Kad se duše isprepletu

Negdje hodim pomalo po sjeveru

dok ti prilaziš mi s istoka;

oboje proživljavamo isto.

Ravnice se pod suncem naše steru,

u daljini mnoštvo otoka;

sve je tu što je potrebito.

Radujem se, nitko ne zna kao ti,

a još planine nas dijele

da ih još za dana pretumbamo

jer će brzo mjesec osvanuti,

jer on grabi snove cijele

ako se u Boga ne pouzdamo.

Niti ja nisam za planine duga,

niti si ti za uzaludna nadanja,

srećemo se na toj zemlji negdje

gdje nam sviću jutra druga,

daleko od propadanja

jer nas čuva anđeosko legje.

Da, duše nam se prepliću,

srca sigurna su, i zbore.

Odjednom se ne čujemo.

Eto nas zemaljskome biću

gdje na molitvu nam odgovore

jer se iznad svega poštujemo.

17.04.2015. 23:39

Jedinstveni nauk Kristov, zakonitost ljubavi

Bog je s ocem naše vjere, Abrahamom, sklopio prvi savez njihove međusobne odanosti te postade u Božjem narodu onaj pravi Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, sinova i potomstva Abrahamova. No, Abraham ne upita Gospodina tko je jer je to znao, niti Ga upita kako da Ga oslovljava, kojim imenom. Zvao Ga je valjda Gospodin Bog.

Bog se objavi i predstavi Mojsiju kao uvijek prisutni i nazočan Bog:

Knjiga Izlaska, glava 3, redak 14-15

14 "Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama."
15 Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena."

Tako postade u narodu Bog njihov ona Prisutna i Vječna Osoba.

U Evanđelju po Ivanu čitamo kako se i sam Isus predstavlja Nikodemu dok mu govori o ponovnom rođenju i o nebeskim stvarima:

Iv 3,16

16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

Bog vječni daje Sina koji je očekivani Mesija, Jedinorođenca Isusa. Po tome govoru Isusovom znamo da je Isus Gospodin Bog.

U Evanđelju po Mateju, glava 22, redak 34-40 Isus tumači  farizejima koja je od Deset Mojsijevih zapovijedi najvažnija:

Mt 22,31-40

31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"
33 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
36 "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"
37 A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38 To je najveća i prva zapovijed.
39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

Po tome znamo da je ljubav najvažnija Božja zapovijed. Znamo da nas vječni Bog neograničeno ljubi. Znali su to i Isusovi učenici, apostoli Sina Božjega:

Mk 1,28-34

28 I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
29 I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.
30 A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.
31 On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
32 Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.
33 I sav je grad nagrnuo k vratima.
34 I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. 

Onaj, dakle, koji daje da nitko od nas ne pogine nego da ima život vječni jest Isus, Gospodin.

Vrhunac je objave Božje u Prvoj Ivanovoj poslanici:

Prva Iv 4,16

16 I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

Ne možemo, dakle, vjerovati u Boga, a da Mu niti narav božansku ne poznajemo, niti znamo kako da Ga zazovemo ili ako nismo spoznali Njegovo utjelovljenje po Bogu Duhu Svetomu i rođenje ljudsko od Marije Djevice te ako ne znamo za Isusovu žrtvu ljubavi, Njegovu muku, smrt i uskrsnuće pa za poslanje Duha Svetoga na sve ljude od Oca i Sina koji uzađe na nebo.

Ne možemo vjerovati u Boga privatno i sami za sebe, bez drugih ljudi:

1 Iv 4,20-21

20 Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.
21 I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.

Ako te prepoznam

Hoću li te prepoznati, sestro moja, moj brate;

da li ćeš ti meni prije svega prvi pristupiti?

Moram li i ja spoznavati te i te ljude koji pate

i ne žele mi se ničime za sada priključiti?

Znat ću sigurno sve ono što me boli, vrijeđa

jer tu smrt ja, na žalost, prepoznajem,

ali znam da ljubila sam i mladih i pređa,

i sada još uvijek sve o njima doznajem.

Poznat ću ih po njihovoj biti i osobnosti

jer im nema toga jedinstvenoga stila

nigdje drugdje do li u sposobnosti

da mi dirnu žicu što se samo njima otkrila.

