Svijetle boje noći

 

Lipanjske su mlake noći,

gradska svjetla bez prašine

što je čine zvijezde moći,

mjesečine nema, niti paučine.

Ni sparine koju bi rashladio

ovaj divan lahor koji se prikrada;

niti pljusak koji bi razgradio

fine mreže ta prastara grada,

antene i kablove, plastiku i metal.

Radio – valovi prodiru ka letu

rijetkih ptica koje noć ne smeta

kao da su sasvim same na tom svijetu.

Tminama se često duša osami

u crnome mraku koji stvara sive sjene;

poleđina neba svakoga primami

da u sebi, oko sebe sluti mijene.

Tuga nije – rezignacija se javlja

kao kušnja dok sve srdžbe kroti,

koja mlakost ne vidi od čavlja

i od trnja kada s krvlju se uroti.

I tada se lako i pomiriti sa svime,

i tada dođe mlakost Janjetovske vjere,

kraljevstvo je samo prazno ime,

duše drugim dušama se mjere.

Među križevima nema veze stvarne,

a svi samo jednoga smo Križa djeca.

To je lijepo kada prilike su blagodarne,

kada ne čuje se neprekidno: neka duša jeca.

Ali ona pronašla je rajski dio svoj,

Kristov dio svoj u zemlji živih.

Pokajanje najdraži je izlaz moj

iz tih sjena crnih ili sivih.

Molitva je najsretniji spas

kada se ušuška srce moje

usred Isusova gdje se sluša glas

koji vodi tamo gdje su svijetle boje.

10.06.2025. 00:55

Što vam rekne, učinite

 

Pieta, Carcassonne Katedrala

Prečisto srce Marijino,

ti, koja si voditeljica i roditeljica;

koja si patnica i ratnica,

koja molitvom za sve grešnike, a to su ljudi,

pokosiš đavla,

Duhom orosiš i Savla, i Pavla;

duša si koja se svima daje,

u kojoj se srce kaje;

čije srce iz blata izbire,

i od zlata izvire;

koja si jača od sunca,

od lude što bunca;

od Sina naslijedila

slatko božanstvo,

od Vina nacijedila

pratko prostranstvo

što ga u stvorima pereš

i u dvorima stereš,

prihvati i primi

svoga siromaha,

zahvati i skini

iz toga daha

zloslutno biće

i odsutno žiće

da meka ti tuga

dočeka svog druga;

da ga okrijepi,

da ga odslijepi

vjera ti žarka

i Kristova barka.

Marija, Majka zajednice sviju svetih

 

I. Marijino majčinstvo prema Crkvi

POSVE SJEDINJENA SA SVOJIM SINOM

964 Marijin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom; izravno iz Njega proistječe. „To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti”(LG 57). Posebno je vidljivo u času Muke:

„Blažena je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do Križa, gdje je, ne bez Božje nakane, stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila Njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, dao kao majku učeniku riječima: 'Ženo, evo ti sina' (Iv 19, 26-27). LG 58”

965 Poslije Uzašašća svog Sina, Marija „je svojim molitvama pomagala Crkvi u početku” (LG 69)”. Vidimo kako, zajedno s apostolima i nekim ženama, „svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već pri navještenju osjenio” (LG 59).

TAKOĐER U SVOM UZNESENJU

966 „Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću” (Lg 59). Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:

'U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše' - iz Bizantske liturgije

MAJKA NAM JE U REDU MILOSTI

967 Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je „preodlični i sasvim osobiti ud Crkve, (LG 53), štoviše, ona je „pralik”, tip Crkve. (LG 63).

968 Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još dalje. „Na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti” (LG 61).

969 „ Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja.

Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica” (LG 62).

II. Štovanje Blažene Djevice

971 „Svi će me naraštaji zvati blaženom (Lk 1,48)”. „Pobožnost Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu” (Pvao VI., Apostolska pobudnica 'Marialis cultus', 56). „Crkva opravdano posebnim štovanjem časti” Blaženu Djevicu. Doista, već od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom 'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama. To štovanje, iako nije sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetom, i koje upravo podupire (LG 66),, ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim Majci Božjoj (SC 103) i u marijanskoj molitvi kao što je Sveta krunica, „sažetak cijelog Evanđelja” (Marialis cultus' 62).

