Sunday, September 15, 2024

Jesenji cvijet



Jedna osoba;

jedan čovjek,

sebi oporba

za dugi vijek;



i jesen jedna,

a tisuću dana,

pažnje vrijedna

kao kolana,



raskinuta,

poderana,

rasplinuta,

nanizana.



Usred samoće;

sad kad je tu,

što li hoće?

Jednu melodiju,



dugotrajnu, laganu,

najnoviju, lijepu,

čitavom danu

kišnu i slijepu.



Da li bi potrajala?

Ah, ta tišina što zove

jer ne trpi zjala

persone ove,



tako je privlačna

i nema sraza.

O, jeseni mračna,

duga ti staza.



Što li će nastati

iz tebe, čeznutljive?

Nećeš li zastati

zbog duše smutljive?



Daj sada, putuj

kao nebeski prah.

Dobro me čuj

kao svoj dah.



Udobna kočija

i borovi suri;

krošnja me opija

na toj buri,



a nemam fabule.

Roman je sklizak,

rečenice trule.

I korijen je nizak



maloj ivančici

od ovoga ljeta.

Još je na grančici,

još kao da cvjeta



već dvanaesti dan

ove čitave jeseni

što start joj ran.

Cvjetovi sneni



čekaju presudu

božanske snage

kao Isus osudu

Očeve desnice blage.

15.09.2024. 12:50



 

Žalosna Majka svijeta

 


Čovječanstvo je postiglo prekrasne uspjehe na svim zamislivim područjima. Ali čovječanstvo je u biti nehumano, nečovječno.

Većinom ljudi, koji dobro posluju ili hrabro i osvajački ratuju za mir i demokratski poredak, nisu sposobni pomoći na humani način niti državama, niti pojedincima. Sjećam se kako su ljudske organizacije za humano djelovanje zapravo pokvarljive i neučinkovite zbog toga što nemaju podršku ni od kuda.

Kada bi shvatili da je humanost ono za što će te Smrt pitati na kraju dana, posvetili bi svoje napore u pravom smjeru: izvježbali bi svoje oči da bolje gledaju, uši da bolje slušaju, usta da šute ako ne znaju istinu umjesto laganja i zavaravanja, izvježbali bi sebe da detektiraju što je istinito i pravo.

Grijeh je to na čovjeku koji mu ne dopušta da dobro razumije što čini. Od grijeha su ljudi nerazboriti,slijepi, mrzitelji ljudi i stvari, pojava i društvenih poredaka. Želja za vladanjem nad drugima nema uporišta u humanosti, korupcija nema uporišta u naklonosti prema drugim ljudima koja je neophodna za bolje međusobno razumijevanje i mir u svijetu.

Od grijeha su duše ljudi okoštale, srca su im izlizana od pogrešne upotrebe. A srce i duša su osnovica čovjeka, humanosti. Mnogi misle da se o tome ništa ne zna i da se ne može tako nešto upotrijebiti za boljitak svijeta. Mnogi misle u svojim grijesima kamenih srca da srce ljudsko, srž čovjeka ne može učiniti ništa korisno, ne može se naoružati, ne može stvarati droge i lijekove, proizvoditi moderne namirnice za preživljavanje. A mnogi ništa ne misle ili oponašaju tuđe postupke. Ljudi nemaju samostalnost u kreativnosti.

To je uglavnom stanje čovječanstva.

Ljudi su došli do zaključka da na svijetu nema dovoljno hrane i da je to zato što ima previše ljudi. I da je potrebno usporiti umnožavanje ljudi jer neki ipak moraju preživjeti s tom hranom koje nema dovoljno. Najviše su, navodno, krivi siromasi jer ništa ne rade, a jedu i troše hranu koju su im drugi osigurali.

A siromaha ima najviše na svijetu, mnogi su nemoćni za rad.

To je jedna od najvećih besmislica koje normalan čovjek ne može izmisliti.

Jer mnogi ljudi privređuju za obitelj iako su siromašni i nemoćni, a još ih je više koji gotovo ništa ne jedu.

To su besmislice ovoga svijeta gdje svi misle da moraju biti bogati da bi preživjeli. Zbog toga proizvode posebno ukusnu hranu, tko zna od čega, i sve to lijepo bacaju na otpad.

To je samo jedna od nelogičnosti čovječanstva, a tako kako se ponašaju s tom problematikom, ponašaju se u svemu, nerazborito.