Poznat ću ih po tom jedinstvenom stavu

i po stajalištu s kojeg gledaju na mene.

Isti takav odnos daje spoznatljivost pravu,

samo jedna je relacija, drugo sve su sjene.

Ako te prepoznam, ako te naslutim,

prva ću ti prići da me jasno mogneš razabrati.

Nije samo pitanje u onome što ćutim,

potrebno je većma u Bogu se sabrati.

16.04.2015. 08:34

Anđeoska klisura

Isuse moj, ja ne mogu bez svoga lijeka

što me drži da se iscrpljena ne svalim na tle,

što mi drži ruke gore sve do kraja vijeka,

što mi čuva vrijeme za moje spoznavanje,

za sva iskupljenja kojima ne vidim konca.

Pusti me da čeznem dati sve što jesam,

pusti me u službi toj kao nekog lakomca

koji davi se od želje što je slavi pjesan

jer ja ne znam od ljepoteTvoje prestati.

Ne muči me iskupljenje, grijesi stari,

vodi me sve dalje gdje Te smijem znati,

gdje sve bolje vidim duhove i stvari.

Ako to je kazna moja, moje posljedice,

tada daj mi još sve dulje ispaštati,

stavi mene na sred moje meke poledice

jer Ti želiš sve to češće, više mi opraštati.

Velike su bile moje sve životne nade

i preduga ona godina bez Tvoga milosrđa.

Sada mi taj knez od svijeta i vrijeme krade

neba što se svilo iznad napuštena pobrđa

koje gledam iz daleka, sa sigurne klisure,

nevidljive oku prirodnom i prostom.

Ti mi dade anđeoska krila da nadletim ure

koje bogate su molitvom i postom

pa mi otkri sebe, a da ne znam kako.

Teško li je sitome pokazati glad.

Teško li je napojiti mene, a tako lako;

tek sad slutim što je vječni sklad.

15.04.2015. 11:40

Samo reci riječ

Druga knjiga o Samuelu, glava 6

1 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momčad u Izraelu, trideset tisuća ljudi.
2 Zatim David i sva vojska što je bila s njim krenu na put i odoše u Baalu Judinu da odande donesu Kovčeg Božji, što nosi ime Jahve Sebaota koji stoluje nad kerubinima.
3 Kovčeg Božji metnuše na nova kola, iznijevši ga iz kuće Abinadabove, koja je stajala na brežuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili su kola.
4 Uza je stupao kraj Kovčega Božjeg, a Ahjo išao pred njim.
5 David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.

Gospodine, nisam dostojna da uniđeš pod krov moj, toliki su dobri vjernici oko mene, kršćani  lijepo i prikladno odjeveni, urednoga stava i blagih pokreta, a ja Ti se bezočno primičem sva odrpana i gruba i strahujem za Tvoje dobro jer nemam vjere u Tvoju svemoć i još te takva slavim i častim na očigled svetoga puka.

12 Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kovčega Božjeg, ode David i ponese Kovčeg Božji iz Obed-Edomove kuće gore u Davidov grad s velikim veseljem.
13 Tek što su nosioci Kovčega Božjeg pokročili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna.
14 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim oplećkom.
15 Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovčeg Jahvin kličući i trubeći u rog.
16 A kad je Kovčeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova je kći Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skače i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu.
17 Tada unesoše Kovčeg Jahvin i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pričesnice.

Isuse, ne mogu stajati daleko od Tebe jer me grijesi napadaju ljubomore kada vidim pred sobom narod koji Ti se došao pokloniti. Znam da će posljednji jednom biti prvi, ali makar ostala i najgora u Tvome kraljevstvu, moram Ti dodirnuti haljine jer sam samo slabi grešnik.

20 Kad se David vratio kući da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kći Mikala iziđe u susret Davidu i reče mu: "Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!"
21 Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ću igrati!
22 I još ću se dublje poniziti. Bit ću neznatan u tvojim očima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ću biti u časti."
23 A Mikala, Šaulova kći, ne imade poroda do dana svoje smrti.

Nebeski pečat

15.04.1995. - 15.04.2015.