III. Marija – eshatonska slika Crkve

972 Pošto smo govorili o Crkvi, njezinu početku, poslanju i odredištu, najbolje ćemo zaključiti okrećući pogled prema Mariji, da u njoj promotrimo što je Crkva u svom otajstvu, u svom hodočašću vjere, i što će na kraju svog putovanja biti u domovini, gdje je, u slavi Presvetog i nerazdjeljivog Trojstva, u zajednici sa svim svetima, očekuje ona koju Crkva slavi kao Majku svog Gospodina i svoju vlastitu Majku:

„Međutim, Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe (LG 68).” 29.07.2021. 15:57

Drugi život

Ljubavi mi tvoje uvijek nedovoljno

u tim tonovima, Kriste, bajnim

i tvoj bitak, tvoje žiće raznobojno

daje trepet i zvijezdama sjajnim.

Kad je tmina i kad mi je najteže,

nastaju mi note umora i jada,

al' uz tebe srce postaje mi svježe,

tada kao lahor uskrsnuća sklada.

Utječeš mi kao potoci na rijeku,

kao život koji venama mi struji

dodaješ mi utjehu i riječ ti meku,

čitav svemir tad mi nalikuje vrulji.

Kad se smiluješ nad grehotama

što u mome kalu obitavaju

i u mojoj nesreći, strahotama,

vrapci mirno ovdje spavaju.

Znam da ćeš se uvijek ovdje naći

ako mi zatreba dragi moj Bog;

čini mi se da ću k tebi zaći

jednom sad zauvijek u tvoj log

jer ti nisi kao ja da me nema

kada potrebno se odazvati,

kada napada me tuga, trema

o kojoj ne želi nitko znati.

Samo ti si stvaran život i utjeha,

a u tebi mnogi ljudi sveti

u kojima nema više nikakvoga grijeha.

Tu su, kao ja, još mnogi speti

što te čežnjom jakom zovu

da im priđeš brzo i što prije,

da im predaš nadu novu,

novi život kakav nikad bio nije.

08.06.2025. 11:00

 

Večera kraj mora

 

Mala večera kraj mora,

apostolsko blagovanje

što je puno prijateljska zbora,

izabralo radovanje.

Večernji je ulov dobar bio,

napunio mrežu pobjednički,

a stari se govor ostvario,

postao je posjednički.

Ljubiš li me, Jonin sine?

Iskrene su riječi pale,

doprle u velike visine,

tako tihe, kratke, male.

Sve je istom utihnulo,

priroda i apostoli

kojima se ovo utisnulo

kao svakom srcu koje voli.

Žerava se već pomalo hladi,

razgovori ugodni su bili.

Znaš da moji dani nisu mladi,

da te ljubim nikad nisu krili.

Ulomaka što je preostalo

sakupiše svi po redu.

Još je Kristu bilo jako stalo

da sve ide prema vječnom slijedu.

Ti ćeš ići kamo ne bi htio,

sve za moju ljubav i za naše.

Ljubavi si Duha moga pio,

vodi stado na najbolje ispaše.

07.06.2025. 12:35

Gregorian chant: Veni Creator Spiritus (Lyric Video)

Danas nije isto

Danas odlazi put obronaka
gdje se anđeli susreću svetima,
Danas gubi se u slavlju,
postaje mi soba vječitoga konaka
na nebeskim sjajnim vrletima
što poklanjaju se čavlju,

Golgoti i križu drvenome.
Danas je isto što i žrtva ljubavi,
mjesto gdje sam povlaštena
puku krvoločnu, crvenome
što se dolje glupostima bavi,
sudi kao pravda okljaštrena

koja više ne zna si za ime.
Danas nije nikad tamo
već je iznad svega toga,
kao vječno ljeto usred zime
u kojemu svi se znamo,
sljedbenici Krista, Boga.

Danas samo nastavak je vrli
još od jučer, sve do vijeka
u kojemu živim bajno,
i još više Danas gore hrli
gdje ga i sutra već čeka
kao prosac što dolazi tajno,

s kojim nevjesta se susretala
prije nego što se kaljuža ta zgodi
pravednosti krivotvorene
što je vazda kasno ulijetala.
I to sutra Danas opet rodi,
i sve dane stvori otvorene.

‎20. ‎siječnja ‎2019. 06:43:21