Bogataši piju i jedu dok im se novac umnožava zahvaljujući špekulacijama na tržištima. Novac koji nije nastao na proizvodnji ništa ne vrijedi. Stoga se stvara novi novac koji nema pokrića. I ako je nekome potrebna hrana, daju mu nešto novaca; ako je nekome potrebno obrazovanje, daju mu nešto novaca; ako je nekome potreban stan, daju mu nešto novaca. Hrana se baca, učenici uče sporedne stvari, stanova ima praznih, više nego beskućnika.

Ljudi misle da će propasti ako nekome podijele ono što mu je potrebno, i to besplatno, misle da će i svijet propasti kad propadnu moćne skupine bogataša.

Bogatstvo je plijen što su ga osvojili bogataši od siromaha ovoga svijeta, od nemoćnih, od svoje nerazboritosti i nedostatka osjećaja pravednosti. I pravosuđe služi bogatašima, a ne onima koji su privredili nešto pa im je to bezobzirno oteto.

Čovječanstvo je bezobzirno u odnosu na sebe.

Ali Bog Stvoritelj svih ljudi i svega stvorenja i stvari nije bezobziran u odnosu na čovječanstvo, to jest u odnosu na čovjeka pojedinca. Bog je milostiv i milosrdan, kada su Adam i Eva postali grešni, to je bilo zato što su jeli plodove s drveta spoznaje dobra i zla. Pali anđeo, Sotona, u obliku zmije naveo je lakovjerne ljude na grijeh, a budući da Bog nije htio dopustiti da se čovječanstvo čitavo iskvari i uništi samo sebe, protjerao je prve ljude iz rajskog vrta gdje je još postojalo i stablo života, da ne bi ljudi, onako grešni, pojeli plodove sa stabla života pa živjeli uvijeke tako grešni i nesretni. To bi bio pakao kakvoga već poznajemo. Dakle, Bog neće dati da ljudi propadnu. Zato je načinio plan po kojemu će podučiti ljude kako se izlazi iz grijeha i kako se štiti od Sotone.

Najbolji primjer za čovječanstvo je Djevica Marija koja živi potpuno bezgrešno, a uz nju i sav sveti puk koji vjeruje Bogu da će ga spasiti od njega samoga i njegovih besmislica koje čini u grijesima. Taj vjeran puk je Crkva Božjega Sina koji je sve ljude otkupio od Sotone. Rođen je od bezgrešne Djevice Marije od koje je uzeo čovještvo, a ostao je i dalje Božji Sin, Isus Krist. Mnogi su čuli da je Isus kršćanski Bog na križu, da je umro i bio pokopan, ali je, naravno, pobijedio sotonski plan o smrti Boga pa je ustao od mrtvih, uskrsnuo je i uzašao k Ocu na nebesa odakle su poslali Duha Svetoga i rodili i posvetili Crkvu kao što je i Bog odlučio stvoriti uvjete da se rodi Bezgrešna Marija koja je kraljica neba i zemlje i Majka vjernoga puka u Crkvi i izvan nje. Ona je propatila svoju tugu zbog grešnosti čovječanstva i svoju muku pokraj Muke Isusa Krista i naučila je dobro kako milosrđe Boga može spasiti ljude, oprostiti grijehe, dići sve od mrtvih koji otvore slijepa srca i povjeruju Isusu Kristu koji je zapravo sama Božja Riječ. Bog se objavio čovječanstvu već odavno, ali grijeh je obuzeo ljude toliko da će neki ipak morati na muke paklene ako se pod hitno ne obrate od svojih besmislica i ako se ne prestanu zavaravati i ubijati.

Majka Marija često se ukazuje u svijetu kako bi podsjetila ljude da je Bog prisutan i da sve zna i poznaje svakog čovjeka posebno kao i čitavo palo čovječanstvo.

Majka Marija objavljuje svoju žalost zbog tvrdoće ljudskih srdaca i upozorava na događaje koji uništavaju ljude u svijetu.

Majka Marija je svima nama Majka koja nas toliko i bezuvjetno ljubi i vodi nas svome Sinu, ma što god da smo učinili, i daje nam prilike, mnogo prilika, da se obratimo i vjerujemo radosnoj vijesti o Isusu Kristu koji je rekao da će grešnici završiti poslije svoje smrti tamo gdje je plač i škrgut zubi, taj se pakao u Bibliji naziva Gehena, ali da će svatko tko se obrati i vrati Bogu imati vječan blaženi život, bez obzira u kojem trenutku života, ali, po mogućnosti, što prije. Odmah. Potrebno je poslušati sebe, a ne svijet oko sebe oponašati jer svatko u sebi nosi klicu vjere koju mnogi ne primjećuju zbog svojih grijeha.

