Čovječanstvo
je postiglo prekrasne uspjehe na svim zamislivim područjima. Ali
čovječanstvo je u biti nehumano, nečovječno.
Većinom
ljudi, koji dobro posluju ili hrabro i osvajački ratuju za mir i
demokratski poredak, nisu sposobni pomoći na humani način niti
državama, niti pojedincima. Sjećam se kako su ljudske organizacije
za humano djelovanje zapravo pokvarljive i neučinkovite zbog toga
što nemaju podršku ni od kuda.
Kada
bi shvatili da je humanost ono za što će te Smrt pitati na kraju
dana, posvetili bi svoje napore u pravom smjeru: izvježbali bi svoje
oči da bolje gledaju, uši da bolje slušaju, usta da šute ako ne
znaju istinu umjesto laganja i zavaravanja, izvježbali bi sebe da
detektiraju što je istinito i pravo.
Grijeh
je to na čovjeku koji mu ne dopušta da dobro razumije što čini.
Od grijeha su ljudi nerazboriti,slijepi, mrzitelji ljudi i stvari,
pojava i društvenih poredaka. Želja za vladanjem nad drugima nema
uporišta u humanosti, korupcija nema uporišta u naklonosti prema
drugim ljudima koja je neophodna za bolje međusobno razumijevanje i
mir u svijetu.
Od
grijeha su duše ljudi okoštale, srca su im izlizana od pogrešne
upotrebe. A srce i duša su osnovica čovjeka, humanosti. Mnogi misle
da se o tome ništa ne zna i da se ne može tako nešto upotrijebiti
za boljitak svijeta. Mnogi misle u svojim grijesima kamenih srca da
srce ljudsko, srž čovjeka ne može učiniti ništa korisno, ne može
se naoružati, ne može stvarati droge i lijekove, proizvoditi
moderne namirnice za preživljavanje. A mnogi ništa ne misle ili
oponašaju tuđe postupke. Ljudi nemaju samostalnost u kreativnosti.
To
je uglavnom stanje čovječanstva.
Ljudi
su došli do zaključka da na svijetu nema dovoljno hrane i da je to
zato što ima previše ljudi. I da je potrebno usporiti umnožavanje
ljudi jer neki ipak moraju preživjeti s tom hranom koje nema
dovoljno. Najviše su, navodno, krivi siromasi jer ništa ne rade, a
jedu i troše hranu koju su im drugi osigurali.
A
siromaha ima najviše na svijetu, mnogi su nemoćni za rad.
To
je jedna od najvećih besmislica koje normalan čovjek ne može
izmisliti.
Jer
mnogi ljudi privređuju za obitelj iako su siromašni i nemoćni, a
još ih je više koji gotovo ništa ne jedu.
To
su besmislice ovoga svijeta gdje svi misle da moraju biti bogati da
bi preživjeli. Zbog toga proizvode posebno ukusnu hranu, tko zna od
čega, i sve to lijepo bacaju na otpad.
To
je samo jedna od nelogičnosti čovječanstva, a tako kako se
ponašaju s tom problematikom, ponašaju se u svemu, nerazborito.
Bogataši
piju i jedu dok im se novac umnožava zahvaljujući špekulacijama na
tržištima. Novac koji nije nastao na proizvodnji ništa ne vrijedi.
Stoga se stvara novi novac koji nema pokrića. I ako je nekome
potrebna hrana, daju mu nešto novaca; ako je nekome potrebno
obrazovanje, daju mu nešto novaca; ako je nekome potreban stan, daju
mu nešto novaca. Hrana se baca, učenici uče sporedne stvari,
stanova ima praznih, više nego beskućnika.
Ljudi
misle da će propasti ako nekome podijele ono što mu je potrebno, i
to besplatno, misle da će i svijet propasti kad propadnu moćne
skupine bogataša.
Bogatstvo
je plijen što su ga osvojili bogataši od siromaha ovoga svijeta, od
nemoćnih, od svoje nerazboritosti i nedostatka osjećaja
pravednosti. I pravosuđe služi bogatašima, a ne onima koji su
privredili nešto pa im je to bezobzirno oteto.
