Živi znak

 

Što bi se dogodilo da je Gospodin 'ovom' pokvarenom naraštaju dao znak, otprilike onakav znak kakvoga su očekivali i tražili, valjda neko čudo koje bi izgledalo kao potvrda njihovih težnji da govore Mesiji što bi on morao činiti i kakav bi on morao biti?

Što zapravo misle ljudi kada traže znak od Boga? Vjerojatno misle da im je potreban putokaz što ga Isus svima daje, ali ga ovaj naraštaj ne razumije, ne vidi ga, ne čuje ga.

Naročito su pripadnici Izabranog naroda očekivali nekakve iznenađujuće prirodne pojave jer im se Gospodin kroz njih objavljivao dok su još bili neznalice vjerske. No, svoje neznanje narod je pažljivo čuvao sve do zrele dobi. Tako i farizeji i pismoznanci, vjerojatno i saduceji, koji su poznavali Pisma, nisu poznavali Gospodina i bijahu daleko od spoznaje da su Pisma živa kao i Zakon, da je to njihov Bog.

Duhovnosti ljudskoj uvijek je potrebno puno napora, a i vremena, da se razvije. Rast u duhovnosti je težak napor za ljude, nalik je ulasku u školske klupe gdje se sve uči napamet kako bi se ovladalo gradivom pa se potom o tome može i razgovarati, odnosno promišljati. Najjednostavniji put u razvijenu duhovnost je učenje, ali i čitanje lektire.

Farizeji su se pozivali na Mojsija, ali nisu spoznali da im je on govorio o Proroku kojega će Bog poslati.

Mukotrpno je učiti i čitati godinama i privikavati se na promišljanje i razumijevanje onoga što se uči i čita. Ali to je jedini znak što ga daje Isus svim naraštajima i daje nam Tijelo svoje za snagu i izdržljivost, za hranu duhovnu i tjelesnu, za strpljenje i nadahnuće. Sve je to puno lakše kad čovjek ima ljubavi. Tada prepoznaje istinu i razlikuje duhove pa uči sve lakše i sve jasnije, a onda zna primijeniti ono što je naučio na svoj život, provesti riječi u djela.

Tko tako ne čini, traži znak i to da mu se znanje servira na pladnju, u jednome kliku. To odvodi ljude u vračanje i magijanje, odnosno čini ljude praznovjernima. A magija je najveći neprijatelj kršćanske vjere i mnogi u magiju vjeruju kada kažu da su kršćani.

Ljudima je mukotrpno postići svoje ciljeve jer ih postavljaju previsoko, započinju ono što ne mogu dovršiti. Zbog toga postaju nestrpljivi i malovjerni te skloni magijanju, to jest žele na lak način proći kroz probleme.

Zato sveti Pavao i mora reći u kratkoj rečenici tragediju ljudske tvrdokornosti i divotu kraljevstva nebeskoga:

„Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost.” 1 Kor 1,22-24

Ne može se lomiti Kruh ako se ne lomi i riječ iz Pisma. To dvoje je jedno.

To je Presveto Trojstvo u zajedništvu s vjernicima, to je lijek i spasenje,

u tome se slavi Gospodina Boga, u tome je slava kršćanina katolika.

12.08.2024. 22:24

Oxford Mathematician DESTROYS Atheism In Less Than 15 Minutes (BRILLIANT!)

Carevi okovi

 

Rekao si, Isuse, da je svaka vlast zemaljska od tebe i s neba. I da je potrebno plaćati porez caru. Davati mu novčiće na kojima je njegova slika. I da smo mi, ljudi, tvoja slika, Gospodine.

U meni je nebo i zemlja. Često dajem zemlju nebesima, a nebo zemlji i materijalnosti i vremenitosti. To se u meni ne može strogo odvojiti. Ali sve što ne sliči tebi, nisam ja, nije nebesko, makar si pravi Čovjek, ali ti si bez grijeha. Prema tome, ti si i u vremenu nebesnik, Isuse. A ja, kada kažem „Oče naš koji jesi na nebesima”, već sam u krilu Očevu, na nebu kao nebesnici. Sve što nije nebesko na zemlji, u mome životu, to je grijeh. Grijesi su znak zemaljskoga, materijalnoga i vremenitoga. Naša buduća uskrsnula tijela također su nebeska, makar ovaj svijet čitav može doći do obraćenja od grijeha i postati dobar, lijep, čist.