Okreni se k sebi i tamo ćeš naći Majku Mariju koja će ti pomoći da se riješiš grijeha i vječne smrti. To je tako jednostavno.15.09.2024. 02:37





Friday, September 13, 2024

Krv Isusova - lijek za dušu

 


Zmije ljutice napale su Mojsijev narod poput sluga Đavlovih koji u čovjeku čini raspad osobnosti, nezadovoljstvo, srditost, prigovaranje, predbacivanje, pobunu i optuživanje; to je Zmija koja ljuto udara čovjekovu petu i koju je potrebno otjerati, a to je čovjeku nemoguće jer mora tu beštiju 'otrovati' prije nego što ona otruje i ubije čovjeka i njegovu okolinu.

To su muke čovjekove i čovjekov životni križ što ga je potrebno podići visoko i ponijeti na ramenima gledajući krvava Boga na njegovu Križu te se osloboditi toga sljepila, uvidjeti da za naš spas samo Krv Isusova može 'otrovati' onu Zmiju koja predstavlja zloduha i zlo, a Laž je i Otac laži.



Kao što su muke Isusove ljekovite i utješne za čovjeka – patnika, tako su muke čovjekove zrcalo Krista Patnika u kojemu vidimo naše grijehe na Križu.



Stari su rimski sudovi i pravosuđe ubijali na najokrutniji način ljude koje je rimsko pravosuđe osuđivalo. Krist bijaše neprijatelj cara koji se držao bogom i sinom boga pa mu je optužba i presuda za Isusa bila ta okrutna smrt na križu.

Stari Rimljani su, kao i zmije ljutice, vrebali najosjetljivija mjesta na ljudima i u narodima koje su bili osvojili, održavajući tako neku vladavinu i Carstvo. To je bila strahovlada. Jednako tako je pustinjski narod imao tu slobodu s kojom se žalio na životne uvjete i na samu tu slobodu – dar od Boga. I to se može zvati strahovladom jer u egipatskom ropstvu su to jedino naučili i znali.



Sloboda je uzvišenje svetoga Križa kad čovjek u svjetlu vjere progleda i nauči ne bojati se onoga koji može pogubiti raspadljivost u čovjeku, a s time i pokvarenost ranjene čovječnosti. Čovjek je ranjen svojom raspadljivošću, raspadom svoje osobnosti, podijeljenošću, a Križ ga spašava, po Kristu, kad uzdigne svoje grijehe visoko ispred sebe da ih dobro vidi. Tada nalazi spas u Muci Isusovoj i postaje mu sljedbenik i vjernik, a njegova ljudska osobnost polako se sastavlja u svjetlu vjere i duhovnoga gledanja jer pregradu koja je u svakoj duši i koja dijeli ljude na dobre i zle poništio je Isus u svojoj ljubavi prema ljudima (tu su i neprijatelji) i opraštanjem grijeha.



Uzvišenje svetoga Križa je slavlje ljubavi Isusove i Oca nebeskoga koji nas sve prihvatiše u svoj trojstveni duhovni i božanski život, život vječni, život u izobilju.



Najteži ili najgori grijeh čovjekov je njegova bolest kada u sebi istovremeno i ljubi, i mrzi. Duša je cjelovita i sjajna kada dobro vidi i ljubi Boga, sebe i bližnje.



Zmija Mojsijeva doba je ljutica koju je pustio Jahve na narod što ga je ubijao i ranjavao svojim optužbama i prigovaranjem na najljepši dar Oca nebeskoga čovjeku: dar slobode. Zloupotreba slobode nije ništa drugo do li grijeh i pomutnja ljudske duše gdje je Zmija na djelu.

Boga je boljelo nerazumijevanje naroda, neprihvaćanje ljubavi u slobodi i čovjeka boli to isto, ali neprimjetno te je malo tko od ljudi svjestan da mu je duša podijeljena i da je to upravo ono što ljudi nazivaju spoznajom dobra i zla.

Dobro je razlikovati dobre i zle duhove, ali spoznaja zla, naravno, nije dobra, naročito u duši koja spoznaje Dobro, Ljubav, Istinu, Život, Mir Kristov, Pravednost i Slobodu.



Mjedena zmija bila je otrovnica i tko ju je pogledao, taj je ozdravio od ujeda ljutice, a Krist koji je prolio svoju krv na Križu je lijek za sve nas koji pogledamo u Krista koga smo proboli.

Uzvišenje svetoga Križa je liječenje ranjenih ljudskih duša.

Muka Kristova na Križu je slavlje nad svakim slavljem. 13.09.2024. 22:05





Thursday, September 12, 2024

Prozračna poema


 


Moleći te, Kriste, odlazim u dalj

gdje u molitvi te zateknem do kraja

pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,

pitam se da l' stigla sam do raja.



