i kada se zlo i dobro kao razliveni vosak spajalo

u mojoj duši koja samo sanjala je raj?

Sjećaš li se kako si me uporno zazivao,

a ja nisam znala niti Tvoje mjesto, niti ime;

tada samo prikriveni strah po meni je plivao,

samo tupa jaka bol koja pravdala je moje krime,

ali sasvim uzaludno jer ni boli nisu opravdanje

svakoj pojedinoj duši koja Te ne poznaje.

Saznala sam u trenutku da je samo vjera pravo zvanje.

Svaku dušu njena bol i muka odaje,

otkriva joj staru istinu da bez Tebe pravde nema,

da je svaka duša grešna, i poštena, i zla.

Što god čini, čovjek se za sude Tvoje sprema,

nikada ne stiže samostalno dalje od razine tla.

Sjećaš li se svojih slavnih obećanja

koja si mi sada ispunio preko svake mjere?

Nisam tada bila svjesna svojega poslanja;

nema na tom svijetu boljeg dara od uporne vjere,

ništa drugo nije spas, samo Tvoja intervencija.

Ni sada ja ne znam dalje, kako umaknuti slomu;

Tvoja riječ me puti gdje me čeka Crkva, majka Marija,

jedino uputstvo prema Tebi, mojem rodnom domu.

21.05.2016. 07:36