Milost me tvoja očisti kada ti prilazim s grijesima svojim. Kao da gledam Sotonu kako se sav uvlači u sebe i isparava. Odjednom, nema ga. To je blaženo stanje, mada je ono istovremeno i s teškim grešnim i mučnim stanjima u meni podjednako. Zato imamo Blaženstva. Jer već jesu, ali još nisu.

Dati caru carevo ne znači prikloniti se grijesima ako car to čini, ne znači klanjati se caru jer klanjanjem obožavamo i svim se srcem predajemo što se može samo pred tobom, Kriste. Ako te, na primjer car pozove u rat protiv neprijatelja, moraš ići, ali to je pitanje zaduženja, kao i porezi, a nije pitanje srca. Možeš tako i poginuti jer si slušao zapovijedi cara koji je postavljen od samoga Boga da ti zapovijeda. No, to nije mučenička pogibija svetaca Božjih koji umiru na slavu i za slavu Boga Oca, iz ljubavi prema Bogu i zbog obožavanja Boga koji je jedina istina u svijetu i vremenu, jedini pravedan i donosi pravdu.

Nema pravde u pravnim znanostima i u zakonima, nema pravde u politici, nema pravde u povijesti, nema pravde u jezikoslovlju, kod susjeda, pred roditeljima, u odnosima s djecom, nema, nema pravde. Mi ne znamo što je pravda i pravednost, samo neprekidno pripovijedamo o borbi za neka prava.

Samo je u tebi pravednost, Bože milosrdni jer tvoje milosrđe je jedino pravo i to ono koje si ostvario na križu, pravo za nas, ljude. Mi o drugim pravima ne možemo sanjati.

Ne postoji pravo na stvari, prava ženska i muška, prava u poslu i izvan posla, prava obiteljska, ili državna. Postoji samo opravdanje po vjeri u Oca i Sina i Duha Svetoga.

To je jedino točno, to je jedino istina. U vjeri smo pravedni što znači da smo u vjeri ponizni te smo prema ljudima i braći i sestrama milosrdni što opet ne znači samo da im dajemo novčiće kada prose nego im dajemo svjetlo Emanuelovo dok se ne prilagode na primanje svjetla s nebesa; dajemo im slobodu nebesku; raskidamo im okove nepravedne; ali najveće je milosrđe nahraniti gladna i napojiti žedna, odjenuti onoga bez odijela, pohoditi bolesnika. Rijetki su koji mogu to činiti, milosrđe. Mnogi će otvoriti novčanike i izvući neki zaostali novčić, ali to je žrtva savjesti, radi nas samih, a ne toliko puta, tako često radi onoga kome je potrebno. Jer da dajemo potrebitima, bilo bi nas puno manje koji psujemo, a više koji naviještamo blaženstva i slobodu sužnjevima u glavama i u srcima. Toliko ima predrasuda u ovom narodu, toliko netrpeljivosti, ogovaranja i svađe,a tako malo duhovne i mentalne slobode. Gdje je ta sloboda zaostala i nestala u ovoj pobjedničkoj zemlji, u ovom Božjem narodu??!! Čini mi se da svi daju caru Božje, a Bogu carevo.

Ponizni su siromasi duhom, to su slabo učeni ili dobro učeni, ali skromni ljudi koji znaju da ništa ne znaju i da od svoga znanja i učenosti nemaju koristi ako ne prinesu to sve na Kristov oltar. Kako bismo tada prosperirali!

Znali bismo što je Božja volja za nas i u svojim molitvama i u svojem radu doživljavali bismo od Gospodina pravednost kakvu nismo ni sanjali, utjehu i sreću u žalosti o kakvima nismo nikada čuli; milosrđe kakvo nismo nikada spoznali, ni učinili.

Znaš li kako te samo jedna predrasuda može uništiti?

Znaš li da smo načičkani predrasudama više nego grijesima, ali nam od tih umišljenih prosudbi ljudi i stvari zapravo najviše i dolaze grijesi?

Znaš li da ne možeš ništa naučiti ako se ne pomoliš i ako već na početku posla razmišljaš samo o tome koliko ćeš zaraditi i ne znaš ništa učiniti jer nisi usredotočen na posao, na „sada” i znaš, ako se pomoliš Bogu u kojega vjeruješ, da će sve biti u redu jer te Bog uzdržava, a ne tvoj rad?