Budim se sa zajedničkim tragovima

koji su pomiješani kao jedna stopa;

opet malo zalazim u ono što je proteklo,

zalazim u narav zemlje koja obiluje snovima.

Sneno gledam zrake sunca posred stropa

čudeći se svemu što je srce moje steklo.

Simbol koji gledam kao sebe samu, voljnu,

ukršta se s tvojim ispred Kralja koji vlada,

ne može se nikako namjerom odvojiti.

Molim i ne vidim sliku proizvoljnu

dok mi blagoslov odozgo na te stope pada.

Ja ne mogu sama te simbole spojiti

što su se veličanstveno utapljali još nedavno

u najjačemu znaku i simbolu našeg Uskrsnuća.

Sad u moje snove osobno dolazi najdraže mi Biće

koje govori mi kako smijem gledati Ga izravno

jer mi nije želja moja kriva, niti umiruća,

da okušam žedna konačno to Božansko piće.

Opet krećem, sada vele da je moja narav zdrava,

dobila sam onaj pečat kreposti i darova,

već na vrhu stigoh Bogu kroz majčine jasle

kada još je bila sva na kušnji moja isprava.

Sada se prisjećam svih ljubavnih parova

kad su moje misli tek u tajnu zašle,

još i prije nego što sam tebe izazvala

da se nevinošću tvojom usred svijeta začne

ona ljubav nadnaravna koju ja sam slutila.

Ona moja visoravan sad je sjajna razvala

i upornost moja prema tebi noćas načne

stazu neba kojom sam se za tobom uputila.

Danas opet slavim dvadesetu obljetnicu;

sred svih slavlja evo jedno samo moje.

Sjećam se svih ratova i velikih poraza.

Često željela sam proživjeti Cvjetnicu,

ali dalje zastalo je naravno mi srce moje,

bježala sam od Božanskog obraza.

Anđeo mi rekne vatrenoga sjaja da ga pratim,

ali tu je bila poslušnost mi slijepa,

srce moje nije htjelo izdati si zavjeta.

Poslušnici silni gurali me da se ne obratim

sve dok ne dođe mi s neba okrepa,

umoran mi anđelak ne uskrati savjeta.

Tada vidjeh znakove, u snu mi se pojave,

kako moram zagaziti u te nebeske visine,

sam je Bog mi u tom pomogao strasno

pa mi kaplje krvi pota getsemanskoga objave

da sam pala u te nadnaravne sve dubine

gdje mi procvalo je trnje oštro, krasno.

Sad odavde gledam na sav svijet,

ne znam zašto sam se za njim osvrtala,

zašto kušala sam vlastite si snage.

Tvoj je zagovor mi bio strašan, svet;

umrla sam tebi i tu smrt sam izazvala,

a sad opet ćutim ruke tvoje blage.

14.04.2015. 09:30

Iznova rođeni

Čovjek duhovan, koji se od Duha rodi,

čovjek je sveopći, svugdje ga ima;

ne znaš kako bi ga shvatiti.

Časkom je žedan i kao prosjak hodi,

časkom nevidljivo naiđe kao plima,

a uvijek je gotov nešto propatiti

pa misliš da uludo baca talente

kada bi mogao za kruh si zaraditi.

Ne, nije taj u programu ovoga naraštaja,

on za drugi svijet nosi sentimente,

senzori ga ljudski ne mogu zagaditi

jer u Duhu ima svoje zaraštaje.

Da je lud ne možeš mu dokazati,

ni da je dobar jer stalno ga napadaš

pa ti uzvraća još većom silom.

Takav se dade od Boga Duha pomazati,

lako mu cijelo imanje rasparaš,

a on ti ne sudi niti milom.

Kad ga ne diraš i zaboraviš na njega,

čuješ mu molitvu kao mrmor i šum

koji ti titraje tvojih misli malo ometa

poput odašiljača na vrhu brijega;

i kada ne znaš ni gdje mu je hum,

dolazi tiho da još malo ti smeta.

Ako misliš da te pohode mrtvaci,

znaj da mu Duh je Gospodar živih

koji Mu slave žrtvu i vijekom Ga hvale;

kad izgledaju slabi, postaju jači

jer nose svjetlo ispod odijela sivih

što su ga vode Žrtve im dale.

13.04.2015. 06:48