Znam da prijekorno me pratiš

pogledima osude i žala.

Još te slađe volim kad me vratiš

i pokažeš gdje sam pala.



Molitve su takve, nisu savršene,

a u njima savršenstvo se sakriva.

Ponašam se poput neke strane žene

s kojom radost uporno prebiva



pa i kad je čas mi ravnodušan.

Tada, štoviše, sam bolje prisebna i svjesna

koliko je svijet mi okruženja tužan,

kako mi je stara koža tijesna.



Ne, ne povlačim se na toj crti,

zakašnjeloj, ali učinkovitoga roda.

Ti ćeš, kao uvijek, svaka svata strti

komu nije dobra kršćanska sloboda.



I, na koncu, spasit ćeš poemu

kojoj nitko nikad nije predvidio

takvu krasnu i prozračnu temu,

čiji govor nikad nije stvarno vidio.



Molitveni sjaj se rasipa i širi

kad se moli neprekidno, svježe;

već u osvit nepokretno miri.

Poslije ona dobiva već riječi teže,



ali sva je laka molitva, k'o pero,

kao da na sebi još i krila ima,

visoka je kao domaće Raspelo

gdje je rjeđa ta duhovna klima.



Moleći te, Kriste, odlazim u dalj

gdje u molitvi te zateknem do kraja

pa sve gledam što mi činiš ti, moj Kralj,

pitam se da l' stigla sam do raja.

12.09.2024. 23:35





Lako breme Isusovo

 



Kažu ovako: „Zašto nam je Marija važna?”, „Što nam znače apostoli?”,

Kada moramo misliti na Apostolske poslanice?” „Zašto pisac neke biblijske knjige ne govori jasnije, zašto ne sastavi sažeti odlomak?”, tako govorimo o knjigama, romanima, žutom tisku i novinarima, o književnim djelima i stručnoj literaturi, o pjesmaricama, o slikovnicama.

Što je pisac htio reći?; „Što je točno mislio govornik?”.

Umjesto da otvorimo oba uha, sve osjete, osjećaje, svoje poglede, boli, žuljanja, strpljenje i nestrpljenje i usredotočimo se na sugovornika onako pozorno kako razgovaramo s dragim ljudima jer neće nam pasti takva pitanja na pamet već tada kada ne sudjelujemo svim umom svojim. Ako i kažete nekome 'što je pisac htio reći', shvatit će to kao šalu gotovo svaki vaš dragi sugovornik. Svim umom svojim sudjelujmo u razgovorima. Ne moramo biti dubokoumni, možemo biti ono što jesmo. Isus govori ono što je za nas prejednostavno, očigledno i razumljivo, shvatljivo, ako ne odmah, onda u sljedećem trenutku već smo shvatili o čemu govori, o kome i što.

Nismo navikli tako razgovarati, nepristrano, spontano. Naročito tada kad smo svjesni da je Bog Stvoritelj pred nama. Ali Isus vidi naše misli, naša srca, naše želje, naša predbacivanja i našu prljavštinu ili čistoću.

Svi koji smo navikli glumiti, to pred Gospodinom ne djeluje. Isus odgovara našem iskrenom i sakrivenom umu, razgovara s najdubljim tajnama naših duševnih života i pita razumijemo li mi sami sebe, čujemo li se što govorimo kada smo pred Bogom? Jest, Isus je čovjek, ali nema naše grijehe i zablude. Nije potrebno brinuti gdje se nalazimo, u čijem okruženju, sve je Božje. Kad molimo, tada razgovaramo s povjerljivom božanskom osobom koja nas ljubi i razumije najviše i najbolje na svijetu. Znamo li razgovarati otvoreno, otkriveno sami sa sobom kao da unaprijed znamo što ćemo reći i što ćemo učiniti tijekom dana? Ili su naši dani tako ubrzani i napunjeni susretima da ne stignemo razmišljati detaljno o bilo čemu, o riječima, o namjerama, o djelima i činima, o gestama, o životu i smrti? Zar vam se ne događa da po čitav dan razgovarate s Isusom ili Marijom te da ne morate zbog toga svakoga časa činiti znak križa na sebi ako se toga ne stignete ni sjetiti?

Nije svaki razgovor s Bogom neka službena molitva. Između redaka znamo da je Bog uz nas, u nama, s anđelom čuvarom, u Mariji i velikim i još većim ljudima za koje službeno znamo da su sveti i s onima koji su nam preminuli, i sa svima koje želimo čuti, a nisu službeno sveti ljudi Crkve. Isus će nas obavijestiti o svemu što nam je potrebno znati. Ako nas ne obavijesti, znači da nam to nije za sada ravan i pravi put; Isus nas vodi, a mi se samo moramo dati voditi, a ipak učiniti ono što želimo po svojoj volji, usklađenoj s voljom Boga.