Znaš li čemu služi profit? Misliš da ti služi da napreduješ u poslu? Ne, profit je sluga zloduha koji rade intenzivno na uništenju svega što ti je sveto. Jer ako se i domogneš suviška, nećeš ga stići uložiti jer si samo za to radio, potrošit ćeš ga ili će te netko prevariti, pokrasti te, a kuća ti neće niti temelja imati.

A toliko ljudi sanja o profitu, mjeri svoju plaću i traži „svoja” prava.

Tvoje jedino pravo je da se pokloniš Bogu jedinome.

A da ti ne pričam da si rob svojih ovisnosti, svoje zavisti, pohlepe, ljubomore jer nisi prvi u svemu! I nisi najvažniji, a posvađaš se s najboljim prijateljem oko toga.

Bog, koji nas sve stvori, nam se smilovao i to je njegova božanska pravednost i jedina Radosna vijest koja postoji. 11.08.2024. 22:01

„Ovo je post koji mi je po volji: kidati okove nepravedne!” Iz 58,6-7

Moje čekanje na Mudrost

 

Aktivno je moje čekanje na Mudrost,

od malena ne znam njene kakvoće.

Ovaj razum Duha, ova moja ludost

tvrdokorno drži stav što ga srce hoće.

Bez te ljubavi ti ništa nije jasno,

bez te vjere moraš u smrt poći.

Ljudi žure da ne bude kasno

sve pohote i profite proći,

a da za taj smisao ne saznaju

niti tada kada uzdižu ih ljudi.

Grade gdje se pijeskom odaju,

poklone se smiješnoj ludi.

Ali ova ludost nije ista kova,

ona s Duhom Boga ustrajava

na toj gradnji koja nema krova;

važno joj je da se ne zavarava.

Pokloni se Istinitome i Riječi

što izlazi iz prečistih usta

iz kojih nebesko srce tebe liječi

i taj smisao već nije čežnja pusta.

Smiješno ti je kako brzo zborim

niti manje, niti više od svih razgovora.

Srce hitro pjeva kada progovorim,

mada Mudrost za me nema odgovora.

Još je uvijek čekam u životu

pa da vidim mnoge duše sakrivene,

al' se čini da ne čuvaju ljepotu,

skrivaju se kao da su nakrivljene.

Aktivno je moje čekanje na Mudrost,

sa strpljenjem čekam te kakvoće.

Znam za razum Duha, mada nosim ludost

koja tvrdokorno drži stav što ga ljubav hoće.

11.08.2024. 19:47

Note što su pale

Nisam nadala se da ću znati,

da ću spojiti se svetima,

osobno po neka spoznati

u zemaljskim ljetima.

Uvijek bijahu mi nedodirljivi,

premda gorjelo je srce često

kao da su dobro znani, vidljivi,

al' ne bijaše tu moje mjesto.

Sada si me podsjetila stare kote

koju danas kritički promatram.

Držale me od refrena note

kojima se sva omatam,

tek toliko da ja primim dar.

Marijo i moji sveti,

vremeniti od srdaca žar,

sjet mi odozgora sleti

pa pozdravljam osobno i one

koji su svjedoci te divote,

ljubavnici cijele vasione

koji pjevaju te note.

Kristov Duše, hvala tebi za rastrojstvo

u koje mi upalo je sjećanje k'o med.

Istim dahom živi vječno Trojstvo

i ja nalazim tih ljestvi slijed.

Sjećam se, vi sveti, kada odoste odavno

da se rodite za nebo i u Kristu;

sjećam se i doba što još uvijek slavno

drži onu dušu kao kao vodu bistru.

I ta pjesma što je pala s neba

zvuči poput moga nespretna početka.

Ono što toj noti sada treba,

to su anđeoski pjevi Marijina svetka.

10.08.2024. 21:51

 

Dopuštenje

 

Dat ću ti ključ od života vječnoga,

u srce si moje stigla

poput žedna pijeska.

Dat ću ti darove pohoda svečanoga

jer si se k meni prigla

kao maslina tijeska.

Tvoja me tuga blaži

da te pomilujem tiho,

da te obradujem.

Čitav si dan na straži

i čekaš veliki vihor

dok ja plandujem,

gledajuć' ti zlatne kose

mudrosti i poniznosti,

i spoznavanjem.