Čovječanstvo
je bezobzirno u odnosu na sebe.
Ali
Bog Stvoritelj svih ljudi i svega stvorenja i stvari nije bezobziran
u odnosu na čovječanstvo, to jest u odnosu na čovjeka pojedinca.
Bog je milostiv i milosrdan, kada su Adam i Eva postali grešni, to
je bilo zato što su jeli plodove s drveta spoznaje dobra i zla. Pali
anđeo, Sotona, u obliku zmije naveo je lakovjerne ljude na grijeh, a
budući da Bog nije htio dopustiti da se čovječanstvo čitavo
iskvari i uništi samo sebe, protjerao je prve ljude iz rajskog vrta
gdje je još postojalo i stablo života, da ne bi ljudi, onako
grešni, pojeli plodove sa stabla života pa živjeli uvijeke tako
grešni i nesretni. To bi bio pakao kakvoga već poznajemo. Dakle,
Bog neće dati da ljudi propadnu. Zato je načinio plan po kojemu će
podučiti ljude kako se izlazi iz grijeha i kako se štiti od Sotone.
Najbolji
primjer za čovječanstvo je Djevica Marija koja živi potpuno
bezgrešno, a uz nju i sav sveti puk koji vjeruje Bogu da će ga
spasiti od njega samoga i njegovih besmislica koje čini u grijesima.
Taj vjeran puk je Crkva Božjega Sina koji je sve ljude otkupio od
Sotone. Rođen je od bezgrešne Djevice Marije od koje je uzeo
čovještvo, a ostao je i dalje Božji Sin, Isus Krist. Mnogi su čuli
da je Isus kršćanski Bog na križu, da je umro i bio pokopan, ali
je, naravno, pobijedio sotonski plan o smrti Boga pa je ustao od
mrtvih, uskrsnuo je i uzašao k Ocu na nebesa odakle su poslali Duha
Svetoga i rodili i posvetili Crkvu kao što je i Bog odlučio
stvoriti uvjete da se rodi Bezgrešna Marija koja je kraljica neba i
zemlje i Majka vjernoga puka u Crkvi i izvan nje. Ona je propatila
svoju tugu zbog grešnosti čovječanstva i svoju muku pokraj Muke
Isusa Krista i naučila je dobro kako milosrđe Boga može spasiti
ljude, oprostiti grijehe, dići sve od mrtvih koji otvore slijepa
srca i povjeruju Isusu Kristu koji je zapravo sama Božja Riječ. Bog
se objavio čovječanstvu već odavno, ali grijeh je obuzeo ljude
toliko da će neki ipak morati na muke paklene ako se pod hitno ne
obrate od svojih besmislica i ako se ne prestanu zavaravati i
ubijati.
Majka
Marija često se ukazuje u svijetu kako bi podsjetila ljude da je Bog
prisutan i da sve zna i poznaje svakog čovjeka posebno kao i čitavo
palo čovječanstvo.
Majka
Marija objavljuje svoju žalost zbog tvrdoće ljudskih srdaca i
upozorava na događaje koji uništavaju ljude u svijetu.
Majka
Marija je svima nama Majka koja nas toliko i bezuvjetno ljubi i vodi
nas svome Sinu, ma što god da smo učinili, i daje nam prilike,
mnogo prilika, da se obratimo i vjerujemo radosnoj vijesti o Isusu
Kristu koji je rekao da će grešnici završiti poslije svoje smrti
tamo gdje je plač i škrgut zubi, taj se pakao u Bibliji naziva
Gehena, ali da će svatko tko se obrati i vrati Bogu imati vječan
blaženi život, bez obzira u kojem trenutku života, ali, po
mogućnosti, što prije. Odmah. Potrebno je poslušati sebe, a ne
svijet oko sebe oponašati jer svatko u sebi nosi klicu vjere koju
mnogi ne primjećuju zbog svojih grijeha.
Okreni
se k sebi i tamo ćeš naći Majku Mariju koja će ti pomoći da se
riješiš grijeha i vječne smrti. To je tako jednostavno.15.09.2024.
02:37