Reci Isusu neka kaže tvome neprijatelju da mu želiš da ga blagoslovi Gospodin i da ga čuva, da ga licem svojim obasja, milostiv neka mu bude. I dalje: Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese.

Ne moraš ništa drugo reći, ne moraš osjetiti ljubav, samo nastoj biti svjestan što si mu rekao. Isus će poslati tvoju poruku i želje na pravo mjesto. Više ne moraš brinuti. Ako te briga opet obuzme, opet izreci Isusu riječ blagoslova dok misliš na svoga neprijatelja i progonitelja, na nekog zločinca, na onoga tko je ovisnik ili preljubnik, na nekoga tko pripovijeda oduševljeno o rodnoj ideologiji. Svejedno. Isus će učiniti velika čuda s tvojim blagoslovima.

Ako si čuo nekoga da se pita koja je Božja volja za njega, eto, to je.

Hvala ti, Isuse, za sve što mi daješ i za sva dobročinstva tvoja, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova, Amen. Marijo, Majko milosrđa, moli za nas. Sveti Josipe, moli za nas. Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas od Zloga. Protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka bi mu zapovijedio Bog, ponizno molimo, ti, Vojvodo vojske nebeske, božanskom krepošću svojom i anđeoskom čistoćom Sotonu i sve duhove zlobne, koji obilaze svijetom na propast duša, u pakao strovali.

Ne moramo strahovati na dlanu Isusovu, u srcu Majke. Ta, toliko se zalažu za nas i oko nas. Neka se nikada ne dogodi da Isus mora ostaviti sve druge ovčice da bi pronašao nas i otkrio gdje smo se izgubili kako bi nas doveo nazad u svoje stado i na svoje ognjište. Ostanimo uvijek blizu svoga Dobroga Pastira. Nikada ne moramo iz njega izlaziti. Slobodni smo kao ptice na grani i sigurni smo, ništa drugo ne može nas zadesiti osim kušnji koje nam neće Bog dati preko svake mjere i snage naše jer i tako već nosimo križeve, i svoj, i Isusu pomažemo vjernošću i posluhom, a nosimo i po neki tuđi križ. 12.09.2024. 18:47

Blagoslovljeno presveto Ime Isusovo.

Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke.





Dobro jutro

 



Iz oblaka zapadna jutros kiša sipi,

a s istočne strane sunce je rumeni.

Kakva ljepota da jesen zakipi

i zaživi konačno dah u meni,


poslije duga, iscrpljujuća ljeta

kad sam živjela k'o gušter u tmini,

sakrivajući se od užarena svijeta.

Sada, brate sunce, sada mi sini


dok hlade me kišne isparine

da punim plućima udišem

nebesku svježinu okamine

i o krošnjama Bogu pišem


da mu zahvalim za još jedan dan

moga života, ljetna, preživljena.

Duh je Sveti s borovima bio mi san

da neću sad mrijeti kao zapostavljena.


Dobro jutro dobro mi započelo

i što još više mi kao čovjeku treba

da uđem u život u punini i smjelo

sada, kad imam blagoslov neba?

12.09.2024. 07:00


Wednesday, September 11, 2024

Homilija

 



Um je hladan, srce u grudima gori,

ne izgara nikada i nema hlada.

Neću stići za života, to me mori,

upoznati Pisma moga, Krista mlada.


Pijem vino Duha, gutam slova,

kao da se sjećam iz djetinjstva svoga

svih tih prispodoba, sluha ova,

kao da mi zbori anđeo od Boga.


Razderani zastor kao prelomljeni Kruh,

kao slana Hostija u mome tijelu,

to je živi, rekla bih ti, od materije sav Duh,

to je život opipljivi na mom dlanu bijelu.


Ime tvoje izgovaram u nekomu tonu

što je ispunjen mi svetošću, dubinom;

kao da si tu, jače neg' u tešku zvonu

i u mome glasu, obloženu tom nutrinom


odakle mi dolazi sasvim otvoreni stil

od života i od postojanja raznolika,

svijetla kao sunce, porozna k'o til.

Moram slušati ti glasa mnogolika.


Inače ja ne postojim, nigdje nisam

jer sam navikla na to što zboriš,

Kriste, Sine Majke što mi te opisa,

što mi čita sve što nam govoriš.

11.09. 2024. 19:09



Popular posts