Slatke poslat ću ti rose

duhovnosti i skovanosti

silnim rastajanjem.

Otvorit ću ti ova niska vrata

da istečeš iz korita

pravo u te moje dlane.

Primiti te kao svoga svata,

zatečena i prolita

u bezbrojne duge dane.

K meni priđi,

ja ti dajem mošta, ulja

i zelena polja.

Iz svijeta iziđi

jer se nudi moja vrulja,

to je moja volja.

09.08.2024. 20:52

Vjeruj pa ćeš razumjeti

Naša dugovječna Rimokatolička Crkva, starozavjetni narod u novozavjetnim okolnostima, stara stotinama godina i tisućama ljeta i zima, crkvenih svečanosti, procesija, molitvenih susreta, misnih slavlja, lomljenja Kruha i lomljenja Riječi, naukovanja i djelovanja, ispunjena zajedništvom svih svetih, bolnica i lječilište svih ljudi, živih i preminulih; ta starica je još jako mlada, još je u povojima ako uzmemo u obzir različita proročanstva, mada nam često izgleda kao da je blizu kraj svijeta, a to nam znači da je blizu i Drugi dolazak Isusa Krista na zemlju, u čovječanstvo, među nas, ljude.

Posebno je značajno Jeremijino proročanstvo, to jest riječ Božja u kojoj nam Jeremija govori o novom savezu sa svima i svakim članom Božjega izabranog naroda, mada i oni koji napuštaju savez s našim Gospodinom, ostaju njegovi zbog njegove ljubavi i vjernosti:

„Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.

I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« — riječ je Jahvina — »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«

(Jr 31,33b-34).”

Od nekolicine proroka u narodu nastade čitav narod vjernika koji vrše kraljevsku, svećeničku i proročku službu onima koje Gospodin još nije pozvao i onima koje Gospodin zove, tumače im Boga i riječ Gospodnju. Zakon, koji se sastoji od egzaktnih i jednostavnih deset zapovijedi, upisuje Gospodin u naša srca, a Sin Božji po Duhu Svetom tumači u našim srcima taj Zakon dvjema zapovijedima ljubavi.

Naizgled, sve ovisi o Bogu, hoće li nam uzvratiti ljubavlju naš neposluh Istini i naše pobune protiv vlastitih srdaca što nam ih je obnovio.

Kad bi ovisilo o nama, mi bismo malo lakše i bolje čuli Boga i njegov poziv, a tada bi nam naša Crkva protumačila sve što moramo činiti da bismo pravilno slijedili Gospodina jer to je njena osnovna zadaća u sakramentima.

Vrata paklena neće nas nikada nadvladati, riječ je to Isusova koji nas je otkupio od grijeha i smrti, a mnogi od nas su uvjereni da ne moraju činiti ništa do li moliti Boga i blagovati Tijelo Kristovo jer nikako se sami ne možemo spasiti, bez Isusa ne može se ništa.

Mnogo je dobroga i mnogo je kršćanskih djela na svijetu, ali još je za nas, ljude, prerano da se opustimo jer ratuju i ovi vjernici, i oni vjernici te se tako Božji narod s novim srcima ubija u ratovima i neredima, a mnogi kršteni donose nove ideologije koje su zapravo stare hereze i bogohuljenja u novome ruhu i, smiješno i tragično, mrze Zakon i vjeru pa se nabacuju oružjem i uvredama na braću i sestre.

Sodomija nam donosi stare pokore u obliku modernih virusa kao što je ovaj sadašnji iz Afrike, ali Bog ne želi nas pogubiti, niti istrijebiti.

Pravi pravcati ideal je slijediti Kristove zapovijedi, pravi i jedini životni izazov u kojemu se možemo u svakom trenutku obratiti Gospi. Ona je ta, ona je ljubav Boga, sakrivena u naukovanju Katoličke Crkve za sve one koji imaju barem zrno vjere ili žele bolji život i bolji svijet, ona nam služi kao najsavršenija zajednička i pojedinačna proročica kojoj se priklanjamo, ona je najsavršeniji i najjednostavniji primjer i pouka jer vjera čezne za razumom i razboritim tumačenjem Svetoga pisma. Vjeruj pa ćeš razumjeti. 08.08.2024. 16:16

„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.”

1 Kor 2,9-10